.

Da je zdrava hrana ukusna, svi ljudi na svijetu bili bi mršavi.

ponedjeljak, 8. kolovoza 2022.

Ajmeeeee, ja sam muško!


Naslov članka, kao što svo vidite kaže, da svaka žena želi cipele Ane Ivanković. 

Ja ih ne želim. 

Logičan zaključak je da sam ja onda muško ili?

Bit ću iskrena i priznati da nemam pojma tko je dotična Ana Ivanović (glumica?, pjevačica cajki?...).

Ima i njezina slika s mužem – za njega također ne znam tko je ni što radi.


subota, 6. kolovoza 2022.

Lijenost i nepodnošenje vrućine kao posljedica mršavljenja i zdravožderstva

Prije par dana razgovaram s rođakinjom o kuhanju i sl. I kaže ona: nije sad vrijeme za kuhati grah, ko bi satima stajao u kuhinji, vruće je.

Ja sam krajem srpnja kuhala grah i pisala sam o tome. 

Ta rođakinja je mršavo-koščato-oglodana.

Meni je fascinatno kako vi svi mršavi zdravožderi ne možete, jadni, tijekom ljeta satima biti za štednjakom jer vam je vruće. 

Očigledno zdravožderstvo i mršavljenje za posljedicu ima  lijenost i nekakvu nemogućnost podnošenja vrućina. 

Ja sam debela i nisam lijena i mogu sate i sate provoditi kuhajući i pekući za štednjakom (pisala sam već da nemam klimu). Da, vruće je. Ali ljeto je, meni je to normalno. 


petak, 5. kolovoza 2022.

Zašto bih morala znati koji je koji selebriti?

 

Nikad mi nije bilo jasno zašto ljudi prate selebretije po instagramu, fejsbuku itd.? Instagram nemam uopće, a za fejsbuk imam račun uz ovaj blog, ali ja sam još prije par godina odustala od toga, tamo nisam dugo ni prismrdila.

Naravno, ta moja nezainteresiranost me u današnjem društvu čini nenormalnom. Kad se nađem s prijateljicama, ili na nekom obiteljskom druženju/slavlju, ispada da sam „van svega“  i ni o čemu nemam pojma kad su selebretiji u pitanju.

I to jest točno. Ja to uopće ne pratim. Mene to jednostavno ne zanima. Niti pratim selebretije po njihovim instagramima niti klikam na „članke“ na portalima u kojima ažurni novinari marljivo izvještavaju što je koji selebreti stavio na instagram i što su mu/joj pratioci napisali u komentarima.

Meni ne smeta što nisam u toku  s tim, ali često se dogodi da na tim prijateljsko-obiteljskim druženjima ispadam glupa jer ne znam ništa o selebretijima.

Npr. ja sam iskreno ponosna što ne znam ni na brojati Kardašanke, a kamo li još i prepoznati koja je koja. Meni je sasvim u redu što ja to ne znam. Ali ljudi oko mene su zgroženi time što ja to ne znam. Moja rođakinja, koja je 3 godine starija od mene: em ih zna nabrojati, em za koja je koja, em zna koliko koja djece ima(!) i kako se koje dijete zove!

Ajme, otkud joj volja/želja da to uopće pamti.

Ok, nisam ja totalno out; znam da se jedna Kardašanka zove Kim, ima i nekakva Čajna... Ali ne bih ih znala prepoznati na slici.



Tek sam nedavno uspjela zapamtiti kako Biber izgleda: ima brčiće ko porno zvijezda iz filmova 1970-ih. 


Neda mi se baviti se time, jer sam jednom već ispala glupa zbog Bibera. Pomiješala sam dvije ženske. Obadvije su nekakve „curice“ s drugom, ravnom, tamnom kosom, ne znam ni kako se zovu ni što rade. Jedna rođakinja je pokazala sliku na mobitelu, a ja sam izjavila da je to „ona Biberova“. Ispalo je da ta nikad nije bila s Biberom (ja pojam nemam, ali upućene  rođakinje su se složile da s tom nikad nije bio), nego ona druga.

Imala sam ja još takvih nebuloznih izjava. Jednom sam za Bijonse rekla da je Đenifer Lopez. Moje prijateljice su krepale od smijeha.

A što da kažem, meni je svejedno koji je koji selebretiji, svi su mi jednako nezanimljivi.

Ništa bolje nije ni kad su domaći selebretiji u pitanju. Za pola njih uopće ne znam ni po čemu su selebretiji. Vidim da se u medijima često spominju Dvornikica seniorka i Dvornikica juniorka. Evo, ja ću se posut pepelom i priznat da nemam pojma tko su one. Ok znam, iz koje su obitelji, ali ja nemam pojma čime se to one bave, da su one selebretiji koje obični smrtnici prate po instagramu i okolo.

Ok, nek ih prati, tko hoće, meni ni uz džepa ni u džep. Ali nije mi jasno zašto od njihovih objava na instagramu, odmah novinari imaju potrebu napisati članak o tome što su one objavile i što su pratioci napisali u komentarima. Ja ne klikam na te članke, pa eto, zato i nisam upućena u to čime se ti selebretiji bave, odnosno zbog čega su poznati.

No, tijekom godišnjeg, iz dosade, kliknula sam na bombastičan naslov: Ella Dvornik objavila fotke zbog kojih su mnogi poželjeli odmah u teretanu. Ok, otvorila ja članak. I skrolam ja po tome. Tamo nema ničega osim fotki i teksta u kojem piše da je ona objavila fotke, a pratioci su joj dijelili komplimente. I skrolam ja nekoliko puta te gore, te dolje i nikako skužiti: A zašto je netko poželio ići u teretanu?

Evo, meni to stvarno nije jasno. A vi ostali tako funkcionirate: kad vidite slike mršave ženske na internetu, odmah želite ići u teretanu???

Ja ne.

Očito sam ja nenormalna. Vidjela sam da se u tekstu laprda o tome kako su ljudi time motivirani za tjelovježbom i zdravijim načinom života. Mene je taj tekst motivirao jedino da više ne otvaram takve članke.

Svaki dan ima barem jedan članak o Dvornikici juniorki. Meni to ne smeta, neka ju ljudi prate, ali meni je jedno otvaranje članka bilo dovoljno da više nemam potrebu otvarati takve članke.

Dobro, priznajem, pokleknula sam kad sam vidjela ovaj članak, jer sam mislila da je članak posvećen nekom zdravstvenom problemu zbog poze koju je Dvornikica juniorka zauzela na slici:

Na slici ima jedno oko zatvoreno, plazi jezik i prstom pridržava bradu. Uplašila sam se da ima neku vrstu epileptičnog napadaja, ali ispod fotke su pratioci pisali da izgleda kao princeza... pa dobro. Zato sam i ja poželjela savladati tu pozu za sljedeće fotografiranje na nekoj proslavi. Jedno zatvoreno oko i plaženje jezika sam savladala, ali problem mi stvara ovaj prst koji pridržava bradu, meni je to neprirodna poza; moram poraditi na tome. Taj prst me podsjeća na ono vrijeme kad smo kao zaigrana djeca imitirali Hitlera stavivši jedan prst pod nos, sad taj prst treba staviti pod bradu za bolju pozu prilikom fotografiranja. I još jedino moram unajmiti nekoga s bijelim plisiranim rukavima tko će držati ruke pokraj moje glave radi potpunog dojma.


Slike su s interneta. 

nedjelja, 24. srpnja 2022.

Kuhanje za one s klimom

Opet malo nebuloza o ljetnoj prehrani koje u ovo vrijeme susrećemo u medijima…







U redu, jasno mi je da ja nisam ciljna publika tog teksta. Tekst je namijenjen onima koji imaju klimu: oni moraju nešto na brzinu pripremiti za jelo da bi im ostalo dovoljno vremena - za provođenje tog vremena pod klimom.

Ja klimu nemam, dakle meni se ne žuri da brzo nešto pripremim, ja mogu kuhati i po nekoliko sati dnevno. Jučer sam kuhala grah. Da, bilo je vruće, ali ja sam svejedno gladna. Već sam pisala o  tome da meni vrućina ne stvara osjećaj sitosti (ovdje). A kako nisam na dijeti, mogu si pripremati hranu koju volim. I zato sam jučer kuhala grah, i nije mi smetalo što je vani 38°C (unutra je bilo i više, baš si razmišljam da moram naći nekakav termometar da ga stavim u kuhinju, baš me zanima kolika je temperatura). Obožavam grah i baš sam ga se zaželjela. 


Fotografije su moje. 



ponedjeljak, 18. srpnja 2022.

Plaćeno žderanje kao fetiš

Već sam više puta pisala o stvarima koje su meni čudne, nenormalne, neshvatljive…

Jedna od stvari koje su meni nenormalne, a koje ljudi rade je: "vole gledati druge ljude dok jedu". Meni je to jezivo. A još su mi jeziviji oni koji priznaju da to vole raditi – tj. otvoreno kažu da vole gledati druge ljude kako jedu (da ne bi bilo zabune: ne jebu, nego baš jedu).

Ne radi se o tome da meni smeta što me netko gleda dok jedem, zato što sam debela. Navikla sam na ljude koji nemaju svojih problema pa vječito imaju problem s tim što ja jedem, gdje jedem, kad jedem, kako jedem, koliko jedem, što s čim jedem, koliko puta dnevno jedem, kad na večer jedem… Uostalom, ti koji volje piljiti u mene (i općenito debele ljude dok jedu), ne spadaju u isti koš kao ovi koji kažu da uživaju u gledanju drugih ljudi dok jedu. Ti koji vole gledati ljude dok jedu, oni: stvarno vole gledati ljude dok jedu.

Jasno je meni da je to fetiš. Znam da ljudi imaju svakakve fetiše, ali to je stvarno bolesno. Meni je jednostavno jeziva činjenica da netko voli gledati druge ljude kako jedu.

Prije par godina na nekom blogu sam tražila nekakav recept i onda sam naišla na recept za palačinke(!). I to je navodno nekakav razvikani, popularni recept, nisam ga probala, niti namjeravam, ionako više ne znam koji je to blog bio. U tom receptu rastegnut tekst o svemu i svačemu oko palačinki, pa je tako vlasnica bloga imala potrebu pohvaliti se da ona (parafraziram otprilike jer se ne sjećam točnog tekst): voli raditi palačinke i gledati druge kako ih jedu. Ajme, zgadila mi je palačinke! 

Čula sam na internetu za pojam mukbang, i gledala sam prije par godina i nekakav prilog na televiziji o tome da ima internetskih stranica gdje ljudi čak plaćaju(!) kako bi gledali reality video koji prikazuje osobu koja jede. I baš u tom tv prilogu te osobe koje su jele, bile su minijaturne Azijatkinje: visoke 150ak cm, i teške jedva 40ak kila, a natrpaju u sebe ogrooooooooooooooooomnu zdjelu, ili čak nekoliko zdjela(!) nekakve pržene hrane ili tjestenine ili takve nekakve obavezno(!) nezdrave hrane… Ja sam bila šokirana: kamo im to stane??? Ja toliko ne pojedem u par dana, koliko one u tom jednom videu!!! 

Kad sam to vidjela na tv, bilo mi je fascinantno da ni jedna od tih iz tog tv priloga nije pojela recimo par kila zelene salate ili rajčica ili tako nečega. I tim ženama nitko ne drži predavanja da bi se trebale zdravo hraniti. A jebiga, imaju dobre gene: sve su mršave. Zapravo, ne mršave, nego oglodano-žgoljavo-koščato-izmoždeno-ispijene (čula sam da ima i debelih, ali u tom tv prilogu pokazali su nekih 10ak oglodano-mršavih Azijatkinja). Ok, pričalo se i o tome da je to namješteno, scene izrezane, pa one zapravo ne pojedu toliko, koliko se čini itd. Nije me briga koliko one jedu ili ne jedu, meni je fascinantno da ljudi plaćaju da bi to gledali – jer oni jednostavno vole gledati ljude kako jedu. I te žene time masno zarađuju, slavi ih se kao zvijezde eatinga-showa, čak imaju sponzore iz prehrambene industrije(!). Ima i muškaraca koji se time bave, ali meni su fascinantnije ove oglodane ženske.

Mene zanima jel to nešto seksualno? Odnosno: jel te ljude koji to vole gledati, seksualno uzbuđuje dok gledaju tu mršavu žensku kako trpa hranu u sebe? Jel ljudi pred ekranom masturbiraju na to? Ako niste to nikad vidjeli: te žene u tim videima samo jedu i cijelo vrijeme su obučene(!) i to čak neuređene (u trapericama, vrećastim trenirkama, običnoj majici..., i to flekavoj jer se pokapa s tim što jede, i ne, ne liže  flekove s majice na senzualan način), neke čak nisu ni našminkane(!). Ok, mogu samo pretpostaviti koliko je muškarcima interesantno koliko ta mala, minijaturna džepna Venera od 40ak kila može nagurati u usta…

Meni je to jednostavno jezivo i nakaradno. Ne mogu vjerovati da snimanje i emitiranje takvih videa nije protuzakonito. 

Ja nemam baš nikakvu potrebu gledati nekoga kako jede. Niti imam potrebu da mene netko gleda kako jedem.

Ne znam što mukbang kao riječ zapravo znači. Znam da se termin food porn odnosi na izgled hrane (barem sam ja to tako shvatila). Ali, ako ljude koji vole gledati druge ljude dok jedu, to gledanje seksualno uzbuđuje, onda bi za to, termin food porn bio bolji nego termin mukbang koji meni ništa ne govori.


nedjelja, 17. srpnja 2022.

"Mi"

 


Ok, da, znam, svako ljeto, već godinama, ovakvi tekstovi (oćeš online, oćeš u papirnatim izdanjima) su najnormalnije pojava. Kako mene živcira to generaliziranje! U ovom tekstu koji sam uokvirila piše: „KAD POČNU VRUĆINE, JEDEMO LAGANIJU HRANU, A NAJBOLJI SU IZBOR – SALATE.“

Ja crkavam od znatiželje da saznam tko su ti koji su uključeni u ovaj oblik glagola „jedemo“. Glagol je očito u 1. osobi množini, iliti: mi (jedemo). A tko su ti „mi“???

Ja recimo, apsolutno ne spadam u tu skupinu. Ja volim tešku, masnu, začinjenu, nezdravu… hranu. Ja ljeti nemam potrebu jesti te lagane gadarije. Ok, to jedem kad sam na dijeti, ali ovo ljeto: JA NISAM NA DIJETI!!!

Radije ću crknut nego pojest nešto lagano, zdraaaaavo, itd. A pogotovo me ne privlače salate. Ok, može Francuska salata ili Salata od tjestenine (bez povrća!!!) i sl.

Meni je stvarno misterij tko su ti „mi“ koji ljeti počnu jesti laganiju hranu. Je li to novinar koji je naškrabao taj tekst? Uredništvo? Redakcija? Vlasnik tog nekog medija, časopisa, ili što već? Evo, ja fakat, ali stvarno, zaista i uistinu crkavam od znatiželje da saznam tko su to „mi“. Kako rekoh, ja tu ne spadam. Ok, jasno je meni da od takve hrane moraš biti mršav i to sve skupa. Ali kako netko smisli takvu konstrukciju: „kad počnu vrućine, jedemo laganiju hranu“. Što ta osoba misli, čiji je ona glasnogovornik, koga je utrpala u to „mi jedemo“???

Mi to ne jedemo. Ja pod ovo sad „mi“ ubrajam cijelu svoju užu i širu rodbinu, poznanike i prijatelje. Ja fakat nisam nikad primijetila da se ljeti drugačije hranimo, OSIM: naravno, žena koje su na dijeti (u mojoj obitelji takve su rijetkost!).  

Ok, znam da ne smijem zamjerati ljudima koji to pišu, nisu oni jadni krivi što su bolesni, ali ti časopisi imaju tamo nekakva Uredništva, Redakcije, neke odgovorne osobe(???), zašto nitko ne spriječi objavu takvih gluposti?


Slika je moja.