Sram/strah od vage???

Još malo zdravožderskih nebuloza…

Nedavno sam čitala što je neka žena (zdravožderka) pisala negdje na nekoj hrvatskoj stranici o američkom Weight watchers programu za mršavljenje. Ako vas zanima, surfajte, ja sad neću objašnjavati kako to funkcionira, samo ću prokomentirati jednu tvrdnju osobe koja je pisala o tome. Ljudi koji sudjeluju u tom programu, svaki tjedan važu se jedni pred drugima. Pa ta dotična osoba tvrdi: kad znaš da se moraš vagati pred svim tim ljudima, onda više paziš što jedeš i trudiš se smršaviti te zapravo zato taj Weight watchers program funkcionira, tj. ljudi stvarno mršave.
???

???wtf??? Ja nisam bila na tom programu, dijeti il´ kako god se to zvalo i meni apsolutno nije jasno: zašto bih ja trebala paziti što jedem, ako ću se vagati pred drugima??? Meni to nema veze s mozgom. Zar su ti drugi koji su na toj dijeti meni neki bitan faktor u životu??? Nemojte mi samo reći da bi mene trebalo biti sram zato što, npr. vaga pokaže da sam ja ostala na istoj kilaži (ili se možda udebljala), a svi ostali su smršavili desetke i desetke kilograma? Što mene briga koliko su oni smršavili ili što bi oni mislili o meni ako ja nisam smršavjela. Ja imam svoje razloge zašto nisam ili jesam smršavila i zaista me apsolutno nije briga što netko drugi misli o mojim kilama tj. mojem (ne)mršavljenju. 

Stvarno mi ne idu u glavu izjave i teorije nekih ljudi. Fakat ne razumijem kako bi vaganje pred drugima utjecalo na motiviranost za mršavljenje??? Ako ima takvih ljudi koje je sram vagati se pred drugima, ok, to je njihov problem. Ja takvih problema nikad nisam imala. Pa i u osnovnoj i u srednjoj školi vagali su nas, jedne pred drugima, na početku i kraju školske godine i ja sam uvijek bila među najdebljima.

Jedne pred drugima vagali su nas i na sistematskom pregledu i u osnovnoj i u srednjoj školi (barem je tako bilo za mog školovanja, nemam pojma kako to danas funkcionira, radi li se to još uvijek?). Nemam pojma kako to funkcionira u Americi, zar se oni tijekom školovanja ama baš nikad ne važu (u školi) jedni pred drugima??? Valjda taj američki Weight watchers onda zaista funkcionira na principu srama (straha od vage?) - ako oni fakat nisu navikli vagati se pred drugim ljudima. Iz mene je taj neki „sram“ izbijen još u prvom razredu osnovne škole - vaganje pred drugima mi je postalo normalno. I baš zato ja jednostavno ne razumijem zašto je nekome problem vagati se pred drugima??? Ako imaš viška kila – to na tebi vide i oni koji ne znaju koliko kila imaš. Zar ima ljudi koji misle da izgledaju mršavo (ili mršavije), ako nitko ne zna koliko kila vaga pokazuje kad stanu na nju??? Ajme, za kakve nebulozne izjave su neki ljudi sposobni; trebali bi uključiti mozak prije nego otvore usta ili nešto natipkaju na internetu... 

Slika preuzeta s interneta.

Divote od bijelog brašna i bijelog šećera…

Godinama sam pekla, voljela i obožavala PRAVE (danas poznate kao "nezdrave") kolače i torte. Uvijek su mi se gadili ti neki  tzv. zdravi kolači i deserti. Prestrašno je to što se smatra tim zdravim ili zdravijim desertom.

Ok, ima ljudi koji boluju od nečega pa ne smiju jesti ukusnu hranu, nego moraju jesti to što se smatra zdravim. Ali zaista je začuđujuće što masa ljudi koja ne boluje od kojekakvih bolesti: dobrovoljno(!) jede te, danas popularne i razvikane, zdrave splačine. To je sve bez bijelog šećera, bez bijelog brašna, s malo masnoće, ili sirovo… jednostavno: to je katastrofa.

Npr.:

- Chia sjemenke zalijane mlijekom i prelijane pireom od nekakvog voća i to se onda zove puding. TO JE DESERT???

- ili izmiksano voće kao sok, tzv smuti. TO JE DESERT??? (neki tvrde da je to međuobrok(!), baš čitam kod neke zdravožderske blogerice koja reklamira neki svoj smuti, kaže da je ukusan, osvježavajuć i zasitan. Hmmmm. 
Ukusan? Moš´ mislit, al ok, kome se sviđa, nek pije. 
Osvježavajuć? A dobro.
ZASITAN??? Koga je ikad sok zasitio??? Ima li u tom smutiju kruha, krumpira... ili bilo čega zasitnog??? (Pročitala sam recept: u njemu je samo izmiksano voće i mlijeko, čak nema ni šećera - ova spomenuta, zdravom hranom opsjednuta, blogerica - to čak posebno ističe(!).) Opet pitam: Tko je ikad bio sit nakon što je popio čašu neslatkog soka? 

- Ili smrznuto izmiksano voće koje glumi sladoled. TO JE SLADOLED???

- Ili sirove ili kuhane ploške voća (tzv. kompot) bez ičega: bez biskvita, kreme, pudinga, itd. TO JE DESERT???

- Ili plastelinski-raw-šik: nekakva sirova masa od orašastih plodova, meda, datulja itd. na kojoj je još nekakva sirova masa od orašastih plodova, kakaa i koječaga. TO JE KOLAČ???

Imala sam priliku probati takve recepte: doslovno mi se želudac okreće kad se toga sjetim.

Slike preuzete s interneta.

Prženo, masno, kalorično i ukusno

Ako sam na nešto oduvijek bila i ostala alergična, to su: tzv. zdravi recepti. Kosa mi se dizala (a diže mi se i danas!) kad sam u časopisima, novinama, na televiziji ili na blogovima,… vidjela naslov poput: „recept za zdravi…“ ili „zdraviji recept za…“. Nisu mi se nikad sviđale te: odmašćene, neslatke ili neslane varijante nečega, pripremljene s manje masnoće, pogotovo mi je na živce išla nebuloza zvana „prženje(!) ili pohanje(!) u pećnici“(!). U pećnici se hrana ne može ni pržiti ni pohati! Ali, po internetu i u časopisima postoje hrpetine recepata za: pommes frites iz pećnice(!), pohane tikvice iz pećnice(!), i slične stvari koje su jednostavno: ispečene u pećnici, pa ja nikako ne shvaćam zašto se kaže da je to prženo ili pohano(???) u pećnici.

Najbolje mi je kad oni koji raspačavaju takve recepte tvrde da je takva hrana „istog okusa kao da je pržena ili pohana u masnoći“(???): kako bi nešto prefino što se lijepo prži, ušuškano, u npr. 1 l ulja moglo biti jednakog okusa kao nešto što je „osušeno“ u pećnici uz minimalan dodatak masnoće (ili čak bez nje)??? Zaista ne razumijem kako mogu širiti takve dezinformacije.

Posebna skupina su oni koji tvrde(!) da je ta tzv. "pržena ili pohana hrana iz pećnice"(???) čak ukusnija(!) od hrane pržene/pohane u masnoći.  

Wtf???

Nema uopće diskusije da ovo iz pećnice nije ni približno ukusno kao fina, masna, pržena, pohana, kalorična, zasitna… hrana.

Ta hrana iz pećnice je navodno zdrava ili zdravija(???). Pitanje je želim li jesti zdravu ili ukusnu hranu – jer se te dvije stvari apsolutno, potpuno i totalno isključuju!!! Ja želim jesti ukusnu hranu (u prijevodu: masnu, prženu, kaloričnu, tešku, zasitnu,…). O tome sam već pisala. Meni se zdrava hrana gadi jer nije ukusna i da mi liječnici umjesto dijete  na kojoj me drže, propišu lijekove ja sama sigurno nikad ne bih došla na tako kretensku ideju da budem na tom zdravom, odurnom sranju. Ja ne želim jesti zdravu ili zdraviju hranu, koliko god ona zdrava ili zdravija bila... od ne znam čega. Ne znam što je s tim pridjevima „zdrav“ i „zdraviji“ - koja je razlika? Je li tzv. „zdravija hrana“ zdravija od zdrave ili je zdravija od nezdrave???

Sve slike preuzete su s interneta.

Izjednačavanje pizze s "omletom" od cvjetače

Pisala sam već da naribana tikvica i naribana mrkva nisu špagete od tikvica i mrkve, nego je to jednostavno: naribano povrće.

Ali tim zdravožderskim nebulozama nikad kraja. Nedavno sam otkrila recept: cvjetača (karfiol) kao podloga za pizzu(!). Naribanoj cvjetači dodaju se jaja i onda se ta smjesa ispeče, na to se stavi umak od rajčice sir, šunka, itd. (tko što hoće), to se onda zapeče i eto pizze(???). To nije pizza. Probala sam ja to: da ne bi ispalo da sam popljuvala nešto što je predivno, a da nisam to ni probala. Probala sam ja ovo, (na žalost) jesam. U najboljem slučaju to je: omlet s povrćem, umakom od rajčice sirom i šunkom. To s pizzom veze nema.

Imam dojam da neki ljudi ne znaju razliku između pizze i omleta(!). Ok, neki ne smiju jesti brašno itd., ali postoje hrpetine ljudi koji nisu na toj, danas modernoj i razvikanoj zdravoj prehrani, zato što je navodno zdrava, nego baš zato što je moderna, razvikana, popularna, trendi, in,... Ti ljudi pročitali su (negdje na internetu - a ako piše na internetu, onda je istina!?) da se na zdravoj prehrani nikad neće ni od čega razboljeti i živjet će praktički vječno. Pa onda oni počnu lifrati te recepte poput tog za tu odurnu podlogu(?) od cvjetače, koja je zapravo najsličnija omletu. A najbolje mi je bilo kad sam na nekakvom blogu pročitala tvrdnju neke blogerice: da se uopće ne kuži da podloga za pizzu nije od dizanog tijesta s pšeničnim brašnom, nego je to cvjetača s jajima. Ajme. Zar su joj osjetila, receptori... toliko otupjeli uslijed te zdrave hrane??? Zar ona fakat ne kuži da kad u usta ubaci komad cvjetače s jajetom - da to nije ni slično kao kad u usta ubaciš komad tijesta od pšeničnog brašna???

Gdje je kraj tome da se finim tzv. nezdravim jelima izmišljaju kojekakvi tzv. zdravi ekvivalenti koji nemaju veze s vezom, ni s mozgom, ni s ukusnom hranom…

Zašto sam isprobavala taj recept s cvjetačom??? Više ne znam što bih jela: 10 mjeseci sam na toj odurnoj zdravoj prehrani i sva ta zdrava hrana mi se tako gadi da ne znam što ću. Ne izlazim u restorane, jer:

Prekapam po internetu po tim hrpetinama zdravožderačkih blogova (a fakat ih ima!!!) i tražim recepte. Ono što se po tim blogovima servira kao ukusno – to je užas. Kakve su to splačine!!! Iz zla u gore. Zdravožderi kao da fakat nemaju okusne receptore, zato i mogu jesti svu tu neukusnu hranu.

Sve slike preuzete su s interneta.

Još uvijek čekam…

… te (navodne?) divote i krasote koje se dogode ljudima koji su na zdravoj (dijetnoj) prehrani. Ja sam od siječnja ove godine (2016.) prisilno na toj prehrani jer mi liječnici ne daju lijekove, nego me liječe dijetom(!).

Dakle, na tome sam već 10 mjeseci i mogu reći da mi se zdrava hrana totalno, potpuno i skroz naskroz gadi. To je jednostavno odurno! Muka mi je kad vidim tanjur zdrave hrane koju moram pojesti. Da ne bi bilo zabune, pisala sam već više puta da ja nisam 10 mjeseci u komadu na zdravoj prehrani: barem jednom tjedno priuštim si nešto (nezdravo") što ne bih smjela niti vidjeti, a kamo li jesti!

Ne razumijem ljude koji govore da je zdrava hrana ukusna. No, dobro, time se sad neću baviti. Mene zanima kad ću (hoću li?) doživjeti sve te divote i krasote koje se događaju ljudima na zdravoj prehrani.

Da ne bi bilo da očekujem čuda, idem malim koracima (baby steps) - očekujem ono što svi(?) navode da im se dogodi već prvih tjedana uslijed zdrave prehrane: prekrasna koža, prekrasni nokti, prekrasna kosa i neopisivo dobar osjećaj što se baš samog raspoloženja tiče (sve im je super divno, krasno, jednostavno se super osjećaju).

Ja u 10 mjeseci nisam doživjela apsolutno ama baš ništa od toga.

No, idemo redom:

1. Prekrasna koža: prišteve (akne, mitesere, kojekakve bubuljice) imala sam uvijek i imam ih i sad - nakon 10 mjeseci zdrave prehrane. Nisam primijetila da su se imalo smanjili. Ako je to ona fora da nisam na zdravoj prehrani imala bih ih 20, a sad, budući da jesam na zdravoj prehrani, imam ih npr. 19, dakle, u 10 mjeseci 1 prišt manje – ja to jednostavno nisam uočila (ne provodim dane brojeći prišteve po sebi).

2. Prekrasni nokti – kad god sam bila na dijeti imala sam problema s noktima. Situacija nije ništa drugačija ni nakon 10 mjeseci ove zdrave dijetne prehrane, meni se nokti sad listaju ko ludi. Čak mi se čini da je situacija čak malo gora, nego kad sam prije 16 godina bila na kojekakvim dijetama. Tijekom proteklih 16 godina, kad na dijetu nisam ni pomišljala, imala sam lijepe, duge, njegovane nokte. Sad na zdravoj prehrani - nokti su mi užasni. Kao i do sad koristim kojekakve kremice, uzimam vitamine, i za razliku od prišteva za koje ne mogu sa sigurnošću tvrditi da se nisu smanjili (sa 20 na 19?) – za nokte mogu tvrditi da se stanje apsolutno nije nimalo popravilo (kako rekoh, čini mi se da se čak pogoršalo).

3. Prekrasna kosa – uvijek sam imala masnu kosu. Zadnjih godina perem ju u pravilu svaki drugi dan. I to se apsolutno nije promijenilo zadnjih 10 mjeseci, ako ju ne oprem: treći dan je užasno masna.

4. Neopisivo dobro raspoloženje i sve te divote i krasote od dobrog raspoloženja. Meni je svaki dan muka kad vidim zdravu hranu na tanjuru: sve nemasno, neslano, niskokalorično, ono odurno integralno ili raženo što mi se gadi itd. Dođe mi da se zbljujem. Svaki dan par puta se rasplačem kad vidim hranu koju želim jesti, a znam da ju ne smijem jesti. Da bih se rasplakala, ne moram uopće uživo vidjeti tu hranu za kojom žudim, dovoljno je da u časopisu ili na internetu vidim sliku nečega što bih htjela jesti i kad se sjetim da to ne smijem jesti – odmah se rasplačem. Da, smršavila jesam (oko 27 kg), ali mene to uopće ne usrećuje niti shvaćam zašto bi mene to trebalo veseliti jer kao što pišem već mjesecima: ja uopće ne želim smršavjeti, nemam takvih potreba. Kad su me u siječnju liječnici stavili na dijetu, imala sam 50ak kg viška, ali ja nisam imala u planu više ikad u životu ići na dijetu, nije mi nikad ni na kraj pameti bilo da će me liječnici liječiti(?) dijetom!!! Zadnji put bila sam na dijeti prije 16ak godina i tada sam se uvjerila da mršavost ne donosi ni sreću ni zadovoljstvo. Sve ostane isto kad smršavim; svi problemi ostanu, plus još jedan veeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeliki dodatni: održavanje težine. Ne vjerujem u demagogije koje tvrde da zdrava prehrana sve liječi. Zbog ovog „liječenja“(?) dijetom, morala sam se odreći svog načina života. Kako da osjećam sreću i zadovoljstvo kad se svaki dan odričem ukusne hrane koju volim? Željna sam sve te ukusne hrane i užasno mi fali.

Dakle, gdje je ta sva silna divota i krasota koju svi(?) dožive prelaskom na zdravu prehranu???

Sve slike preuzete su s interneta.

Top 5 nebuloznih razloga za dijetu

Svatko ima svoj (nebulozni) razlog zbog kojeg je na dijeti ili se „zdravo“ hrani ili živi takav (tzv. zdravi) "stil života". Surfajući po internetu načitala sam se svega! Neću navoditi linkove, niti nazive blogova, ili korisničke nickove, ali fakat, da ti pamet stane kad vidiš što su ljudi napisali! Podijelila sam te razloge u 5 grupa. Počet ću s 5. mjestom, pa onda napredovati do 1. mjesta.

5. Tu su oni ljudi koje liječnici(!) "liječe" tzv. zdravom (dijetnom) prehranom.

Ja ne pušim te demagogije da zdrava prehrana sve liječi pa je meni to kretenski razlog za dijetu. No, ja sam i sama sada na toj zdravoj dijetnoj prehrani jer mi liječnici ne žele dati lijekove, nego me liječe dijetom(!).

4. Ovdje su oni koji idu na dijetu ili tzv. zdravu prehranu ili odabiru takav „stil života“(?) iako nisu bolesni(!) niti su ih liječnici stavili na dijetu – nego su te osobe popušile medicinske demagogije da ljudi koji se zdravo hrane nikad ni od čega ne obolijevaju, cijeli život se osjećaju divno i krasno te prktički žive vječno, itd.

Tu je svaki komentar suvišan.

3. Ovdje se radi o ljudima kojima nije dijagnosticirana nikakav bolest niti su im liječnici rekli da idu na zdravu (dijetnu) prehranu, nego su oni sami  krenuli u to jer smatraju da će biti sretniji kad budu mršaviji(!). Misle da će im se sve u životi posložiti kad smršave te da će se osjećati  divno i krasno i da će im sve biti super(!) i zdrava (dijetna) prehrana riješit će sve njihove probleme. Naravno, da je ova točka povezana s izgledom: neki ljudi, dok su debeli, imaju nekakvih psihičkih problema sami sa sobom, a onda kad smršave – psihički su super i sve im je u životu divno i krasno...(???)

Hmmmm, činjenica je da i kad su mršavi – nisu svi ljudi lijepi: nisu lijepo građeni, nemaju lijepe crte lica itd. A činjenica je i da nisu svi mršavi ljudi sretni u ljubavi, u poslu, općenito, u životu... Bila sam na dovoljno dijeta i prije 16ak godina smršavila sam dovoljno da znam da mršavost ne donosi ni sreću ni zadovoljstvo. Tako da meni ovaj razlog apsolutno veze nema s mozgom.

2. Na drugom mjestu su oni koji su na tim zdravim (dijetnim) sranjima isključivo zbog izgleda. Što reći na to? Maloprije sam gore (pod br. 3) navela da sam na vlastitom iskustvu ustanovila da mršavost ne donosi ni sreću ni zadovoljstvo.

1. Na prvom mjestu je najblesaviji razlog za zdravu (dijetnu) prehranu koji sam ikad čula. Toj osobi to nije jedini razlog, ali navodi ga među popisom razloga. Pa evo što je dotična osoba napisala: „S obzirom na situaciju s islamizmom u Europi, 3. svjetski rat je neizbježan. Pa kad do njega dođe ja ne želim da me šlaufeki ili spoticanje sprečavaju u bijegu od silovatelja.“.

Ja sam doslovno blenula kad sam ovo pročitala!!!

Trebala bih sad nekakvu statistiku o silovanim ženama, ali ne da mi se kopati po internetu. Dotična osoba smatra da su debele žene silovane: zato što su debele – a same su si krive što su debele (nisu se zdravo hranile) te nisu uspjele pobjeći silovatelju. Ajme!!! A što je onda s mršavim ženama – zašto one nisu pobjegle silovatelju? Ako je razlog silovanjima to što debele žene imaju previše kila pa nisu u stanju otšprintati od silovatelja, zašto onda uopće mršavice budu silovane???

Ja sam bila šokirana izjavom te osobe. I još sam šokirana činjenicom da ima ljudi koji tako razmišljaju. Na stranu svi ovi razlozi za tzv. zdravu (dijetnu) prehranu, mene je ova izjava zaista zaprepastila.  Napisala sam gore za 4. razlog da je svaki komentar suvišan. Ali uz ovaj razlog koji sam stavila na prvo mjesto (nebuloznih) razloga, stvarno je svaki komentar suvišan. 

Sve slike preuzete su s interneta.

Neka se zadave tom tortom…

Gledam na nekakvom blogu, nekakva blogerica prezentira recept za rođendansku tortu koju je radila, i to baš, onu pravu tortu, tzv. „nezdravu“ od bijelog brašna, bijelog šećera, itd. I rastegnula ona post o toj torti i to sve uz „parolu“: Danas je rođendan mog sina…    

…bla, bla, bla,…

Zašto ona, njezin sin i njihovi uzvanici smiju jesti takvu tortu, a ja ne smijem???

I ja sam nečija kćer, zašto ja nisam u poziciji da meni mama napravi ukusnu, tzv. nezdravu tortu i da ju smijem jesti? Ok, ne treba ju meni raditi mama - ja si ju sama napravim!!!

Ja bih u najboljem slučaju smjela jesti onu nekakvu raw-plastelin-gadost: samljeveni orašasti plodovi s datuljama i žlicom kakaa uz još poneki dodatak - i onda se ta masa koja liči na plastelin ostavi da se koliko-toliko stvrdne i onda je to kolač(???). Moš´ mislit! Znam da je takav plastelinski-raw-šik popularan, ali ja se takvih odurnih kolača dragovoljno odričem (probala sam ih!).

Ja bih jela fine, tzv. nezdrave kolače… od bijelog brašna, bijelog šećera, koje sadrže preko 10 jaja, više od pola kile margarina (nikako maslaca! - to mi se gadi),...

Zaista ne razumijem zašto ta blogerica, njezino čedo, njihovi uzvanici, itd. smiju jesti ukusnu tortu? Zašto oni smiju uživati u ukusnoj hrani, a ja ne smijem? Danas je zdrava prehrana moderna, popularna i trendy. Ja nikad nisam pratila modu i trendove, to me uopće ne zanima i ja apsolutno ne želim biti moderna i u trendu. Ali vidim da ljudi jako pate za trendovima, modom, za svime što je in..., ne žele biti out. Zar ova spomenuta blogerica ne želi biti moderna i trendy? Zašto ona ne jede zdrave splačine i te sve raw-plastelinske kolače? Ako već ona sama ne želi biti moderna i trendy i in, zašto ju liječnici ne tjeraju da se zdravo hrani kao što tjeraju mene???

Sve fotografije preuzete su s interneta.

Kako sam zahvaljujući zdravoj prehrani postala couch potato

Do siječnja ove godine (2016.) slobodno vrijeme provodila sam isprobavajući recepte, eksperimentirajući sa sastojcima, isprobavajući nove kombinacije i okuse,… Voljela sam  i isprobavati razne tehnike i načine ukrašavanje i izrade kolača i torti. Nisam svaki dan pekla kolače ni kuhala jer mi posao i druge obaveze  to nisu dozvoljavali, ali više puta tjedno satima  sam se veselo muvala po kuhinji. Doslovno sve svoje slobodno vrijeme posvetila svome hobiju: pripremi hrane. Vrijeme sam provodila kuhajući, pekući, eksperimentirajući, kombinirajući,… Naravno, nakon kuhanja, eksperimentiranja,... trebalo je i kuhinju redovito čistiti. Kuhinja nije velika, ali stvarno sam se trudila da blista, to je bilo moje carstvo i bilo mije važno da bude uredno jer sam puno vremena provodila u njoj. I svo suđe sam prala sama, na ruke (nemam perilicu). Dakle, koliko god debela bila, jednostavno nisam imala vremena da budem couch potato. Televizor nisam niti svaki dan palila, a kamo li gledala kojekakve kanale. Naravno da mi nisu trebale ni one kojekakve kerefekaste internetske televizije s morem kanala… Kad bih to gledala?

Otkad su me liječnici u siječnju 2016. počeli „liječiti“(?) zdravom dijetnom prehranom – ne kuham, ne pečem i ne ukrašavam kolače i torte. Ove godine nisam ispekla ni jedan kolač: a prije sam barem jednom tjedno napravila kolač. Zar da radim kolače i gledam kako ih drugi žderu dok ja pasem neko odurno, zdravo sranje koje mi se gadi? Nema šanse. Što se kuhanja tiče: na brzinu zbrčkam ovo neko zdravo sranje koje smijem jesti i pokupim se iz kuhinje. Znam da neki satima kuhaju, eksperimentiraju sa „zdravom hranom“ – ja apsolutno nemam volje za to jer sam se već uvjerila da zdrava hrana jednostavno ne može biti ukusna. A ako joj dodam ono što meni hranu čini ukusnom – onda to više ne spada u tu, danas popularnu, modernu i razvikanu, zdravu prehranu. Uslijed jedenja te zdrave hrane koja mi se gadi, više nemam potrebu ni čistiti kuhinju. Sad definitivno ne provodim vrijeme lickajući kuhinju, povremeno, (kad mama počne cendrati: "Pa na što kuhinja liči?"), onda počistim. Ali, meni više ni najmanje nije važno jel kuhinja uredna i čista. Za pripremanje tih zdravih odurnih splačina koje mi se gade i koje ne želim jesti, nije mi važno da kuhinja bude uredna. Boli me provoditi vrijeme u kuhinji kad ne smije jesti/pripremati hranu kakvu volim. 

I uslijed viška vremena (koje sad ne provodim u kuhinji): zalijepila sam se za kauč. Postala sam couch potato. Sad svaki dan palim televizor i gledam kojekakva sranja koja me ne zanimaju. Nisam počela gledati turske i hrvatske sapunjare i reality emisije jer mi je to jednostavno preglupo. Najviše gledam sitcome koje prikazuju po deseti put i filmove koji su isto tako već više puta bili prikazani. Otkrila sam da postoje i hrpetine kojekavih kuharskih emisija. Nisam imala pojma da ih toliko ima. Ja to prijašnjih godina nisam pratila, nisam gledala kako drugi kuhaju na televiziji – jer sam ja sama provodila vrijeme u kuhinji: pekući, kuhajući, isprobavajući, kombinirajući, eksperimentirajući,… Recepte za isprobavanje i inspiraciju nisam tražila na televiziji, nego surfajući internetom: posjećivala sam blogove i portale s receptima. Nisam surfala cijele dane, ali kad me nešto interesiralo, to sam tražila na internetu, a ne u televizijskim kuharskim emisijama. Sad, kad ne surfam u potrazi za receptima i inspiracijom, daleko manje vremena provodim surfajući internetom, a više gledam televiziju (reprize sitcoma i filmova). Jesam li time profitirala?

Ni sad ne gledam kuharske emisije jer me boli to gledati. Ja bih odmah išla isprobati neki recept kad emisija  završi – a ne smijem jesti ukusne stvari. Naravno, ima i emisija u kojima pripremaju zdravu (NEUKUSNU) hranu (danas je to moderno, razvikano i popularno): odmah promijenim kanal kad naletim na takvu! Muka mi je kad pred sobom imam tanjur zdrave hrane koju moram pojesti za neki obrok – pa mi definitivno ne pada na pamet da gledam zdravu hranu na televiziji!

Ne jedem dok gledam televiziju jer ne smijem jesti. Ali, sad fakat slobodno vrijeme provodim pred televizorom. Ne, ne čitam knjige i nemam namjeru početi čitati jer to ne volim.

Vjerojatno se od mene očekuje da se u sklopu zdrave dijetne prehrane još počnem baviti i nekim sportom. Malo sutra (pa ni tada!).

S obzirom na sva sranja koja svakodnevno doživljavam na poslu te ostale svakodnevne životne probleme i s obzirom na zdravu prehranu kojom me liječnici liječe (a ne daju mi lijekove) – smatram da sam ispunila svoju kvotu za bavljenje stvarima koje mi se gade.

Oduran posao, svakodnevni životni problemi i odurna dijeta meni su dovoljni: nije mi u životu potrebna još nešto što mi se gadi.

Da to objasnim ovako: jedenje zdrave hrane je zlo. Bavljenje sportskim aktivnostima je zlo. Ja sam od ta 2 zla odabrala ono koje je za mene manje: jedenje zdrave odurne hrane koja mi se gadi. I ne, nemam ama baš nikakvu namjeru tom jednom zlu priključiti još jedno zlo (bavljenje sportskim aktivnostima).  Meni je jedno od ta 2 zla sasvim dosta. 

Znam da nisu svi kao ja. Neki uz zdravo dijetno gladovanje i svakodnevne životne probleme, još prigrle i sport. Ja sam odlučila eliminirati iz života sve gadosti koje mogu. Oduran posao ne mogu eliminirati jer neću imati od čega živjeti, a  ne uspijevam pronaći drugi posao (tražim ga!!!). Svakodnevne životne probleme ne mogu eliminirati, neke mogu riješiti manje ili više uspješno, ali ne mogu ih izbjeći, svaki dan dogodi se neko novo sranje. Od siječnja ne mogu iz života izbaciti ni tu zdravu dijetnu prehranu (koja mi se gadi) jer me liječnici liječe(!) na taj način. S obzirom na to sve zaista ne vidim potrebu da si natrpam još neku gadost u život - kao što je  bavljenje sportom. Znam da hrpa ljudi tvrdi kako je sport divan i krasan. Slobodno se vi bavite time, meni to ne pada na pamet.

Fascinantno mi je kako se taj sport svakamo gura. Ja sam se 14 godina prisilno bavila sportskim aktivnostima: 8 godina osnovne škole uključivalo je svaki tjedan tijekom školske godine 2 sata po 45  minuta Tjelesnog odgoja, ista stvar je bila u 4 godine srednje škole. To mi je bio najgori predmet jer su nas tamo doslovno mrcvarili – barem sam ja uvijek imala takve profesore tjelesnog koji su nas drilali kao da treniramo za olimpijadu. Naravno da je bilo sretnika koji su imali normalne profesore, oni su tu i tamo nešto radili i ostatak vremena su se zafrkavali. U nekoliko navrata, mojoj prijateljici koja je išla u istu školu kao ja, ali u drugi razred, na zamjeni je bila profesorica koja je meni stalno predavala Tjelesni. Dotična prijateljica nije mogla vjerovati što sve ta profa na zamjeni traži od njih da izvode na Tjelesnom i tako dva školska sata tjedno (njihova profesorica ih nije tjerala da išta rade na Tjelesnom!). Razmišljajući na svoj dječji način rekla je da bi se ona ispisala iz škole da je njihova profa takva i da je ona zahvalna svojoj profi  jer ih ne tjera da vježbaju (bi li joj roditelji fakat dozvolili da se ispiše iz te škole da je imala profu iz Tjelesnog koja ju tjera da se bavi sportskim aktivnostima?). 
Još jedna moja frendica u srednjoj školi je fakat imala sreće: jednom tjedno imali su jedan sat Tjelesnog, no profesor ih nije maltretirao vježbanjem: par dečkiju je dobrovoljno natjeravalo loptu, a cure su sjedile okolo i ćaskale. A drugi sat se uopće nije održavao(!) - trebali su imati Tjelesni 7. sat (zadnji sat): profesor ih je redovito puštao doma! On je nešto napisao u dnevnik, kao da je sat održan, ali oni taj sat Tjelesnog nikad nisu imali! Zašto ja nikad nisam imala takvog profesora???

Naravno da sam ja, ni kriva ni dužna, „našla“ i fakultet na kojem je postojao obavezni(!) Tjelesni! Tijekom 4 semestra (prve 2 godine) svaki tjedan bio je 1 OBAVEZNI sat Tjelesnog (kao da živimo u Narodnoj Republici Kini). Kad sam to saznala, nisam mogla doći k sebi, najradije bih se bila ispisala s faksa  (nemam veze što sam krv pišala da prođem prijemni). I na faksu je to naravno bio strogi dril kao da studiram kineziologiju, a moj studijski smjer nije imao ama baš nikakve veze niti sa sportom, niti zdravljem niti zdravom prehranom. Nisam zahvalna profesorima koji su me mrcvarili tijekom osnovne i srednje škole te faksa. Ako mi se sport nekad i nije gadio, sada mi se zaista gadi. 

Zato: ne, ne mislim se baviti sportom.

Zahvaljujem zdravoj dijetnoj prehrani što sam se morala odreći svega što volim i u čemu uživam i što sam sad postala couch potato.

Sve slike preuzete su s interneta.

13 papalina

To sam jela neki dan. I to ne svih 13 za jedna obrok. Ne, ne, ma kakvi! Nikako! Za obrok smijem pojesti 60 g ribe. Vagala sam ih: tih 13 papalina imalo je 122 g. Dakle, pola toga za ručak, pola za večeru. E sad, njih je neparan broj. Hoću li za ručak pojesti (čak) 7 komada, pa onda za večeru „samo“ 6? Ili ću se zadovoljiti sa „samo“ 6 za ručak, pa ću se onda za večeru „raspištoljiti“ i pojesti  čak 7 papalina?

Kako god to rasporedila, meni je to premalo za obrok. Nije čudo da su zdravožderi mršavi, kad se tako hrane. I naravno da sam to pekla u  pećnici, bez masnoće i bez dodatak brašna ili krušnih mrvica. I bez okusa. 

Od 6-7 neukusnih papalina uz malo povrća i mrvicu kruha po obroku – fakat moraš bit mršav! Svaka čast vama koji dobrovoljno živite na tome. Ovo „dobrovoljno“ znači da vas nisu liječnici stavili na takvu prehranu (kao što su mene), nego ste si vi to sami odabrali (nametnuli?) zbog kojekakvih vlastitih (meni apsolutno nerazumljivih) pobuda. Ja sigurno sama ne bih nikad došla na ideju da idem na zdravu prehranu. Zdrava prehrana na koju su me liječnici stavili ove godine – osvijestila mi je koliko se meni zapravo zdrava hrana gadi i koliko ne želim nikad biti na njoj. Ali, mene nitko ništa ne pita, liječnici me „liječe“(???) takvom prehranom, ne daju mi lijekove.

Što se ribe tiče, ona mi se uvijek gadila i to se nije promijenilo ni sad, kad me liječnici „liječe“ zdravom prehranom. Fascinantno mi je da ima ljudi koji dobrovoljno(???) prihvate i počnu primjenjivati nešto zato što su čuli da je to zdravo. Meni je takvo ponašanje van pameti. Čitam negdje u komentarima (na blogu ili na Face-u?) neke zdravožderke kako joj neka žena zahvaljuje jer je pod utjecajem(?) dotične blogerske-facebook-zdravožderke počela jesti ribu. Ne sjećam se sad, što je napisala, čini mi se da tvrdi da ju je počela jesti dva puta tjedno, a prije ju je jela jednom mjesečno. Ne razumijem zašto ju je sad počela toliko jesti? Zar zato što ova blogerska-facebook-zdravožderka tvrdi da je divno i krasno jesti rubu?

Ja prije ribu nisam jela niti svake godine. Sad kad me liječnici drže na toj zdravoj prehrani, imala sam u planu jesti ju jednom mjesečno, ali evo, iskreno priznajem da se apsolutno ne držim toga (niti imam apsolutno ikakvu namjeru početi se držati toga!).

U ovih 9 mjeseci otkad sam na toj zdravoj prehrani, ribu sam jela 4-5 puta. I to mi je bilo previše. A opet, kad se sjetim ovih 6-7 ribica po obroku: onda mi je premalo.

Sve slike preuzete su s interneta.

Biram da budem debela

Što je netko želio reći ovom slikom i natpisom? (Your choice - u prijevodu na hrvatski: tvoj izbor.)

Ne kužim foru. Pa naravno da bih ja uvijek izabrala da izgledam kao žena na lijevoj strani. Da ne bude zabune, za one koji ne razlikuju lijevo i desno, uvijek biram da budem: OVA DEBELA!!! Jer kad vidim ovu zelenjavu kraj ove mršave, dođe mi da se zbljujem. Jasno je meni - ova mršava: je mršava zato što jede ove zdrave, odurne gadosti. Uopće joj ne zavidim. O tome sam već pisala.

Da opet ponovim ono, što ponavljam otkad pišem blog: prije ove dijete na koju su me stavili liječnici u siječnju ove (2016.) godine, zadnji put bila sam na dijeti prije 16 godina. Kad sam tada smršavila (više od 20 kg), moj život nije bio ništa ni bolji ni ljepši – iako svi tvrde da kad smršaviš, onda ti je sve divno i krasno i „sve ti se posloži u životu“(!). Meni se ništa u životu nije „posložilo“, imala sam iste probleme koje sam imala kad sam imala više kila, plus još jedan ogromni, dodatni problem: dijetno gladovanje kako bih ostala na toj težini. Baš zbog toga što se meni tim mršavljenjem ništa u životu nije promijenilo na bolje, shvatila sam da nisam ništa sretnija kad sam mršavija. Poučena vlastitim iskustvom, zaključila sam da mršavost ne donosi ni sreću ni zadovoljstvo i tada sam odlučila da nemam apsolutno nikakvu namjeru ikad više ići na dijetu. U sljedećih 16 godina udebljala sam se preko 50 kg i tijekom tih 16 godina o dijeti nisam ni razmišljala. Prihvatila sam sebe takvu kakva jesam.

Zato, fakat ne kužim foru.

Jel netko, kad vidi ovu mršavu ženu i ovu odurnu zelenjavu na slici pokraj te mršave žene, bira da bude mršav???

Slika preuzeta s interneta.

Uključite mozak

Famozne su mi ovakve sličice po internetu:

U prijevodu: preskoči dijetu, samo se zdravo hrani.

(WTF???)

ili

U prijevodu: to nije dijeta, to je jedenje zdrave hrane.

(WTF???)

Neki ljudi bi trebali (barem povremeno) prije nego otvore usta, uključiti mozak.

Jesu li ljudi koji vjeruju u ovakve tvrdnje naivni, povodljivi, pomodni, glupi, jel im mozak amputiran… ili što?

Zar oni ne shvaćaju da jesu na dijeti?

Ili fakat vjeruju da nisu na dijeti???

A što je zdrava prehrana nego - dijeta???

Zdrava prehrana je čista dijetna prehrana. Naravno, ima hrpa tih varijanti (makrobiotika, gluten-free, LCHF, RAW, …). Neki ih smatraju dijetom, neki stilom života. Ali činjenica je da su to sve dijete.

Ok, ima ljudi koji tvrde da im se ta varijanta zdrave prehrane na kojoj jesu, sviđa – a što reći na to: uvijek je bilo nastranih ljudi koji uživaju u kojekakvim gadostima… (ne mislim sad na one koji su prisiljeni držati se te neke prehrane jer su npr. alergični na gluten, nego na one čudake koji npr. nemaju problema s glutenom, ali tvrde da im je to sve bezglutensko super i da su prestali jesti bijelo pšenično brašno jer je nezdravo, ili tvrde da im je sve sirovo super, itd.). 

A tko sam ja da im to branim…

Sve slike preuzete su s interneta.

I Hate Healthy Eating

I Hate Healthy Eating

Healthy eating is so hard

when you´re used to feasting on carbs.

Your eye is in a six pack

or the highly sought after thigh gap.

KFC

three letters that make you happy.

REFREN

Nuts are for squirrels

and seeds are for birds.

Salads for rabbits,

get me out of  this habit

of healthy eating,

´cause I´m constantly dreaming of

coke, cake, candy and chocolate ice cream.

Chia seeds and spinach are superfoods.

Well I´d rather be supersized then eat those.

It´s so expensive to invest  in foods like these,

I´d rather count my lack of money then calories.

Fruit salad isn´t a real dessert,           

I´ll put just a little whipped cream  on the top,

it can´t hurt.

Somehow my hand slipped,

now the whole can´s empty.

I promise that tomorrow I´ll be more healthy.

5 a day

No thanks, I´d rather hit the buffet.

REFREN

Nuts are for squirrels

and seeds are for birds.

Salads for rabbits,

get me out of  this habit

of healthy eating,

´cause I´m constantly dreaming of

coke, cake, candy and chocolate ice cream.

What even is quinoa?

Actually it´s pronounced ´keen-wah´.

I didn´t ask for your imput, you health freak!

Leave me alone with my cookie jar.

This is your conscience talking,

I´m telling you to put down those snacks.

But junk food is my soul mate,

you shouldn´t break up a love as strong as that.

Instagram

#fitness#no carbs should be banned

REFREN

Nuts are for squirrels

and seeds are for birds.

Salads for rabbits,

get me out of  this habit

of healthy eating,

´cause I´m constantly dreaming of

coke, cake, candy and chocolate ice cream.

I won´t be cutting carbs in a hurry.

Chipless fish and riceless curry,

a breadless sandwich, now that´s just

tragic.

*Za one koji ne znaju: KFC (Kentucky Fried Chicken) je svjetski poznat lanac fast-food restorana (ima ih i u Hrvatskoj), specijaliziran za prženu piletinu.

Bojom sam označila meni najdraže stihove:

                      ´cause I´m constantly dreaming of

                      coke, cake, candy and chocolate ice cream.

Da, ja stalno sanjam o tome.

                       Chia seeds and spinach are superfoods.

                       Well I´d rather be supersized then eat those.

Pisala sam već na blogu o tom danas popularnom i razvikanom superfoodsu koji nemam namjeru jesti. A od siječnja, kad sam imala 114 kila, ponavljam da ja uopće nisam imala niti namjeru niti plan niti potrebu niti ideju da idem na dijetu. Zadnji put bila sam na dijeti prije 16 godina i nisam planirala nikad više ići na dijetu, prihvatila sam sebe takvu, kakva jesam. Moje planove omeli su liječnici koji danas sve „liječe“ zdravom prehranom, a ne daju mi lijekove. Zato: apsolutno da(!!!), radije bih bila „superogromna“, nego jela superfoods.

                        Fruit salad isn´t a real dessert,

Tu se jednostavno nema što dodati: voćna salata nije desert!

                        I didn´t ask for your imput, you health freak!

                        Leave me alone with my cookie jar.

Da, danas tih zdravožderskih health-freakova doslovno ima na svakom ćošku (nisu počeli iskakati iz paštete iz jednostavnog razloga: oni ne jedu kupovnu paštetu jer nije zdrava). A ona zdrava sranja, koja jedu, oni prezentiraju kao ukusna. A naravno, uvijek se nađe povodljivih ljudi koji prihvaćaju takvu demagogiju.

Što se mene tiče, kao što pjesma kaže: zdravožderski frikovi (tu računam i liječnike!!!), ostavite me s mojom posudom keksa.

                        Chipless fish

                        a breadless sandwich, now that´s just

                        tragic.

Riba bez prženih krumpirića

sendvič bez kruha(!)

to je jednostavno tragično.

Tom prijevodu stihova jednostavno se nema što dodati. No, dobro što se ribe bez prženih krumpira tiče: ja ribu ne volim nikakvu, ni pohanu ni prženu ni masnu ni nemasnu – kad je meni poslužena riba s krumpirićima ja jedem samo  krumpiriće (iliti prevedeno na eng. jezik, ja jedem: fishless chipps). A nemojte tek da počnem o sendviču bez kruha! Ili o onoj pizzi bez tijesta! Pa kad u takvim jelima „cvjetača s jajima“ glumi kruh ili tijesto! Probala sam to i mogu reći: Dođe mi da si prospem mozak kad se toga sjetim!

Ne slažem se sa svime što je rečeno (ispjevano) u pjesmi.

Najgluplji stih je: I promise that tomorrow I´ll be more healthy. Iliti: obećavam da ću sutra biti zdravija. Tu očito i autorica pjesme podržava liječničku demagogiju da zdrava prehrana liječi sve. Dakle, ona bi se (u pjesmi) htjela zdravo hraniti, zato što je zdrava hrana – „zdrava“ i sve se može liječi takvom prehranom(!), ali jako voli nezdravu hranu pa joj je teško biti na zdravoj hrani.

Ja se uopće ne  želim zdravo hraniti jer ne vjerujem da zdrava prehrana sve liječi i zato mi je užasno teško svaki dan jesti te zdrave gadosti.

Osim toga, pjesma je „blaga“, za moj pojam uopće ne izražava koliko ja ne volim zdravu hranu, tj. da mi se zdrava hrana totalno gadi. Ta žena definitivno ne mrzi zdravu hranu ni približno koliko ju ja mrzim. Al´ pjesmica je dobra!