Moj moto

 Previše volim sebe da bih jela odurnu zdravu hranu koju ne volim. 

8 godina

U siječnju 2016. liječnici su me počeli maltretirati, pardon, liječiti zdravom, dijetnom prehranom. Ja stalno čekam te divote i krasote koje se ljudima događaju kad se zdravo hrane. Sad je siječanj 2024., ali nikako da doživim koju od tih divota i krasota koje bi mi se trebale dogoditi uslijed jedenja zdrave hrane. Gdje su te sve silne divote i krasote koje nastaju uslijed gladovanja na zdravoj hrani?

Kako nešto može biti preslatko?

 

Spomenula sam već da me uvijek zgrozi kad mi posluže te neslatke kolače kakvi su danas moderni. Najbolje mi je kad se ljudi busaju u prsa kako su oni smanjili količinu šećera u receptu jer je kolač inače presladak (WTF?). Umjesto da se, kako se ono kaže pokriju ušima i šute, oni se još hvale(!). A jebo ih glupe.

Ok, da, dobro, znam: to je individualno. Ali, fakat ne mogu shvatiti kako nešto može biti preslatko. Ja najnormalnije napravim kolač prema receptu i ne smanjujem količinu šećera i meni je kolač normalno sladak (ne osjećam nužno potrebu da povećam količinu šećera (iako se nekad i to dogodi!), ali definitivno ne osjećam potrebu da smanjim količinu šećera). Još nikad nisam ni u jednom kolaču smanjivala količinu šećera. 

Ovakvi komentari me uvijek zabezeknu.

 

U tom receptu u biskvit ide 12 jušnih žlica šećera, a u kremu 22 jušne žlice šećera. Ja to najnormalnije jedem i ne shvaćam zašto ljudi smanjuju količinu šećera. Ok, tu je problematično ovo sa žlicama, em su jušne žlice iz raznih setova različitih veličina, em netko grabi „žlicu punu na vrh“, a netko „ravnu“. U ovom receptu čak piše da treba grabiti ravne žlice, znači ne na vrh pune, priznajem da se ja ne držim te upute.

Našla sam na stranici objašnjenje što se smatra „ravnom jušnom žlicom“, a što  „na vrh punom žlicom“. To objašnjenje se kosi s mojom logikom, ali dobro. 

Ovo je prema podacima na toj stranici: ravna žlica 

A ovo je prema toj stranici: vrhom/na vrh puna žlica

WTF???

Moram priznati da je moja jušna žlica kad je na vrh puna, još punija, nego ova na slici, ja zagrabim tako da je to zapravo „cijelo brdo“ na žlici. Tako se to uvijek radilo u mojoj obitelji, moja mama isto tako grabi punu žlicu šećera (i baka je tako radila!). Za mene je ovo vrhom/na vrh puna žlica šećera: 

Dakle, meni u objašnjenjima s navedene stranice, ova žlica koju tamo zovu „na vrh puna“, izgleda kao „ravna“ žlica. A ova, koja je njima „ravna“, meni izgleda kao „pola jušne žlice“ šećera.

Očito je da ja stavim još više šećera, nego se u receptu navodi, budući da grabim na vrh pune žlice, a ne ravne. I nije mi preslatko. I nemam potrebu smanjivati količinu šećera. 

A ona persona iz komentara, kaže da je "u cijeli kolač dosta 10 do 12 žlica šećera". Ajme, ne razumijem kako netko može jesti tako neslatke kolače. 

Slike žlica su sa stranice https://www.recepti.covermagazin.com/?p=26476

Milijuni za (ne)mršavljenje 2

 

Pisala sam prije par mjeseci da sam na netu vidjela članak o onoj nekoj glumici koja je cendrala da njoj sirotoj, za vrijeme snimanja nekakvog filma nisu dali da bude na dijeti jer joj je u ugovoru pisalo da ne smije smršaviti. A ona jadna je toliko žarko željela gladovati, krepavati od gladi i mrcvariti se vježbanjem.

Naknadno (valjda kad je snimanje filma završilo), ipak jest bila na nekoj dijeti i u konačnici je smršavjela.

Saga se nastavlja.

Neki dan, naletjela sam na tekst u kojem ta ista glumica sad kaže da se opet udebljala 14 kila.

Hmmm. Zadnji put je ugovor bio kriv što ona jadna nije smjela biti na dijeti. Ali, sad nije spominjala da joj je netko branio da bude na dijeti. Pa zašto onda sad nije bila na dijeti, nego se zdebljala???

Nešto laprda u tom članku da se udebljala jer je pod stresom.

Aha.

A zadnji put kad je bila na dijeti i kad je smršavjela, onda nije bila pod stresom?

Vau, famozni su mi ljudi koji nekad jesu, a nekad nisu pod stresom. Pa onda, kad nisu pod stresom, onda mogu biti na dijeti. A kad jesu pod stresom, onda ne mogu.

Ja sam stalno pod stresom zbog svih sranja u životu.

Očito zato nikad ne mogu biti na dijeti.

Opet gležnjaštvo

Danas je 11. 1. 2024.

Vani je, u trenutku nastanka fotke, bilo -3 (provjerila sam na mobitelu; ali ja sam imala dojam da je još i hladnije!).

Na fotki se vidi „gospa“ u stopalicama i tenisicama, tj. s golim gležnjevima.

Ja, em imam debele čarape, em imam gležnjače do polovice listova i to s toplim, umjetnim krznom i još sam teška oko 100 kila. Zašto je meni hladno? Zašto mene moje salo ne grije?

A ta oglodano-koščato-ispijeno mršava oglodanka paradira u stopalicama na -3 i reklamira svoje gležnjeve i njoj nije hladno.

Ne znam, čemu se čudim kad takve, tamo u 7./8. mjesecu paradiraju po Zagrebu u nekakvim tangicama i gornjim dijelovima bikinija, pardooooooooooooooooon, ja, koja se ne razumijem u modu, pogrešno to zovem tangice i bikini, oni koji su modno osviješteni, te odjevne predmete zovu: vruće hlačice i topić. Pa da, kad na -3 nosi stopalice i paradira s golim gležnjevima, onda nije ni čudo što  u 7./8. mjesecu po gradu hoda (polu)gola. Ona jadna, ljeti više nema što skinuti sa sebe, kad je već u siječnju na -3(!) skinula debele čarape i tople gležnjače/čizme i nosi samo stopalice i niske tenisice (ja tenisice počnem nositi u travnju, a stopalice još i kasnije). 

Ova "gospa" sa slike nije bila nikakva klinka, ima preko 20 godina (namazana ko Indijanac(!), s dugim umjetnim noktima, te pretpostavljam i ekstenzijama na glavi). Na te tenisice i stopalice nosi neki svijetloplavi kaput. Meni te tenisice s tim stopalicama i kaputom, izgledaju ko šakom u oko, al dobro, ja nemam smisla za modu. Osim toga, spomenuta gospa imala je neku užasno ružnu torbicu. Prema mojem iskustvu, kad je meni neka torba ružna, u 99% slučajeva košta pravo bogatstvo. Tako da pretpostavljam da je to bila neka skupa, dizajnerska torba. Znači ta jadnica spiskala je, ne znam koliko mjesečnih plaća na tu dizajnersku (ružnu) torbu, pa očito nema para za tople čarape. A jadnica. Nek nagura noge u tu skupu dizajnersku torbicu.

Znam da su danas većini gležnjevi seksi. Ne nam što bih rekla na to, pisala sam već da mene gležnjevi, tj. gležnjaci, ne pale.

Tri mlijeka

Jel to tako loše zvuči?

Pitam zato, jer postoji recept za kolač Tri leče. Naziv potječe iz španjolskog jezika i u originalu se kaže Tres leches. Pritom tres znači tri, a leches je mlijeko, odnosno mlijeka (množina!). Na hrvatskim, srpskim… blogovima, portalima… taj kolač se masovno zove: Tri leče.

A jebo mene glupu, ali ja stvarno ne razumijem zašto. Zašto je tres trebalo prevesti kao tri, a leches, nije trebalo prevesti, nego se u hrvatskom jeziku kroatiziralo (iliti pohrvatilo) u leče. Pritom se, naravno ne misli na leću, tj. žitaricu, nego na kravlje mlijeko (koje je sastojak u receptu, točnije, upotrebljavaju se tri vrste mlijeka; nije jednostavno nabaviti sve tri vrste mlijeka na ovim našim prostorima, pa se u nekim receptima upotrebljavaju samo dvije vrste mlijeka - ali, kolač i dalje stoji pod nazivom Tri leče).

Zar naziv kolača Tri mlijeka stvarno tako loše zvuči, za razliku od Tri leče??? Daaaaaaaaaaaaaaaaa, kolač Tri leče zvuči baš super (moš mislit); kad to čujem pitam se, od koje vrste leče se taj kolač radi; crvene, zelene, beluga leće ili?

Naravno, ne bih ja bila ja, da se nisam usudila jednoj superpoznatopopularnojrazvikanoj blogerici (koja na blogu ima taj recept na hrvatskom jeziku) postaviti pitanje, o tome zašto je imala potrebu tres prevesti u tri, a leches nije prevela, nego je napisala leče. Naravno da je obrisala moj komentar i nije ništa odgovorila.

Kod jedne druge superpoznaterazvikane blogerice netko drugi (kunem se, ovaj put nisam ja!) postavio je pitanje o tome zašto na njezinom blogu u nazivu recepta piše leče, a ne mlijeko. I ta blogerica je odgovorila da ona nije prevodila naziv, ona je našla recept pod tim imenom na hrvatskom/srpskom jeziku na (blaženom) internetu i tako ga je preuzela. A jebo te glupu. Ako su drugi glupe, neuke neznalice, zar se i ti moraš ugledati na njih???

I eto, zato što je neka kretenska, glupa, imbecilna, umobolna budala taj kolač nazvala Tri leče, sad nitko ne želi točno prevesti naziv kad piše recept npr. na svoj blog, pa se sad taj kolač uporno zove Tri leče. Kosa mi se digne na glavi kad to čujem!

Nisam radila taj kolač, ali baš bih ga voljela napraviti samo zato da mogu napisati recept na blog, ali ja bih recept nazvala Tri mlijeka. Znam da je sad vjerojatno većina vas popadala u nesvijest od šoka. Ja stvarno ne znam što je meni: kako bih ja sad taj kolač zvala Tri mlijeka, a već godinama ga hrpa blogerica, instagramerica, fejsbukerica... zove Tri leče i nitko nema nikakav problem s nazivom Tri leče. 

Daaaa, znaaaaaaaaaaaaaaam da nisam normalna, kako sam samo došla na ideju na leche prevedem kao mlijeko, kad je svim superpoznastimrazvikanim hrvatskim blogericama u redu da se kolač zove Tri leče. Ne znam što da kažem, zašto sam tako nenormalna.

Znam, da, jasno mi je: živimo u 21. stoljeću i neki očito smatraju da je (zbog nekog razloga???) vrijeme da se izmisli nova riječ za mlijeko, to će očito biti riječ leča. Ne znam kako ćemo onda zvati leću-žitaricu, to trebate pitati ove superpoznaterazvikanepopularne hrvatske blogerice. 

Ako se superpopularnerazvikane blogerice pita, ubuduće ćemo u dućanima na policama nalaziti npr. Dukatovu svježu kravlju leču ili čokoladnu leču ili kiselu leču... ili npr. z bregov kozju leču... općenito, nećemo više govoriti mliječni proizvodi, nego lečni proizvodi..., znak "Mlijeko hrvatskih farmi" koji informira potrošače o porijeklu, postat će "Leča hrvatskih farmi"...

Mliječna pletenica bit će lečna pletenica...

Majke će hraniti djecu majčinom lečom... 

Mliječni zubi bit će lečni zubi...

Galaktika se više neće zvati Mliječna staza, nego Lečna staza...

Znam da je većini vas to sasvim normalno i nije vam jasno, zašto meni to smeta. Ali meni to jednostavno smeta: kako uspiješ prevesti tres kao tri, a leches ne prevedeš nego napišeš leča. Koliki kreten moraš biti da to napraviš??? Za mene je to stvarno totalni kretenizam. 

Milijuni za (ne)mršavljenje

Surfam internetom i naletim na članak o glumici koja je bila debela i zarađivala milijune(!) i onda ona ima obraza cendrati u tom članku kako ona nije smjela smršaviti dok je snimala neki film jer joj je u ugovoru pisalo da ne smije smršaviti.

Ajme.

Da su meni takvi problemi.

Baš si zamišljam situaciju kako ona tamo nekome, svejedno kome, objašnjava: „Ali ja stvarno želim gladovati i krepavati od gladi i vježbati svaki dan i biti jadna i jesti samo zdravu odurnu hranu i mrcvariti se mršavljenjem!“ I onda joj netko tamo odgovori: „Ali ti ne smiješ smršaviti, jer ti tako piše u ugovoru.“

Jadna sirotica.

Moram priznati da se ne sjećam tog film Pich perfekt. Sad sam prosurfala i vidim da to ima nastavke, nešto pjevaju u tim filmovima, glumice mi nisu poznate, čak mi se čini da sam jedan film gledala(?), iako nisam sigurna da sam odgledala do kraja. A i ne mogu reći da sam upoznata s likom i djelom ove jadničke glumice kojoj nisu dali(!) da smršavi.

Kolike žene gladuju da bi paradirale modnim pistama, u filmovima itd. A ovoj jadnici plaćali su da ne smršavi(!) i ona se još žali na to!

Što se tiče ovoga, što ona nešto cendra da je morala smršaviti da bi mogla imati djecu: koliko selebretija (i muških i ženskih) posvaja djecu, zašto onda i ona nije posvojila? Barem je među selebretijima to popularno! Još bi ju slavili zbog dobročinstva, nesebičnosti, velikodušnosti, humanosti...

Ako joj je, zbog kojeg god razloga, bilo toliko važno(?) da smršavi, zašto je potpisala taj ugovor za film??? Zašto je morala glumatanjem zarađivati milijune? Mogla je raditi ko npr. čistačica i mršavjeti. Sigurno joj u ugovoru za posao čistačice ne bi pisalo da ne smije smršaviti. Nakon što je filmovima namlatila pare, sad se žali da su joj platili da ne smršavi. 

Ja fakat ne mogu shvatiti zašto su njoj plaćali da ne smršavi. Meni nitko nikad nije ponudio da mi plati da ne smršavim. 

Debele manekenke???

Na internetu, naravno, ima svega, pa tako i debelih manekenki. Ja sam očito retardirana i glupa, ali ja fakat ne razumijem zašto njih liječnici ne natjeraju na dijetu. Zašto one smiju biti debele i naslikavati se takve? Zašto one ne moraju gladovati na zdravoj prehrani? Neda mi se sad lijepiti fotke, evo linkova:

Primjer 1

Primjer 2

Primjer 3

Primjer 4

Primjer 5

Primjer 6

Primjer 7

(Ne)pisana pravila za rezanje kolača???

 

Ovako je moja mama narezala kolače da ih posluži gostima.

Znam da sad većina ne može doći k sebi od užasa.

Neki su pali u nesvijest.

Neki su prilikom padanja u nesvijest udarili glavom o stol ili tipkovnicu… Nadam se da nitko nije iskrvario uslijed posjekotine koju je zadobio pri udaru glavom.

A meni nije jasno, zašto nekome(?) smeta što je kolač tako narezan, u mojoj obitelji je takvo rezanje kolača normalno. 

Znam da food blogerice jako pate za tim rezanjem kolača, one to premjeravaju ravnalima(!), navlače nekakve špage(!), ražu to kojekakvim skalpelima(!), a one bogate čak kupuju neke označivače za rezanje kolače (taj kurac košta par stotina kuna!)…

A meni fakat nikako nije jasno zašto nekome smeta, ako kolač nije pedantno narezan.

Koliko god mi nije jasno, najbolje je ne pitati zašto.

Prilažem ovdje screen shot s jednog bloga, gdje se netko tko ima mozga, usudio u komentaru pitati zašto kolač mora biti pedantno narezan.

Kao što vidite, ta osoba nije dobila odgovor na svoje pitanje, nego nekakav čudni blogeričin komentar. Blogerica je odgovorila, citiram: “Kad budeš našla pravi uzrok svog nezadovoljstva, razumećeš sve. Pozdrav,...“

Ne znam jel ta osoba koja je postavila pitanje, razumjela taj "odgovor" koji je dobila. Ja nisam.

Kao što sam rekla, ja ne znam zašto ljudi tako kompliciraju oko rezanja kolača, ali ni ovaj blogeričin odgovor mi nije razjasnio zašto je nekima to rezanje kolača tako bitno.

Probat ću slijediti ovu "uputu" koju je blogerica napisala komentatoru koji je postavio pitanje.

Dakle, ako netko ne razumije zašto se kolači moraju(!) pedantno rezati, treba  naći pravi uzrok svog „nezadovoljstva“. U mom slučaju, ja to zapravo ne bih nazvala nezadovoljstvo, nego čuđenje ili nerazumijevanje, ali dobro; dakle, uzrok mog „nezadovoljstva“ je to što ne razumijem zašto ljudi tako pate za pedantno narezanim kolačima. Zašto bi kolač morao biti pedantno narezan??? Gdje to piše???

Ok, ja sam sad znači našla pravi uzrok svog „nezadovoljstva“ (iliti čuđenja/nerazumijevanja). I ja bih sad trebala, kao što ta blogerica kaže: „sve razumjeti“.

A jebo mene glupu, ja i dalje ne razumijem zašto kolači moraju biti pedantno narezani.