Kad sam kao klinka čitala maminu Milu tada sam prvi put čula
za tzv. novogodišnje odluke, tj. popis novogodišnjih odluka. Moja mama, njezine
prijateljice, rođakinje… nisu nikad izmišljale takve popise. Bilo mi je
zanimljivo da postoje ljudi (žene?) koje smišljaju takve stvari jer ja kao
(balava?) klinka nisam vidjela smisao toga. Kasnije, kao (balava?) tinejdžerka
– ja opet nisam kužila smisao toga. Mislila sam da je to jedna od onih stvari
koje ti postanu jasne kad odrasteš. Dogurala sam do 35. godine života i ja dan
danas ne kužim smisao toga niti sam ikad došla na ideju da idem izmišljat
nekakav popis novogodišnjih odluka. Ne, ja zaista fakat nikad nisam niti
razmišljala o novogodišnjim odlukama, a ne da bih još i popis pisala.
Ali fakat ima žena koje par dana smišljaju popise(!). Na te popise ne
stavljaju se stvari koje netko voli raditi ili koje stalno radi, nego baš
suprotno: na tom popisu su stvari koje te žene ne vole i ne žele raditi, ali
zbog nekog razloga(?)navodno bi bilo dobro da to počnu raditi. Npr. početi
vježbati, zdravo se hraniti, ići na dijetu, ići u kazalište, čitati (ozbiljne)
knjige, baviti se sportom, pomagati ljudima oko sebe, prestati pušiti,…
I što onda bude s tim u novoj godini? Na primjeru žena koje
poznajem došla sam do zaključka da se 99% njih tog popisa drži eventualno prvi
tjedan nove godine.
Kad priznam da nikad nisam ni pokušala sastaviti takav popis
onda se sve poznanice, rođakinje, kolegice… iščuđavaju. Što je u tome čudno? Ja
ne mislim sastavljati popis stvari koje ne volim i ne želim raditi u novoj
godini – jer znam da ja te stvari raditi neću (uopće me nije briga koliko bi te
stvari možda bile dobre za mene).
Da, oni koje to sastave pa se toga ne drže – oni su
normalni. A ja koja to ne sastavljam jer se toga ionako ne mislim držati – ja
sam nenormalna.
Ova zdrava prehrana na kojoj se patim već godinu dana nije bila
moja novogodišnja odluka za 2016. godinu
– na to su me stavili liječnici jer mi ne žele dati lijekove (u 21. stoljeću
sve se očito liječi dijetama!).
Jedenje odurne zdrave hrane nije moja novogodišnja odluka ni
za 2017. godinu, i dalje sam na tome jer me liječnici „liječe(?)“ time, ne daju
mi lijekove (zašto sam baš ja naišla na doktore koji ne podupiru farmaceutsku
industriju???, ja zaista nemam ama baš ništa protiv gutanja tableta). Imam ja plan koji se tiče (prestanka) jedenja
zdrave hrane i on je i dalje na snazi! Kad sam krenula na tu prokletu odurnu
dijetu, moj plan je bio i ostao - smršaviti iole do te neke težine koju liječnici
očekuju da imam i onda kad mi malo sjašu s vrata: vratiti se svojim
prehrambenim navikama. Naravno, da ću se onda opet udebljati! I ja apsolutno
nemam problem s tim da se opet udebljam!!! Ali, ne mogu još početi provoditi
svoj plan, tj. konačno početi jesti ukusnu (tzv. nezdravu) hranu i debljati se
jer nisam smršavila na tu neku težinu
koju liječnici očekuju da imam (očekuju da smršavim još preko 20 kila!). Ja
volim: masnu, kaloričnu, prženu, zasitnu, tešku hranu isključivo od bijelog
brašna i bijelog šećera,... I ne, ne mislim si priuštiti tek mrvice takve hrane
jednom tjedno – želim uživati u takvoj hrani svaki dan!
Sve slike preuzete su s interneta.
Nema komentara:
Objavi komentar