Jednom sam gledala nekakav film u kojem neka debela žena
pokušava smršavjeti i pati se gladujući, onako sve po spisku, kako to već ide na dijetama: jede sve što je zdravo, a
nije ukusno (pase nezačinjenu zelenjavu u maleckim porcijicama, žvače kojekakve ražene/integralne krušne gadosti, nalijeva se iscijeđenim sokićima itd).
I onda joj neka žena, ne sjećam se jel´ joj sestra, frendica, mama, baba… ili
što, kaže otprilike ovo: Zašto pokušavaš biti nešto što nisi? Ovo sve s
držanjem dijete i mršavošću, to jednostavno nisi ti.
Ne znam što i kako je bilo s tom dijetom izmišljenog lika iz
filma…
No, od mene drugi očekuju da budem nešto što nisam. To sve s
dijetnom zdravom prehranom nema veze sa mnom, to nisam ja – na tome me drže
liječnici koji me ne žele liječiti
lijekovima, nego me liječe dijetnim gladovanjem.
Zašto ja moram biti nešto što nisam? Ja sigurno ne bih
došla na ideju da idem na dijetu. Točno je da sam prije 15ak godina (kad sam
zadnji put bila na dijeti) – sama došla na ideju da držim tu dijetu jer nisam
htjela biti najdeblja u razredu. Ali brzo me to prošlo! Ustanovila sam da provođenje
cjeloživotne dijete nije za mene, to nisam ja. Pomirila sam se s tim da ću cijeli život biti debela i ne želim stati u
manji konfekcijski broj. Zašto mi ne dozvoljavate da budem debela? Zašto me liječite dijetom?
Zašto od mene očekujete da cijeli život budem na dijeti i jedem sve ove zdrave,
neukusne splačine?
Nikome ja ne branim dijetu. Svima koji su tako glupi da žele
biti dobrovoljno na dijeti: samo neka budu na tome! Tko god hoće gladovati na toj zdravoj prehrani da bi stao u neku haljinicu ili što ja znam što – samo naprijed!
Ako sam ja jedina žena na planeti koja ne želi biti na dijeti i ne želi biti mršava –
osjećam se ponosno!!!
A najbolji su mi oni koje kažu da ne žele biti na zdravoj prehrani zbog izgleda, nego zbog, hmmm, kako to oni sroče, obično kažu: „kvalitete života“. Aha, ovo kako ja nedobrovoljno crkavam od gladi zadnjih mjeseci na
zdravoj prehrani uz liječnički nadzor – to moj život prisilno čini kvalitetnijim? Zar kvalitetno živjeti, znači: crkavati od gladi, nemati energije, uzimati lijekove za smirenje, izbjegavati druženja/izlaske/posjete prijateljima, obitelji... jer znam da nigdje neću smjeti jesti i samo ću morati gledati kako oni žderu ukusne stvari koje bih ja voljela jesti, a ne smijem, jer ja smijem pasti samo odurnu, prokletu zdravu hranu? Onda, da, život mi je fakat i prekvalitetan!!! Kak´ ja samo ne vidim kak´ mi je život divan i krasan zbog gladovanja na zdravoj prehrani?!
I naravno, uz kvalitetan, se još obavezno veže i „dug život“. Zar bi ja ovako trebala crkavati na
toj zdravoj odurnoj prehrani do ... koje? ... 90te godine života??? Ne, hvala!
Ja volim ukusnu hranu (masnu, bezmesnu, tešku, kaloričnu, slatku, bogatu bijelim brašnom i bijelim šećerom...). Zašto mi ne dozvoljavate da ju jedem, nego me liječite odurnom zdravom prehranom? Zašto mi ne želite dozvoliti da budem sretna?
Sve slike preuzete su s interneta.
Nema komentara:
Objavi komentar