22 mjeseca gladovanja

Pisala sam da su me liječnici počeli „liječiti“(???) zdravom dijetnom prehranom krajem siječnja 2016. Nisam si zapisala kojeg sam točno dana krenula na to gladovanje, pa ne znam kad mi je obljetnica gladovanja. Ali recimo da bi sada, krajem siječnja 2018. bile 2 godine. Ali nisu! Pisala sam već i da sam si  tijekom ljeta 2017. uzela skoro 2 mjeseca godišnjeg odmora od jedenja zdrave hrane i tada nisam bila na dijeti.  Dakle, iako je sada siječanj 2018. – nisam pune 2 godine na gladovanju jer sam odabrala da skoro 2 mjeseca tijekom 2017. uživam u ukusnoj hrani i tada nisam bila na dijeti.

Zasad gladujem „samo“ 22 mjeseca.

2. obljetnica gladovanja bit će krajem ožujka 2018.

Ali i dalje gladujem. Ja ne razumijem kako ljudi uspiju prihvatiti zdravu prehranu kao stil života. Meni je to dijeta. Meni se ta zdrava odurna, prokleta, ogavna hrana gadi.  

Ja volim ukusnu hranu. I jako mi fali. A ta ukusna hrana je nezdrava. Mene uopće nije briga što je to nezdravo, meni je važno da je ukusno.

Možda bi mi bilo lakše gladovati da vidim na koji to način zdrava prehrana poboljšava život.

Stalno čekam te sve silne proklete divote i krasote za koje zdravožderi tvrde da im se dogode kad se zdravo hrane. Pa gdje su????????????????? Što se to poboljšalo u mom životu otkad gladujem na zdravoj prehrani? Kak ja ne vidim te sve silne i fantastične divote, napretke i poboljšanja????????????????

I o tome sam već pisala. Zdravožderi često  trkeljaju da im se od zdrave hrane koža očisti, da nemaju masnu kosu i da nemaju prut.

Kod mene to izgleda ovako: 

1. imam prišteva koliko sam ih i prije imala

2. imam masnu kosu kakvu sam i prije imala (perem ju u pravilu svaki drugi dan)

3. imam perut kao i uvijek (s tim sam odmalena imala problema, isprobala kojekakve šampone – a i sad i dalje najnormalnije imam perut; nisam primijetila da se smanjila u protekla 22 mjeseca).

Nadalje, zdravožderi tvrde da je njima sve diiiiiiiiiiiiivno i kraaaaasno, puni su energije, presretni, raspoloženi, uživaju u životu, itd., itd., itd.

Ja nikad nisam bila ovako jadna, kao u protekla 22 mjeseca. Uzimam sredstva za smirenje: treba izdržati cijeli dan na zdravoj prehrani i odreći se svega onog što volim i želim jesti. Ok, da se toga odričem jednom mjesečno, valjda bih nekako izgurala! Ali ja se 6 dana u tjednu odričem ukusne hrane!!! Uzela sam si jedan dan u svakom tjednu kad jedem ono sve što volim (da se pita moje liječnike,  ne bih ni taj jedan dan smjela uživati u ukusnoj hrani; al tko ih jebe, ja sam si sama dozvolila da svakog tjedna jedan dan jedem što hoću). 

Uz uzimanje tableta sa smirenje, išla sam i psihijatru (dok sam imala novaca; al meni je to preskupo). Ne znam što sa mnom nije u redu. Dok sam imala 35 kila više nego sad,  nikad nisam bila ovako jadna. Ja nikad nisam bila  deprimirana ili suicidalna zbog viška kila. Znam da se to smatra nenormalnim: društvo očekuju da debeli ljudi budu jadni zbog toga koliko kila imaju i kako izgledaju. Ako niste jadni zbog toga, onda vas se smatra nenormalnim. Ja ne znam zašto se ja nikad nisam znala izdeprimirati zbog kila. Il zašto mi nije bitno kako izgledam. Mojoj mami to nije jasno. Koliko sam se njezinih komentara i pitanaja naslušala: zašto nećeš biti na dijeti, zašto baš niti malo ne paziš, zašto nisi spremna patiti za ljepotu, a sve(?) druge žene paze na izgled i važno im je koliko kila imaju.

Na znam što da kažem. Ja sam bila sretna dok sam pripremala i jela ukusnu hranu kakvu volim. To je očito pogrešan stav prema životu. Ubijte me, al ja sam voljela pripremati sve ono što volim jesti, isprobavati nove recepte (za tzv. nezdravu hranu), pisala sam blog na tu temu, pekla sam kolače za manje proslave… Sve mi to tako fali. Pogotovo mi fali pečenje kolača za proslave. Nije da sam s tim baš zarađivala jer uz posao nisam imala vremena svaki tjedan peči kolače, ali dobro mi je došao povremeni džeparac, ali ja sam to prije svega voljela raditi. Voljela sam kad su mi se prijatelji, susjedi, kumovi, obratili kad su im trebali kolači i torte. To me veselilo. Sad me boli kad me netko pita jel pečem kolače.

Kad ništa ne smijem jesti, ništa ni ne pečem. Znam da će sad neki pametovati da me prijatelji i susjedi ne bi tražili da jedem kolače i torte, nego da ih pečem. A pička vam materina, svima vama koji možete biti okruženi kilama ispečenih kolača – a ne jesti ih. Moji kolači su ukusni i ja ih volim jesti i ne mogu biti pokraj njih, a da ih ne jedem!!! Blago vama koji možete biti okruženi ukusnom hranom, i ne jesti ju jer je za vas to nezdravo.
Boli me i što ti ljudi oko mene (većina ih je debela!!!) smiju jesti tzv. nezdravu hranu, njih liječnici ne liječe zdravom prehranom. Zašto oni ne moraju biti na dijeti?
Zašto da ja njih gledam kako jedu sve ono čega sam ja željna i što mi fali, a ne smijem to pojesti?

Ne razumijem zašto sam tako kažnjena. Zašto sam se morala odreći svoje strasti? Možda precjenjujem samu sebe, ali smatram da sam bila dobra u pečenju i izradi kolača i torti. I drugi su tvrdili da mi to dobro ide. Mene je to zaista veselilo i ispunjavalo. Obožavala sam to. Nije mi nikad bio problem sate i sate provesti u kuhinji, ja nisam lijena. Nisam se bojala nikakvog posla u kuhinji, ručno sam prala suđe jer nemam perilicu itd. 

Nema smisla isprobavati recepte za tzv. zdravu hranu. To je jednostavno preodurno, ta hrana jednostavno ne može biti ukusna. Isprobala sam dovoljno zdravožderskih recepata da to ustanovim, čak sam bila i na prokletoj radionici. 

Nikad nisam bila tako sama. Otkad sam na toj zdravoj prehrani, gladujem u svoja 4 zida. Nikamo se ne usudim ići, jer kamo god išla, svugdje ima ukusne hrane kakvu jedu moji prijatelji, susjedi, rodbina, kolege… i koju ja volim i želim jesti, a ne smijem. 

Slika preuzeta s interneta. 

Cvjetača nije riža, krumpir ili kora za pizzu i nikad to neće biti

Našla sam na internetu članke koji su me oduševili. Da, na internetu ima svega, koliko sam se samo zdravožderskih sranja načitala… Netko će ove tekstove s linkova smatrati sranjem, ali mene su neke stvari u tim tekstovima oduševile.

Slažem se s većinom što je napisano u linkanim tekstovima, iako i ti autori bajaju o tome kako je dobro jesti zdraviju hranu itd. - s tim se apsolutno ne slažem!!!

U tekstu na stranici https://www.pastemagazine.com/articles/2015/07/stop-lying-to-yourselves-cauliflower-is-not-rice.html oduševile su me rečenice poput (prema mom prijevodu; nisam anglist, ali toliko engleskog znam): „Cvjetača (karfiol) nije riža, krumpir ili kora za pizzu i nikad to neće biti“.

Tako nešto ja sam napisala ovdje na blogu, prije nego što sam naišla na spomenuti članak na engleskom jeziku. 

Autorica u tom spomenutom tekstu sa stranice Paste magazine na kraju lijepo zaključuje (prema mom prijevodu) - “ …nisi malo dijete, nema potrebe da pomoću trikova tjeraš sebe da jedeš povrće ili da ga prokrijumčariš u svoju hranu. Ako želiš jesti cvjetaču, jedi prokletu cvjetaču!“

Predobro!!!

A tek tekst u Huffington postu http://www.huffingtonpost.co.uk/lauretta-ihonor/how-eat-healthily-when-yo_b_12961004.html Ovaj dio na početku kao da piše o meni!!!

Autorica piše o tome kako nas svi uvjeravaju da za svaku tzv. nezdravu hranu postoji adekvatna zdrava verzija – što naravno,  nema veze s mozgom. Ja sam o tome na ovom blogu pisala već desetak puta; i očito, nisam jedina koja tako misli. Autorica u tekstu navodi primjer Browniesa od batata (sweet potato)  koji su bez šećera (sugar-free) i bez mliječnih proizvoda (dairy-free) – i da, na slici na Instagramu ili Pinterestu izgledaju odlično (like heaven), ali u stvarnosti su takvog okusa: da bi radije bio gladan.

Točno tako! Ja sam imala upravo takvo iskustvo s tzv. zdravim brownijima. Našla sam nahvaljeni recept na Pinterestu. Isti tjedan  kupila sam batate i napravila to sve po tom  receptu. Držala sam se recepta s tog zdravžderskog bloga, ništa nisam mijenjala. I dobro je to izgledalo na tanjuru, ali okus je bio oduran. Cijeli lim toga završio je u smeću. A na tom zdravožderskom blogu  s kojeg je recept, ta blogerica-zdravožderka koja ga je osmislila, tvrdi da su isti ko pravi (nezdravi) browniji. Mene to dovodi do zaključka da ta žena nikad nije jela prave brownije pa ne zna kakvog su okusa (da ih je jela ne bi svoj pripravak od batata uopće zvala brownijem, a kamoli tvrdila da je istog okusa kao fini (nezdravi) brownie.

I u tom tekstu u Huffington postu autorica spominje primjer s cvjetačom i sl. S tim se apsolutno slažem!!!

Osim toga, već sam i spominjala da npr. osušeni krumpir u pećnici nije pommes frites (općenito, hrana se u pećnici ne može pohati ni pržiti), zdrobljeno smrznuto voće nije sladoled itd. Sve to piše kod mene: ovdje, ovdje i ovdje.

No, autorica u tekstu u Huffington postu, naravno, tvrdi i da zdrava hrana ipak može biti divna i krasna i onda ga ona baja dalje o tome  – s tim se ne slažem. Tekst u Huffington postu preuzet je s ove stranice. Na toj svojoj web stranici  autorica prezentira te svoje bajke o divoti zdrave hrane - s tim se apsolutno ne slažem. 

Dakle, ne slažem se sa svime što piše na tim stranicama, ali ima pametnih stvari. Drago mi je da još ima normalnih ljudi! 

Slika je preuzeta s interneta.

Kako razviti nuspojave zbog jedenja nezdrave hrane???

Fakat ne mogu shvatiti zdravoždere. Ne razumijem kako oni razmišljaju i zbog čega su oni dobrovoljno na zdravoj hrani. Oni stalno cendraju da imaju kojekakve negativne posljedice nakon jedenja ukusne tzv. nezdrave hrane. Meni nije jasno kako to kod njih funkcionira. 

Evo nekoliko scenarija:

a) Jel vama kad jedete tzv. nezdravu hranu stvarno zlo, stvarno vam je muka, bljuje vam se, povraća vam se, stvarno imate problema s probavom, stvarno vam se spava, umorni ste, tromi ste, usporeni ste, itd. – jel vi stvarno osjećate te nuspojave???

b) Ili ste vi čitali i slušali o tome, (a to danas možete čitati, slušati na svakom ćošku) da kad jedete nezdravu hranu: onda vam je zlo, muka, bljuje vam se, povraća vam se, imate problema s probavom, vam se spava, umorni ste, tromi ste, usporeni ste, itd. – pa ste čitajući to, povjerovali u to, tj.  sami sebe ste uvjerili da ćete osjećati sve te (il barem neke) nuspojav, pa ste se onda prebacili na zdravu hranu.

c) Ili zapravo niste nikad imali problema s jedenjem tzv. nezdrave hrane, ali ste toliko povodljivi da ste popušili te zdravožderske teorije da će vam, kad jedete tzv. nezdravu hranu, biti zlo, biti muka, bljuvat će vam se, povraćat će vam se, imat ćete problema s probavom, spavat će van se, bit ćete umorni, bit ćete tromi, usporeni, itd. – da ste stvarno utuvili sebi u glavu da vama nije dobro od te tzv. nezdrave hrane pa ste metodom samouvjeravanja - razvili sve te (ili barem neke) nuspojave na sebi pa ih sad stvarno doživljavate i fizički osjećate. Npr. pojedete nešto nezdravo i onda kažete („zapovjedite“) sami sebi: sad sam pojeo nešto nezdravo i zato će mi sad biti zlo, muka, bljuvat će mi se, povraćat će mi se, imat ću problema s probavom, spavat će mi se, bit ću umoran, bit ću trom, usporen… - i sve to zapovjedite sebi, samo zato da biste mogli propovijedati svoje zdravožderske teorije.

Koja god od te tri mogućnosti se odnosila na vas – svaka vam čast.

Ne znam kako to uspijete.

Evo kako ta 3 gornja scenarija izgledaju  kod mene:

a) Imala sam 35 godina kad su me liječnici stavili na tu zdravu dijetnu prehranu koja mi se gadi. Do tada sam jela svu onu nezdravu, maaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaasnu, tešku, kaloričnu hranu kakvu volim  i ja nisam nikad osjećala te nuspojave koji vi navodno imate. Niti mi je bilo zlo od takve hrane, niti mi se spavalo, niti mi se bljuvalo, niti mi se povraćalo, niti sam imala problema s probavom, niti sam bila umorna, niti sam bila troma, niti sam bila usporena…

b) Danas stvarno možete na svakom ćošku slušati i čitati o tome kako je nezdrava hrana nezdrava i kako to ne smijete jesti itd., itd., itd. Ja ne mogu naći riječi kojima bih opisala koliko se meni živo jebe za to koliko je nezdrava hrana nezdrava. Ja obožavam nezdravu hranu jer je preukusna!!! Nikako ne mogu sama sebe uvjeriti  u te zdravožderske teorije da će mi od nezdrave hrane biti zlo, muka, bljuvat će mi se, povraćat će mi se, imat ću problema s probavom, spavat će mi se, bit ću umorna, bit ću troma, usporena, itd. Do 35. godine života nisam nikad osjetila te nuspojave, a zaista sam  svakodnevno jela tzv. nezdravu hranu koju obožavam.

Ako se netko sad pita zašto su me onda liječnici u 35. godini počeli liječiti(???) zdravom prehranom, ako je meni sve bilo super: o tome sam već pisala. Počeli su me liječiti(???) time zato što nisam imala redovitu mjesečnicu i zato što su mi nalazi bili „blizu gornje granice“ (npr. nemam dijabetes, al sam blizu gornje granice i sl.). Ja nisam osjećala nikakve poteškoće. Kad mi je mjesečnica izostala ja nisam imala nikakve tegobe ili bolove – samo nisam imala mjesečnicu. 

Ja sam se zaista osjećala super pripremajući ukusnu (tzv. nezdravu) hranu kakvu volim, uživajući u životu, pišući blog na temu tzv. nezdrave hrane koju volim, isprobavajući recepte..., tj. jedući sve ono što volim. Ja se nisam znala deprimirati zbog toga što sam debela. Nisam bila suicidalna zbog kila. Nisam na dijetu ni pomišljala (16 godina uopće nisam bila na dijeti niti sam na dijetu pomišljala!!!). 

Sad me liječe(???) tom prokletom zdravom hranom, ispalo je da, ako hoću imati redovitu mjesečnicu, moram gladovati na tom zdravom, prokletom sranju. Sad jesam deprimirana - jer sam se morala odreći svega što volim. Uzimam i sredstva za smirenje, baš lijepo pašu uz sva ta zdrava sranja koja jedem praktički svaki dan. 

Primijetila sam već da ljudi nikako ne mogu shvatiti da ja ne osjećam nuspojave nakon jedenja tzv. nezdrave hrane. Sorry, al meni jednostavno nije zlo, ni muka, ne bljuje mi se, ne povraća mi se, nemam problema s probavom, ne spava mi se, nisam umorana, ni troma, ni usporena… - nakon jedenja tzv. nezdrave hrane. Ne znam što bih vam rekla. S druge strane, ni ja fakat ne mogu shvatiti - kako vi svi uspijete doživjeti te sve nuspojave nakon jedenja tzv. nezdrave hrane.

c) Ja zaista ne znam kao bih na sebi razvila te nuspojave koje zdravožderi osjećaju kad jednu tzv. nezdravu hranu. Zar vi stvarno imate takvu moć samouvjeravanja da ste uvjerili svoje tijelo da kad jedete nezdravu hranu da vam onda mora biti zlo, biti muka, mora vam se bljuvati, povraćati, morate imati problema s probavom, mora vam se spavati, morate biti  umorni, tromi, usporeni, itd.

Svaka vam čast ako ste uspjeli sami na sebi izazvati te fizičke nuspojave zbog nečega što ste pročitali ili slušali o nezdravoj hrani.

Ja sebe ne znam uvjeriti u to. Probala sam ja sebe uvjeravati u to: čak sam hodala po kući ponavljajući neku vrstu mantre: ako jedeš one fiiiiine, kreeeeeeeeeeeeemaste, kalorične, maaaaaaaaaaaaaaaasne kolače isključivo od bijelog šećera i bijelog brašna ili isključivo bijelu tjesteninu ili sendviče isključivo od čistog bijelog kruha ili teeeešku, maaaasnu, prženu hranu... - bit će ti zlo, bit će ti muka, bljuvat će ti se, povraćat će ti se, imat ćeš problema s probavom, spavat će ti se, bit ćeš umorna, troma, usporena… Ma kakvi! Ne mogu ja svoje tijelo uvjeriti u to - jer kad jedem nešto tzv. nezdravo, moj tijek misli izgleda ovako: ajme, kako je to dobro, to je život, da barem više nikad ne moram pojesti nešto zdravo, jer ovo tzv. nezdravo je zaista presavršeno, presuper i predobro! To je uživancija! I ja zaista nisam osjećala nikakve nuspojave kad sam jela ukusnu nezdravu hranu kakvu volim. Ja onda jednostavno osjećam neopisivu sreću, užitak.

Možda bi meni bilo lakše u životu da sam povodljiva ko svi ti zdravožderi, pa kad negdje pročitam kako je nezdrava hrana zapravo nezdrava – da ju odbijem jesti. Kad ja razmišljam o tome da je nezdrava hrana nezdrava, moj tijek misli izgleda ovako: nezdrava hrana je nezdrava, aha, a dobro, nije bitno, bitno da je preukusna!

Što se zdrave hrane tiče, moj tijeko misli izgleda ovako: zdrava hrana je ogavna, odurna, gadna, prokleta... (jedem ju već skoro 2 godine pa znam o čemu govorim). 

Slika je preuzeta s interneta. 

Kako zdravožderi razmišljaju?

Ne znam koliko sam pita to već napisala, al napisat ću opet: fakat ne razumijem zdravoždere. Kako vi, kad utrpate nešto zdravo u usta, to doživite kao ukusno??? Zdravožderski blogovi su puni zdravožderskih recepata i oduševljenja(???) tim receptima. Već sam jednom napisala da sam naišla na samo jedan blog (neki američki) gdje neka zdravožderka napiše recept za neku zdravu hranu i otvoreno kaže da to nije ni približno ukusno kao tzv. nezdrava varijanta tog jela (za koju i ona kaže da ju voli)  – al ona jede ovu svoju zdravu varijantu jer hoće biti mršava. I točka. To mogu razumjeti. Ok, ne mogu shvatiti tu toliku želju za mršavošću - da si spreman odreći se ukusne hrane da bi bio mršav, al mogu shvatiti da je jedenje zdrave hrane za nekoga dijeta, put do mršavosti (tj. "nužno zlo"; bez onih sranja o tome da je zdrava hrana ukusna). Zaista cijenim kad netko tako otvoreno kaže da jede zdravu hranu jer je na dijeti i hoće biti mršav i priznaje da je zdrava hrana neukusna i ne trkelja da je na zdravoj hrani jer je zdrava i jer mu se sviiiiiiđa i da to nije dijeta, nego stil života... 
Neki zdravožderi fakat po blogovima pišu da je njima jedenje zdrave hrane stil života! Jebao te takav stil života ne kojem se patiš jedući zdravu hranu. 

One koji tvrde da je njima zdrava hrana ukusna – to nikako ne mogu shvatiti.  

Il vama to zapravo nije ukusno, ali non stop ponavljate da je zdrava hrana ukusna - kako biste sami sebe uvjerili u to?

Ili vama nije bitno kakvog je hrana okusa? Vi stavite nešto zdravo u usta, da biste zadovoljili potrebe tijela za energijom i bla, bla, bla – al uopće vam nije bitno kakovog je okusa to što jedete. Svaka čast. 

Za usporedbu, mene uopće nije briga koliko je nešto hranjivo, koliko energije daje itd. – meni je važno isključivo, jedino i samo da je to što jedem ukusno. Zadnje, skoro 2 godine, otkad jedem ta prokleta zdrava sranja, nisam naišla na ukusnu zdravu hranu. 

Detoks

Pun kufer mi je slušanja o (novogodišnjim) detoks dijetama, čišćenjima organizma i sličnim pizdarijama.

Gladujem već skoro 2 godine na toj prokletoj odurnoj, gadnoj, užasnoj, usranoj zdravoj hrani koja mi se gadi i koja mi je odurna i da još sad i čistim organizam (sa svih strana slušam kako je to dobro i kako bih to trebala). A pička vam materina(!) - svima vama koji maltretirate ljude s tim! Slobodno vi gladujte i nalijevajte se tekućinama i perite se i čistite se; jel vam ko brani? Ja vam ne branim. Al eto, da ne bi bilo zabune: imate moju dozvolu da budete i ostanete kreteni, budite na dijetama, čistite organizam, al molim vas nemojte zajebavati normalne ljude poput mene svojim pizdarijama.  

Slika preuzeta s interneta.

Novogodišnja želja

Pisala sam o bezmesnom Božiću koji sam si priuštila.

Što mislite, što sam jela za Novu godinu? Mac and cheese. I to one prave makarone sa sirom kuhane na mlijeku: tjestenina isključivo od bijelog brašna i puno tvrdog masnog sira i masni krem sir (kod mene je to zapravo Cheese and mac - sir s makaronima; sjetila sam se kupiti sir!). Baš sam si to željela.  Sarmu i odojka nisam ni takla.

Pisala sam već o tome da ne shvaćam pojam: novogodišnje odluke. Ne razumijem zašto bih si na početku nove godine trebala natovariti na vrat popis stvari koje ne želim raditi (nekakvo je pravilo da na taj popis treba uvrstiti stvari koje inače ne radiš jer ih ne voliš itd.  - i onda se na temelju novogodišnje odluke trebaš cijelu godinu patiti s tim). Vidim da ljudi oko mene marljivo sastavljaju popise. Ok, većina ljudi koje ja znam sastavi taj popis i drže ga se - prvi tjedan u siječnju. U redu – drže se toga tjedan dana. Ne znam što sa mnom nije u redu: ja nikad nisam uopće došla na ideju da idem raditi takav popis, a kamoli da ga se onda još i držim cijeli tjedan.

Nemam novogodišnji popis odluka i nemam pojma što bih uopće stavila na takav popis. Ja imam novogodišnju želju. Računa li se to? Moja želja je da više nikad ne moram jesti ništa zdravo, tj. da smijem uživati u svoj onoj ukusnoj, prefinoj tzv. nezdravoj hrani koju mi liječnici ne daju jesti. Smatram da sam skromna. Druge žene bi zaželjele da se udaju za milijardera, da putuju po svijetu, da izgledaju ko manekenke, il da postanu planetarno popularne i bogate manekenke, glumice…, da imaju hrpetine odjeće s potpisom, ili bi zaželjele mir u svijetu i sl. Ja nemam takvih želja, ja samo želim svaki dan jesti hranu kakvu volim (tzv. nezdravu: masnu, kaloričnu, tešku, zasitnu, napravljenu isključivo od bijelog brašna i bijelog šećera…).

Koje su šanse da se to ostvari? Budući si imam dovoljno godina da znam kako svijet funkcionira, što se ispunjenja tih želja tiče: moja kolegica koja se želi udati za milijardera – ima veće šanse da joj se to ostvari, nego da meni liječnici u 21. stoljeću (u kojem je zdrava prehrana Bog i batina, tj. rješenje svih zdravstvenih problema) – dozvole da jedem hranu kakvu volim.

Ovo s udajom za milijardera nisam izmislila, neki dan kolegica je izjavila da je to njezina želja. 

Slika je preuzeta s interneta.