Bijeda kopija

Već  1 godinu i 2 mjeseca jedem odurnu zdravu hranu koja mi se gadi jer mi liječnici ne daju lijekove, nego me „liječe“ zdravom dijetnom prehranom.

Zaželjela sam si nešto fino: lazanje. Ali, naravno, ne smijem jesti prave lazanje, nego nekakvu tzv. zdravu varijantu. Ima na internetu hrpa recepata, niti jedan nije me oduševio, ali odabrala sam nekakav, kakav-takav. To je ta tzv. zdravija varijanta s mesnim nadjevom – ali na žalost, bez bešamel umaka. A ja obožavam bešamel umak! Ali onaj pravi, napravljen  mlijeku. Probala sam već onu dijetnu varijantu – bešamel rađen na vodi; to veze nema s bešamel umakom, a okus te mase napravljene na vodi je oduran.

U tom receptu po kojem sam radila te „zdravije“ lazanje nema nikakvog bešamela, nego se odozgo stavlja nekakav niskokalorični sirni namaz. Što mislite kakvog je okusa niskokalorični, malo-masni sir? Bljakavog.

I što sam dobila kad sam po tom receptu s neke zdravožderske stranice iskombinirala taj mesni nadjev s tjesteninom i sirom?

Ne znam kako bih opisala to što je nastalo, ali to nisu lazanje! U najboljem slučaju to je zapečeni bolonjez s tjesteninom i sirom. Tko voli takve stvari, valjda mu se ovo sviđa, ali meni se to nije ni najmanje dopalo. Tjedan dana curile su mi sline svaki put kad bih pomislila na lazanje koje ću si napraviti.

Tako sam se veselila lazanjama, a na kraju sam, kako rekoh, jela zapečeni bolonjez sa sirom. A okus svega toga nije mi se ni najmanje dopao. Sranje.

Kad inače radim fine lazanje kakve volim (masne, teške, zasitne…), napravim pravi bešamel umak s mlijekom  i stavljam ga u nekoliko slojeva (obično radim bešamel na 1,5 litri masnog mlijeka). U ovoj tzv.  zdravijoj varijanti  samo odozgo ide mrvičica tog niskokaloričnog sira – al ide ga dovoljno da pokvari okus tim wannabee-lazanjama.

Baš sad razmišljam jel su odurnije bile ove wannabee-lazanje (zapravo zapečeni bolonjez s tjesteninom) s ovim spomenutim sirom ili su užasnije lazanje s bešamel umakom na vodi. Ne mogu se odlučiti; i jedne i druge su odurne.

Naravno, dok sam na toj zdravoj prehrani, trebala bih upotrebljavati danas popularnu i razvikanu integralnu tjesteninu.

Naravno, upotrijebila sam pravu tjesteninu od isključivo bijelog brašna! Imam dovoljno iskustva, godina i mozga da znam da se meni integralna tjestenina i slične danas moderne kerefeke gade; pa nisam si željela te lazanje, kojima sam se toliko veselila, pokvariti integralnom tjesteninom. No, sir, nedostatak bešamela i mesni nadjev: pokvarili su ih sasvim dovoljno. Nemam namjeru više ikad raditi takvu „zdravu“ varijantu lazanja.

Zdrave ili zdravije varijante bilo čega tek su blijede kopije neke ukusne tzv. nezdrave hrane.

Isprobavanjem svakog novog recepta sa zdravožderskih stranica svaki dan na nov način spoznam koliko je zdrava hrana odurna.

Slika je preuzeta s interneta.

Mršavljenjem do samoće

Vidjela sam najave da ide hrvatska verzija emisije The biggest loser. Viđala sam to po stranim kanalima, jasan mi je koncept (iako mi nije jasno zašto se ljudi prijavljuju za sudjelovanje u tome). Nisam vidjela ovu hrvatsku varijantu, ali vidjela sam najave za to. U jednoj takvoj najavi nekoj ženi postave pitanje što je njezin najveći strah, na što ona odgovara da se boji da će uvijek biti sama.

Ok, to pitanje i rečenica su izvučeni iz konteksta, nemam pojma koji je kontekst. 

Al pretpostavljam da ona živi u iluziji da ako  smršavi - prosci će pasti pred njom ničice na koljena i čekati u redu da ona nekog odabere i onda će ona do kraja života biti na dijeti (pardon: danas se to zove zdrava prehrana) kako bi zadržala tog odabranika uz sebe i kako bi njih dvoje živjeli sretno zauvijek.

Kako rekoh, ne znam kontekst, ali sigurno nisam puno fulala.

No, meni nije jasno: zar debeli ljudi ne mogu biti u vezi, ne udaju se i ne žene???

Na stranu to jel se debeli ljudi udaju, žene, ili ne, meni nije jasno, zar je ona fakat spremna cijeli život biti na dijeti (pardoooooon: zdravoj prehrani) kako bi našla i zadržala nekoga uz sebe???

WTF???

Takav se nije rodio zbog kojeg bi ja bila na dijeti (pardoooon: zdravoj prehrani). Ma što rodio: ja ne znam izmisliti takvog; kakav bi to morao biti zbog kojeg bih ja bila na dijeti (pardooon: zdravoj prehrani)???

Otkad me već više od 1 godine i 2 mjeseca liječe zdravom prehranom, ja sam prihvatila da ću uvijek ostati sama. Nije mi nikad smisao/cilj života bilo udati se, biti u vezi, ali nisam ni  planirala biti sama (i debeli ljudi se udaju i žene ili žive u vezi; vjerovali vi ili ne). No, otkad me liječnici „liječe“ zdravom dijetnom prehranom, i otkad su mi rekli da trebam biti na dijeti do kraja života, postalo mi je jasno da ću ostati sama.

Ne veseli me ta spoznaja niti malo, ali to su činjenice. Uz to doživotno gladovanje, nema  šanse da ostvarim nekakvu vezu.

Razmotrimo eventualne kandidate za vezu s nekim poput mene koga liječnici do kraja života planiraju „liječiti“(?) zdravom prehranom:

1. Health-freakovi koji obožavaju zdravu prehranu, svakodnevno višesatno vježbanje itd. Ja s nekim takvim nemam ništa zajedničko, a niti on sa mnom. Koliko god da se suprotnosti privlače, to nema šanse. Ja health freakove smatram nastranima. Takve perverzije me ne privlače.

2. Netko koga liječnici „liječe“ zdravom prehranom (kao što „liječe“(?) mene). Ja psihički ne izlazim na kraj sama sa sobom i sa svojim gladovanjem, a kamoli da trpim još nekoga tko gladuje i živčani isto kao i ja. Neke stvari nisu nimalo lakše u dvoje, zdrava prehrana je jedna od tih stvari.

3. Netko tko smije jesti sve što hoće pa da mu ja kuham i gledam ga kako ždere što god hoće dok ja pasem neko zdravo sranje koje mi se gadi. Nema šanse da nekome dopustim da me tako maltretira i da se iživljava na meni na taj način.

4. U ovu skupinu bi spadao netko tko bi ne mora biti na zdravoj prehrani, ali bi prešao na zdravu hranu zato da bude meni podrška. Ta skupina se isprepliće sa skupinom br. 2. Ne vjerujem da bi to funkcioniralo, osim ako je mazohist – pa uživa u gladovanju i živčanjenju na zdravoj prehrani. Kad bi i postojali: takvi me ne privlače.

I što mi preostaje?

Očito ću zaista ostati sama. To sam već prihvatila u proteklih 14 mjeseci koliko me liječnici „liječe“(?) zdravom prehranom. Nikamo ne izlazim, ne družim  se – jer kamo god odem, svi uživaju u ukusnoj hrani kakvu ja ne smijem jesti. Na posao moram ići (ako dam  otkaz neću imati od čega živjeti), al umirem od zavisti i ljubomore kad vidim kako oni svi tamo bezbrižno žderu ukusnu hranu, njih liječnici ne liječe zdravom prehranom!

Ja gladujem na zdravoj odurnoj prehrani u svoja četiri zida.

Dok nisam bila na zdravoj dijetnoj prehrani, dok sam imala npr. 114 kg, nisam se nikad bojala da ću ostati sama. Sad kad me liječnici liječe tim gladovanjem na zdravoj hrani – sad sam svjesna da ću uvijek biti sama jer jednostavno ne vidim kako bih mogla izaći na kraj s tom cjeloživotnom zdravom odurnom prehranom koju su mi liječnici nametnuli i kako bih takav način života (koji se meni samoj ama baš nikako ne sviđa, zbog kojeg sam živčana, uzimam lijekove za smirenje,…) uskladila sa životom  druge osobe.  Sasvim je realno pitanje: tko bi me podnosio ovakvu: gladnu, živčanu, nesretnu, razočaranu, cendravu,… kakva jesam već 14 mjeseci na toj zdravoj prehrani koja mi se gadi. Moram spomenuti da dok sam imala npr. 114 kg nisam nikad bila ovako jadna, živčana, nesretna i u ovakvom rasulu.

Ja nisam tip koji drugima nameče tu zdravu prehranu kojom me liječnici „liječe“(?). Vidim po internetu, po blogovima, face-u,…  da kad neka osoba (iz kojeg god razloga) postane zdravožder  - onda u zdravoždere nastoji pretvoriti sve oko sebe: djecu, muževe, žene, ljubavnike, ljubavnice, mamu, tatu, dedu, babu,…  - svi moraju, htjeli-nehtjeli jesti tu tzv. zdravu hranu.

Ja nikad to ne bih tražila od ljudi oko sebe. U ovih 14 mjeseci nitko iz moje obitelji ili od mojih prijatelja, kolega,… nije počeo jesti zdravu hranu. Ni oni, a ni ja, ne vidimo zašto bi oni to morali, njih liječnici ne liječe zdravom prehranom; liječe samo  mene – zato se ja patim na toj zdravoj prehrani, ali to nije razlog da drugi oko mene pate jedući ova ogavna zdrava sranja.

Ne mogu zamisliti da bih od partnera s kojim sam u vezi tražila da se i on pati na zdravoj prehrani. Zašto bih mu to nametala? Kakva bih ja osoba bila da mu to namećem?  Čak i ako bi on sam „dobrovoljno“(?) bio spreman na to, meni bi takva situacija bila nenormalna. Zapitala bih se što je s njegovim zdravim razumom: zašto bi netko tko ne mora, htio jesti tu, danas razvikanu, tzv. zdravu hranu??? Da mene liječnici nisu stavili na to, ja ni u ludilu ne bih došla na ideju da jedem ove zdrave splačine koje jedem već 14 mjeseci.

Može li „ljubav“ biti takva ili tolika da bi jedna osoba zbog druge jela zdravu hranu koju ne voli? Bi li netko zbog tog osjećaja ljubavi prema nekome išao tako daleko da svaki dan (do kraja života?) jede odurne zdrave splačine koje mu se gade?

Ja odmah priznajem: ja ne bih. Nema šanse. Možete misliti o meni što hoćete, ali ja nisam spremna na takvu žrtvu zbog nekoga. Kompromisi jesu sastavni dio veze, ali ovo bi bilo previše.

U hipotetičkoj situaciji: da sam u vezi ili udana za nekoga koga liječnici „liječe“ zdravom prehranom, a ja pritom ne moram biti na zdravoj prehrani  (iako imam npr. 200 kg) – ja ne bih bila na toj zdravoj hrani!  Valjda bih morala kuhati toj osobi zdravu hranu (to bi se od mene - ženice, očekivalo) ili bi se čak očekivalo da pred njim jedem zdravo? Ali ja bih onda sama otišla u pizzeriju, slastičarnicu,… i uživala u onome što volim. Smatram da nema razloga da ja ispaštam na toj zdravoj prehrani, ako njega liječnici liječe time.

U ovoj realnoj situaciji, kad mene liječnici „liječe“(?)  zdravom prehranom, nema razloga da ljudima oko sebe namećem tu zdravu hranu. Zašto da se oni pate s time? Činjenica jest i da se nitko od njih ni ne nudi - da pati na tome! Nisu poželjeli probati hranu kakvu jedem, ne traže me recepte za tu hranu koju si pripremam već 14 mjeseci i nisu me tražili nikakve savjete  o zdravoj prehrani (ne umišljam si da sam kompetentna za savjete o zdravoj hrani, ali činjenica je da me ni ne traže savjete). Što se zdrave hrane tiče, članovi moje obitelji, rođaci, prijatelji, kolege… nisu mazohisti. Oni nisu došli na ideju da budu na zdravoj prehrani (njih liječnici ne liječe time); zašto da si sami nameču nešto što ne vole. Ja sam dakle, navikla na takve ljude, a kao što sam već napisala - i ja sam jedna od takvih. Da se pojavi netko, tko bi npr. htio biti na zdravoj prehrani  iz razloga da meni bude moralna podrška (4. skupina) – ja bih zaista u pitanje dovela njegov zdrav razum. Takvi tipovi su mi jezivi iz razloga što ja nisam takva vrsta osobe. Ja živim po onome: tko bi se normalan htio patiti na zdravoj hrani, ako ne mora (ja se patim na tome jer me medicina 21. stoljeća umjesto lijekovima „liječi“ zdravom prehranom).

Pisala sam već da je moj plan što se te zdrave prehrane tiče, bio i ostao: ne biti do kraja života na zdravoj prehrani. Namjeravam smršaviti iole do te neke težine koju liječnici očekuju da imam i onda kad mi malo sjašu s vrata: vratiti se svojim prehrambenim navikama. Naravno, da ću se onda opet udebljati! I ja apsolutno nemam problem s tim da se opet udebljam.

Nisam još počela provoditi svoj plan (jesti ukusnu, tzv. nezdravu hranu i debljati se) jer nisam smršavila na tu neku težinu koju liječnici očekuju da imam.

Ne znam kako će provođenje tog mog plana funkcionirati. Liječnici me naručuju na kontrolu svakih 6 mjeseci i očekuju da stalno budem na toj zdravoj dijetnoj prehrani. Ali kad budem na toj nekoj težini koju oni hoće da ja imam, planiram nekako kombinirati mjesece zdrave i nezdrave prehrane. Par mjeseci ću jesti sve tzv. nezdravo i ukusno što volim, a onda ću par mjeseci gladovati na toj njihovoj zdravoj prehrani da bih imala kila koliko oni hoće. Nemam pojam kako će to u praksi funkcionirati, ali bolji plan nemam. Sigurna sam jedino da nema šanse da do kraja života budem na toj odurnoj zdravoj prehrani koja mi se gadi. Radije ću crknut.

Iako mi nikad nije bio cilj u životu udati se, uvijek sam mislila da ću naći nekoga tko će uživati kao i ja u ukusnoj, masnoj, teškoj, kaloričnoj, zasitnoj,… hrani, napravljenoj isključivo od bijelog brašna i bijelog šećera... I da ćemo zajedno kuhati, isprobavati recepte i sl., maštala sam o svemu o čemu žene maštaju. Nisam nikad mislila da ću biti ovako kažnjena (tj. „liječena“(?)) jedenjem zdrave hrane do kraja života. Misliti je drek znati.

Što se tiče spomenutog plana o par mjeseci jedenja nezdrave, ukusne hrane i onda nekoliko mjeseci gladovanja na zdravoj hrani, ne znam kako ću to provesti ni kako bi se to dalo uklopiti u traženje životnog partnera. Npr. bit ćemo zajedno 3 mjeseca dok ću ja uživati u ukusnoj (tzv. nezdravoj) hrani, a onda ćemo prekinuti jer ću sljedeća 3 mjeseca trebati biti na propisanoj zdravoj prehrani kako bih smršavila prije liječničke kontrole. I onda nakon liječničke kontrole – opet ću 3 mjeseca uživati u ukusnoj hrani i obnoviti vezu sa spomenutim partnerom, a onda ćemo opet prekinuti 3 mjeseca prije kontrole dok ću ja opet biti na zdravoj prehrani… Imam dovoljno mozga da znam da to neće funkcionirati. 

Slike preuzete s interneta.

Kad radiš s glupačama...

Nakon završetka radnog vremena uzimala sam jaknu s vješalice (koja se nalazi kod vrata; vrata su bila zatvorena)  i spremala se otići kući. Hodnikom (s druge strane vrata) prolazile se dvije kolegice i čula sam ih kako komentiraju.

Ne, nisam se odmaknula od vrata kako ih ne bih čula. 

Da, ostala sam stajati baš kod vrata i prisluškivala sam ih.

Jedna je rekla: „Ma ona pretjeruje s tom dijetom. Već je preko godinu dana na tome i je, jako je smršavila, al ak stvarno ima zdravstvenih problema, pa ne bu se izliječila samo od takve hrane.“.

Druga je rekla: „Da, stvarno pretjeruje s tim i sama si to nameče, ne može stalno tako živjeti. Meni hrana mora biti ukusna. Ja volim sve ovo i prženo i masno, volim i kolače. Ne bih mogla živjeti ko ona.“.

Znate li kakav je to osjećaj kad držite ruku na kvaki i suzdržavate se da ne izađete na hodnik i ispljuskate i jednu i drugu kolegicu?

Ovu prvu bih nalemala, zato što smatra da ja dobrovoljno pretjerujem s tom dijetom i da sam si ja sama propisala tu zdravu dijetnu prehranu kao liječenje. Pa nisam tako umobolna da si sama to dobrovoljno nametnem!!!

A ovu drugu bih namlatila zato što i ona kaže da sam ja dobrovoljno na tome i kaže da njoj hrana mora biti ukusna i da ne bi mogla živjeti ko ja. A pička ti materina! Tko mene pita jel su meni ove zdrave splačine, koje jedem svaki dan, ukusne? Jel koga ikad bilo briga tijekom više od godinu dana jel ja mogu živjeti tako? Ne, nikoga nije briga. Zdrava hrana ne treba biti ukusna – njezina svrha je da bude zdrava(?), a na fina. Otom-potom jel ta danas popularna, moderna i razvikana zdrava hrana zaista jest zdrava (nije bitno jel zdrava - bitno je da je moderna i popularna i razvikana i trendy... a naravno: ak niste u trendu, onda si trebate prosuti mozak). 
Ja sam od onih nenormalnih ljudi koje nije briga što je u trendu i ne zanimaju me stvari koje su popularne. Ja sam na toj zdravoj prehrani jer me liječnici „liječe“ time(?), a ne zato što želim biti na tome. 

Mislim da sam u zadnjih godinu dana itekako svima dala do znanja koliko se meni zdrava hrana gadi i koliko je odurna te da ja uopće ne želim biti mršava.

Nisam izašla na hodnik. Stajala sam kod vrata dok one nisu otišle dalje i onda sam izašla na hodnik,  njih više nije bilo na hodniku, ušle su u ured, a ja sam otišla kući.

Znam da su se komentari odnosili na mene jer sam ja jedina tamo već više od godinu dana na dijeti i jedina sam „puno“ smršavila, a spomenule su i nešto vezano uz posao pa sam 100 % sigurna da se radi o meni.

Od sveg srca želim dotičnim glupačama da i njih liječnici počnu liječiti zdravom dijetnom prehranom. 

Slike su preuzete s interneta.

Prava žena

Što je prava žena? To je žena koja je opsjednuta zdravom prehranom, sportom, mršavljenjem i pretvaranjem cijele svoje uže i šire obitelji u zdravoždere jer mršavost je rješenje za sve životne probleme. Tu „pravu ženu“ u tome podržavaju časopisi, kojekakvi internetski portali, tv emisije te medicina 21. stoljeća koja sve „liječi“(???) zdravom prehranom.

Kako bi se zvala žena suprotna ovoj pravoj? Kriva? Ili pogrešna? Ili neprava? Ne snalazim se u toj semantici i leksiku, al nema veze. Ta kriva ili pogrešna ili neprava žena je žena koja uživa u ukusnoj, masnoj, kaloričnoj, prženoj, teškoj, zasitnoj hrani krcatoj isključivo bijelim šećerom i bijelim brašnom; dijeta ili zdrava prehrana ili bavljenje sportom nisu joj ni na kraj pameti i nema potrebu biti mršava - takva žena sam ja! I do kraja života želim biti takva! Pa ako sam zato kriva ili pogrešna ili neprava žena - dobro. Ja nemam problem s tim!!! I zato sam zadnjih 16 godina uživala u životu, jela sam sve što volim, na dijetu ili zdravu prehranu nisam ni pomišljala.

Ali, unatrag godinu dana liječnici me „liječe“(???) zdravom prehranom. Ipak, meni nije ni na kraj pameti da postanem prava žena: jedem ja zdravu hranu, ali ona mi se neopisivo gadi. Zato svaki tjedan imam jedan dan kad jedem sve ono što volim i obožavam, a ne smijem jesti: ukusno, kalorično, maaaasno, teško, zasitno... 
Obitelji i rodbini apsolutno ne namećem zdravožderska prehrambena pravila koja ja slijedim 6 dana u tjednu (oni i dalje svaki dan bez izuzetaka uživaju u masnoj, teškoj, zasitnoj, kaloričnoj, ukusnoj hrani krcatoj bijelim brašnom i bijelim šećerom). I ja zaista nemam apsolutno ama baš nikakvu namjeru biti na zdravoj prehrani do kraja života. Kad sam krenula na tu prokletu odurnu zdravu dijetu prehranu, moj plan je bio i ostao: smršaviti iole do te neke težine koju liječnici očekuju da imam i onda kad mi malo sjašu s vrata: vratiti se svojim prehrambenim navikama. Naravno, da ću se onda opet udebljati! Meni je normalno da ću se udebljati ako jedem hranu koju volim. Ja volim: masnu, kaloričnu, prženu, zasitnu, tešku hranu isključivo od bijelog brašna i bijelog šećera,...  i ne mislim je se odreći! Nema straha da ja postanem prava žena.

Dakle, prava žena je ova mršava.

Ja uopće ne želim biti mršava. Zašto ja ne bih izgledala kao ova debela žena??? Ja nemam problem s tim da tako izgledam. A vi koji imate problema s tim: pa vi se slobodno patite na zdravoj prehrani, tko vam brani da jedete splačine? No, meni nije jasno zašto mene liječnici "liječe"(????????????????????????????????????) tom odurnom zdravom prehranom koja mi se gadi. Kad čujem neku ženu da kaže "ja se zdravo hranim jer hoću biti mršava" - pamet mi stane. Ne kužim tu foru s mršavošću, što je to tako super u toj mršavosti da žene žele biti mršave??? Otkud vam to da je mršavost rješenje svih životnih problema??? Ja sam na svom iskustvu zaključila da mršavost ne donosi ni sreću ni zadovoljstvo niti rješava probleme pa jednostavno nikako ne mogu shvatiti što je super u mršavosti.

Slika preuzeta s interneta.

1 minijaturna cvjetača = 10 kuna, 1 kila fine bijele tjestenine = 10 kuna

Pisalo je u Kauflandovom katalogu da je od četvrtka (9. 3.) brokula na akciji. U četvrtak nisam imala vremena ići u Kaufland prije posla. A poslije posla mi se nije dalo ići u Kaufland  jer sam teglila sa sobom punu vreću papira i dokumenata koje sam trebala pripremiti doma za petak, a kako putujem autobusom – nije mi se dalo to sve tegliti u Kaufland.

U petak prije posla nisam opet stigla ići  u Kaufland, a i nema smisla da prije posla idem u dućan – što da sve to što kupim vučem sa sobom na posao (jer nemam vremena ići u jutro autobusom u dućan, pa se vratiti doma s tim što sam kupila pa se onda opet spremati na autobus da odem na posao).

I onda sam u petak na večer (10. 3.), nakon posla, konačno otišla u Kaufland. Naravno: više nije bilo niti jedne jedine brokule!

I što sad? Trebam kupiti nekakvo povrće. Svaki dan jedem nekakvo odurno povrće. Više ne znam što bih kupovala, već sam se najela kojekakvog povrća u ova 2 mjeseca 2017. Namjeravala sam za vikend pripremati tu brokulu s akcije, a kako je nema: koje povrće da upotrijebim umjesto nje?

Nije bilo brokule, ali bilo je cvjetače. Kako je bilo kasno na večer (a svi(?) dućani u blizini  ionako rade samo do 21 sat, jedino Kaufland radi do 22), a i padala je kiša, nije bilo šanse da klipšem u još neki dućan i tražim brokulu ili cvjetaču na akciji. Uzela sam jednu glavicu cvjetače. A ta glavica –  bila je taaaako majušna!!! Kao malo krupnija naranča!!! A cijena, prava sitnica: 1 komad = 10 kn (pardon 9,99).

I sad samo nek mi netko kaže da zdrava prehrana nije skupa! Za 10 kuna mogla sam kupiti barem kilu fine tjestenine od bijelog brašna i toga bih imala tjedan dana!!! A ovu majušnu cvjetaču (koju ne volim!) imat ću jedva dva dana!

Da, naravno, ima jeftine zdrave hrane, ali ja jednostavno ne mogu svaki dan, stalno jesti jedno te isto. Ionako mi se zdrava hrana gadi, a još kad svaki dan jedem  te jedne te iste gadosti koje mi se gade  - ne znam što bih uopće rekla. Već se godinu dana patim na tome!

I tako sam ja s tom mini-cvjetačom i još 2-3 „zdrava“ artikla stigla do blagajne. A na blagajni, baba ispred mene ima kolica puuuuuuna: napolitanki, čipsa, sladoleda, čokolade, bombonjere,…  Baba iza mene opet puuuuuuuna kolica: kojekakvih slatkiša, tjestenine, peciva, bijelog kruha, majoneze, Coca-Cole,…  Naravno, ja sa svoja 4 zdrava artikla (koja mi se gade), morala sam čekati da ova baba ispred mene prođe blagajnu sa svim delicijama koje kupila i u kojima će uživati.

Ja još uvijek ne razumijem zašto drugi ljudi smiju jesti ukusnu hranu, a ja ju ne smijem jesti i zašto mene u 21. stoljeću liječnici "liječe"(?) zdravom prehranom. Meni su samo suze počele ići niz lice dok sam stajala u redu na blagajni i gledala kakve poslastice i delicije drugi ljudi kupuju – a očito i jedu!!! Ja fakat ne razumijem zašto oni to smiju jesti, a ja ne smijem. Ova baba ispred mene skužila je da ja cmizdrim, nije niš rekla, samo je piljila u mene. Došlo mi je da joj nabijem u usta nešto od tih finoća koje je kupila i koje ona smije jesti (iako ima preko 100 kila; zašto nju liječnici ne liječe zdravom dijetnom prehranom???).

Slika preuzeta s interneta.

Najzdravija prehrana među najzdravijim prehranama?

Ja sam na onome što bi bila svežderska zdrava hrana. Iako nije svežderska jer ne smijem jesti šećer, med, pekmez, općenito bilokakve slastice, te bih trebala izbjegavati bijelo brašno i tjesteninu od bijelog brašna (te konzumirati sve  ono tzv. integralno koje mi se gadi). Sve drugo u pravilu smijem jesti, ali moram paziti s čim što jedem i naravno sve to smijem jesti jedino u minijaturnim, maleckim porcijicama. Meni je takva prehrana katastrofa. Ali uvijek može i gore. Proučavala sam prošlih godina razne dijete: lchf, paleo, bezglutenska… To što te prehrane zabranjuju i propisuju, to je fakat zaista prestrašno.

Lchf npr. zabranjuje pšenicu i sve kruhaste proizvode, krumpir, grah, slanutak, banane, kus kus, bulgur, palentu… i još preko 50tak namirnica bez kojih ja ne mogu zamisliti život. Ja sam blenula kad sam to čitala. Mene čak ni liječnici  ne izgladnjuju tako kako bi me izgladnjivala lchf dijeta. Da se odreknem pšenice i svih kruhastih proizvoda??? Nema teorije! Ja toliko volim baš te proizvode da bih mogla živjeti samo od bijelog kruha i pekarskih proizvoda (a sveg voća i povrća i mesa bih se dobrovoljno odrekla)!!! Krumpir i grah je jedino povrće koje  volim. Da se toga odreknem??? Nema šanse. Banane su jedino voće koje volim. Nema šanse da se toga odreknem. Na ovoj zdravoj prehrani  kojom me liječnici „liječe“(?) ja smijem jesti i krumpir i grah i slanutak i pšenicu i kus kus, ali moram paziti kako to kombiniram.

Paleo dijeta također zabranjuje hrpu namirnica koje obožavam: krumpir, mliječne proizvode, žitarice i kruhaste proizvode,…

Raw  zabranjuje sve kuhano, pečeno,…  (kad sam čula da to postoji, fakat nisam mogla vjerovati da ljudi tako žive).

Znam da neki tvrde da su oni zbog kojekakvih bolesti, alergija,… na takvim vrstama prehrane – i to onda nije dijeta, nego je stil života; nisam doktor pa ne znam što bih na to rekla. 
No, postoje hrpetine onih koji nisu na tome zbog zdravstvenih razloga, nego, eto, tako, došlo im, hoće biti mršavi, pa su na tim dijetama. Svaka čast. Ja ne mogu pojmiti razmjere te vaše želje za mršavošću – zbog kojih si vi namećete takvu prehranu. Jesti takvu hranu – to fakat znači željeti biti mršav!

Naravno da osim lchf, paleo, raw,… ima hrpa kojekakvih dijeta koje nisam spomenula i koje me šokiraju načinom provedbe, nema smisla da nabrajam svaku pojedinu i što me kod koje šokira. Svim dijetama je zajedničko da me užasavaju i šokiraju. No, zapravo me najviše šokira kad netko kaže da to nije dijeta, nego je to stil života, način prehrane, lifestyle… Možete vi to zvati kojekakvim kićenim riječima, ali sve to je seljački rečeno: dijeta.

Neki kažu da to njima nije dijeta, nego stil života jer oni na tome planiraju biti cijeli život. Ako vi planirate biti na tome cijeli život, to opet nije lifestyle ili stil života, to je onda jednostavno: cjeloživotna dijeta. 
Ja ne razumijem tu potrebu za mršavošću koja je tolika da netko želi biti na cjeloživotnoj dijeti, al dobro – to je vaša stvar. 

Ali te ljude, na tim cjeloživotnim dijetama molim da mi ne popuju o tome kad se susretnemo i da mi ne poslužuju te svoje splačine kad dođem k njima na ručak, večer, proslavu,… Ako zovete ljude k sebi na obrok, onda se potrudite napraviti za njih hranu kakva se kod nas  smatra normalnom  (nema veze što je nezdrava – većina ljudi obožava nezdravu hranu i vi ih nemate pravo sprečavati da jedu tu  tzv. nezdravu hranu!). Ako vam se neda kuhati za te ljude koje ste pozvali, onda organizirajte catering – ali ne opet neki bio/eko/zdravo/glutenfree… nego neki s klasičnom tzv. nezdravoim hranom! Što se mene tiče, ne trebate naručivati ne znam kakav catering; ja ću biti zadovoljna s naručenom pizzom (od bijelog brašna!), pravim hamburgerom (ne nekim tofu sranjima i sl.) te pommes fritesom (pravim prženim krumpirom, a ne nekakvim batatima ili celerom osušenim u pećnici bez masnoće). 
I moooooolim vas: kad ste vi zdravožderi (na kojoj god varijanti zdrave prehrane bili) pozvani na ručak, proslavu,…  kod normalnih ljudi koji vole nezdravu hranu, molim vas, nemojte na ta slavlja sa sobom dovlačiti svoju zdravu hranu za sve prisutne! Možete vi dovući porciju za sebe, ali nemojte dovući kutije i kutije te svoje pripremljene „zdrave“ hrane i onda očekivati da svi prisutni to moraju probati. Znam o čemu govorim, jer sam doživjela takve situacije. Ja se ne družim s takvim ljudima koji su na kojekakvim zdravim prehranama pa nisam imala situaciju da je meni u kuću netko dovukao hrpetine pripremljene zdrave hrane, ali bila sam kod poznanice na proslavi – i neka njezina rođakinja dovukla je tone svoje zdravožderske hrane (ne sjećam se više na kakvoj je dijeti/stilu života ona bila; paleo?, glutenfree?). Ona je fakat očekivala da će svi to probati! I to ne samo probati – nego da će još i popadati na pod od oduševljenja, sreće i veselja kad to probaju. Ne razumijem takve ljude.

Imam još takvih iskustava: jednom kad sam bila na nekoj proslavi, neka žena dovukla je nekakav svoj tzv. zdravi kolač. To je bilo ono nešto s orašastim plodovima, bez margarina, maslaca, šlaga, bez bijelog šećera, bez praška za pecivo,  ne znam jel masa bila sirova ili osušena u dehidratoru – ali sjećam se da je to bilo jednostavno odurno (plastelinasto i žvakavo). Molim vas, nemojte takve stvari dovlačiti sa sobom.

Dakle, svi vi tzv. zdravožderi, možete vi biti na kakvoj god dijeti/lifestyleu hoćete – ali molim vas, budite na tome u svoja 4 zida, nemojte druge ljude maltretirati time što vi jedete.

Kad pomislim na te sve vrste dijete/prehrane/lifestylea…, fascinira me i činjenica da svatko svoj način prehrane smatra najboljim, tj. jedinim,  pravim  i istinski zdravim. Neki zdrvožderi-blogeri čak pišu knjige, članke,…  na tu temu i naravno popljuju sve druge načine prehrane. Sjećam s intervjua u kojem jedna uvažena zdravoždersko-blogerska gospa s ovih prostora objašnjava taj svoj oblik prehrane kojeg s drži i onda naglašava da je "zbog toga (svega što je nabrojila) ta prehrana jedina zdrava prehrana". 
Hmmm, a svi koji sebe smatraju zdravožderima jer slijede neki prehrambeni pravac/dijetu, ali nisu na tom istom, na čemu je ona - oni se onda ne hrane zdravo? Jesu li oni jadni primili obavijest da žive u zabludi i da se oni ne hrane zdravo, iako oni vjeruju da je baš njihov oblik prehrane jedini i najzdraviji? Ne sjećam se na kojoj prehrani je ona bila, al po njezinoj logici, ako je ona, ne znam, npr. gluten free ili paleo ili što god..., onda oni koji su raw ili lchf ili što god - oni se ne hrane zdravo?

Paleo-vcima je najzdraviji paleo.

Lchf-ovcima je najzdraviji lchf. 

Glutenfree-cima je najzdraviji glutenfree. 

Makrobiotičarima je najzdravija makrobiotika. 

Raw-cima je najzdraviji raw. 

Veganima je najzdravije vegansko. 

Vegetarijancima je najzdravije vegetarijansko.

...

Ispričivama se što sad ovdje ne navodim sve. Ali očito je: svaki Cigo svoga konja hvali.

Znam da smo svi različiti.

No, mene fascinira da toliko različitih prehrambenih pravaca može biti zdravo iako se u nekima neka namirnica ne smije ni vidjeti, a kamo li jesti, a u drugim prehrambenim pravcima ta ista namirnica se najnormalnije konzumira (i to u ogromnim količinama). Vegetarijanci, vegani, raw-ci… meso niti ne pogledaju, a kamo li jedu, a lchl-ovci, paleo-vci…  se natrpaju i nakrkaju (masnog) mesa – a smatra se da je i veganstvo i vegetarijanstvo i raw i paleo i lchf…  - zdrava prehrana. To mi je fakat famozno.

Ako smo svi različiti, onda je svaka od tih tzv. zdravih prehrana za nekoga dobra??? Zašto onda zdravožderi koji žive po jednom prehrambenom pravcu, pljuju po svim drugim prehrambenim pravcima i uporno dovlače na nezdravožderske proslave svoju varijantu zdrave hrane i očekuju da svi prisutni to jedu i ne samo to: oni čak pripreme izlaganje na tu temu i očekuju da svi na npr. nekoj (dječjoj!) rođendanskoj proslavi u tišini slušaju(!!!) njihove govorancije. Doživjela sam to i fakat nisam mogla vjerovati što moram slušati. Da, doslovno sam morala(!) slušati - zabrbljala sam se s rođakinjom koja dijeli moje stavove o nezainteresiranosti za zdravu prehranu, pa smo zamoljene(!) da prestanemo pričati i poslušamo što jedna ... gospa zdravožderska ima za reći. Izašle bismo rođakinja i ja van, ali bilo je hladno (na dvorištu led i snijeg) pa ako smo htjele biti na toplom, morale smo sjediti u tišini i slušati panegirike u slavu, čast i hvalu te jedne vrste zdrave prehrane koju dotična gospa prakticira (dobro da na slavlju nije bilo još nekoga tko prakticira neku drugu vrstu zdrave prehrane - onda bismo bile prisiljene cijelo popodne na dječjoj rođendanskoj proslavi slušati izlaganje za izlaganjem). 

Slike preuzete s interneta. 

Vaksi

Prije 20ak godina moja mama kupila je nekakvo, a valjda se zove Vaksi suđe – tako se nekako izgovaralo, nemam pojam kako se to pisalo (vaksy, vacsi???), a ja nisam od onih koji će sad ići istraživati kako se to točno zvalo. To je zapravo posuđe za spremanje hrane, nekakve prozirne posude s plastičnim poklopcima i uređajem koji isiše zrak kroz otvor na poklopcu; i bilo je skupo(!).

Kad je mama to dovukla doma, meni je to bilo nešto najblesavije što postoji. A najbolja stvar je bila što je mama sve isplanirala što će s tim suđem: spremit će ga za mene, kad ću ja imati svoju obitelj, muža, kuću,…  tj. ona to nije  kupila za sebe i nema niti najmanju namjeru to upotrebljavati – i spremila ga je originalno zapakiranog na ormar.

Tada sam bila u tinejdžerskim godinama i nisam shvaćala zašto nekome treba takvo suđe. Onda mi je mama objasnila, da ne citiram, jer se ionako ne sjećam točnih riječi, prepričat ću što je rekla: kad budeš zaposlena i imala obitelj ne budeš imala vremena kuhati svaki dan pa budeš kuhala jednom tjedno i onda to budeš spremala u te posude, to onda tako spremljeno može stajati danima!

Meni je to bilo krajnje blesavo i ja sam spremno odgovorila: a valjda ću imati pola sata da skuham svaki dan tjesteninu (meni ne smeta da svaki dan jedem tjesteninu s kupovnim umakom), a mogu ponekad  pojesti i sendvič, pizzu,… 

Onda sa moja mama spremno ubacila: ali od toga se budeš debljala, morala budeš kuhati juhe, variva i jela od povrća jednom tjedno da imaš za više dana; nećeš imati vremena svaki dan prati, guliti, čistiti, rezuckati,…  i kuhati povrće.

Ja sam ju pogledala kao da je pala s Marsa: ona meni proriče da ću se ja debljati pa ću se morati patiti kuhajući i jedući kojekakvo povrće, spremati to u ovo spomenuto posuđe i jesti  juhe i variva stare par dana! Tada sam pomislila: radije ću crknut!

                                   Ma jedva čekam da cijeli tjedan jedem 
                                                         zdravu, unaprijed pripremljenu hranu. Ajme, užasa!



Pa eto, po ovom blogu vidi se da je mama bila u pravu. Njezino proročanstvo se ispunilo: debljam se i ne smijem jesti ono što volim; jedino odstupanje od proročanstva je što ja  nisam sama došla na ideju da kuham zdrave splačine od povrća itd. (jer meni ne smeta što se debljam!), nego su me liječnici stavili na to.

Možda se pitate što je bilo s tim vacksi suđem. Rekla sam da ga je mama prije 20ak godina spremila na ormar.

U međuvremenu:

- mama ga nije skidala s ormara

- ja ga nisam skidala s ormara.

Dakle, posuđe i dalje stoji zapakirano na ormaru i nikad nije upotrebljavano.

Pisala sam već da ja zadnjih 16 godina nisam bila na dijeti niti sam  planirala ići ikad više u životu na dijetu: imala sam 50ak kg viška, ali prihvatila sam sebe takvu kakva jesam. U siječnju 2016. liječnici su me počeli „liječiti“ zdravom dijetnom prehranom – i točno je da su se moje prehrambene navike promijenile: počela sam kuhati i jesti zdrave splačine koje mi se gade. Točno je i da ne kuham svaki dan, nisam  kuhala svaki dan ni tijekom 16 godina dok sam bila na tzv. nezdravoj prehrani, ali sad me definitivno prošla želja da kuham svaki dan. Boli me provoditi vrijeme u kuhinji, kad ne smijem jesti ono što volim. Na brzinu pripremim to neko zdravo sranje koje mi se gadi, naravno, napravim veću količinu toga, da imam za par dana i pokupim se iz kuhinje. Ali ne, ne spremam tu hranu u vaksi suđe. Kad su me liječnici stavili na tu prehranu u siječnju 2016. u Offertisimi sam kupila par jeftinih, plastičnih posuda; za tu odurnu zdravu hranu su dobre. Ne treba meni skupo vaksi suđe za spremanje zdravih splačina. I dalje mi je plan: crknuti prije nego upotrijebim to suđe. 

A što da kažem? Mama ga je kupila, ja nisam nikad tražila da ga kupi niti sam planirala ovako se patiti na tim zdravim odurnim sranjima, ona je to „planirala“ za mene – al neka sad plan prilagodi sebi, ima i ona viška kila (ima oko 100 kg, ali nju liječnici ne liječe zdravom prehranom!). Neka si kuha odurna variva i trpa ih u vaksi suđe i neka ih jede cijeli tjedan. Suđe je kupila svojim novcima, dakle suđe je njezino: neka ga upotrebljava. 

Slika preuzeta s interneta.