Pisalo je u Kauflandovom katalogu da je od četvrtka (9. 3.)
brokula na akciji. U četvrtak nisam imala vremena ići u Kaufland prije posla. A
poslije posla mi se nije dalo ići u Kaufland
jer sam teglila sa sobom punu vreću papira i dokumenata koje sam trebala
pripremiti doma za petak, a kako putujem autobusom – nije mi se dalo to sve
tegliti u Kaufland.
U petak prije posla nisam opet stigla ići u Kaufland, a i nema smisla da prije posla
idem u dućan – što da sve to što kupim vučem sa sobom na posao (jer nemam
vremena ići u jutro autobusom u dućan, pa se vratiti doma s tim što sam kupila
pa se onda opet spremati na autobus da odem na posao).
I onda sam u petak na večer (10. 3.), nakon posla, konačno
otišla u Kaufland. Naravno: više nije bilo niti jedne jedine brokule!
I što sad? Trebam kupiti nekakvo povrće. Svaki dan jedem
nekakvo odurno povrće. Više ne znam što bih kupovala, već sam se najela
kojekakvog povrća u ova 2 mjeseca 2017. Namjeravala sam za vikend pripremati tu
brokulu s akcije, a kako je nema: koje povrće da upotrijebim umjesto nje?
Nije bilo brokule, ali bilo je cvjetače. Kako je bilo kasno
na večer (a svi(?) dućani u blizini ionako rade samo do 21 sat, jedino Kaufland
radi do 22), a i padala je kiša, nije bilo šanse da klipšem u još neki dućan i
tražim brokulu ili cvjetaču na akciji. Uzela sam jednu glavicu cvjetače. A ta
glavica – bila je taaaako
majušna!!! Kao malo krupnija naranča!!!
A cijena, prava sitnica: 1 komad = 10 kn
(pardon 9,99).
I sad samo nek mi netko kaže da zdrava prehrana nije skupa!
Za 10 kuna mogla sam kupiti barem kilu fine tjestenine od bijelog brašna i toga bih
imala tjedan dana!!! A ovu majušnu cvjetaču (koju ne volim!) imat ću jedva dva
dana!
Da, naravno, ima jeftine zdrave hrane, ali ja jednostavno ne
mogu svaki dan, stalno jesti jedno te isto. Ionako mi se zdrava hrana gadi, a
još kad svaki dan jedem te jedne te iste
gadosti koje mi se gade - ne znam što
bih uopće rekla. Već se godinu dana patim na tome!
I tako sam ja s tom mini-cvjetačom i još 2-3 „zdrava“
artikla stigla do blagajne. A na blagajni, baba ispred mene ima kolica
puuuuuuna: napolitanki, čipsa, sladoleda, čokolade, bombonjere,… Baba iza mene opet puuuuuuuna kolica: kojekakvih
slatkiša, tjestenine, peciva, bijelog kruha, majoneze, Coca-Cole,… Naravno, ja sa svoja 4 zdrava artikla (koja
mi se gade), morala sam čekati da ova baba ispred mene prođe blagajnu sa svim
delicijama koje kupila i u kojima će uživati.
Ja još uvijek ne razumijem zašto drugi ljudi smiju jesti ukusnu
hranu, a ja ju ne smijem jesti i zašto mene u 21. stoljeću liječnici "liječe"(?) zdravom
prehranom. Meni su samo suze počele ići
niz lice dok sam stajala u redu na blagajni i gledala kakve poslastice i delicije drugi ljudi kupuju – a očito i jedu!!! Ja fakat ne
razumijem zašto oni to smiju jesti, a ja ne smijem. Ova baba ispred mene
skužila je da ja cmizdrim, nije niš rekla, samo je piljila u mene. Došlo mi je
da joj nabijem u usta nešto od tih finoća koje je kupila i koje ona smije jesti
(iako ima preko 100 kila; zašto nju liječnici ne
liječe zdravom dijetnom prehranom???).
Slika preuzeta s interneta.
Nema komentara:
Objavi komentar