...plijesan... ubit će vas plijesan...
Vidjela sam da ove godine ponovno ide ona neka emisija koju vodi Minea. Ona pokuca na vrata nekoj siromašnoj obitelji, dovuče sa sobom hrpu zidara, dekoratera (il što već jesu) itd. i oni toj siromašnoj obitelji preurede stan/kuću ko palaču i to, naravno, besplatno. Na početku prikazuju kako je ta kuća (stan) oronula, jadna… i onda se Mineica zgraža kako su zidovi puni plijesni itd. Ja tad gledam oko sebe po sobi (kući): oko mene su također zidovi puni plijesni. Kad se kod nas pojavi plijesan: to se jednostavno obriše krpom. I kad se opet pojavi plijesan… to se opet obriše krpom i tako godinama.
Vidjela sam da ove godine ponovno ide ona neka emisija koju vodi Minea. Ona pokuca na vrata nekoj siromašnoj obitelji, dovuče sa sobom hrpu zidara, dekoratera (il što već jesu) itd. i oni toj siromašnoj obitelji preurede stan/kuću ko palaču i to, naravno, besplatno. Na početku prikazuju kako je ta kuća (stan) oronula, jadna… i onda se Mineica zgraža kako su zidovi puni plijesni itd. Ja tad gledam oko sebe po sobi (kući): oko mene su također zidovi puni plijesni. Kad se kod nas pojavi plijesan: to se jednostavno obriše krpom. I kad se opet pojavi plijesan… to se opet obriše krpom i tako godinama.
Pisala sam već da je moja obitelj siromašna. U kući ništa nije renovirano više od 40 godina. Ok, povremeno su promijenjene tapete i sl., ali što se izolacije, instalacija, kupaone, kuhinje itd. tiče, sve je potpuno isto kao prije 40ak godina (isti namještaj, pokućstvo, stolarija...). Jedino je centralno grijanje par godina zamijenjeno skupim plinskim grijanjem.
Ja nisam kriva
što sam rođena u siromašnoj obitelji. Ja nisam kriva ni što sam rođena
nesposobna da se obogatim pa da renoviram kuću. Trudila se jesam, zaista sam se
željela iskopati iz tog selendarskog blata i dreka u kojem sam kao dijete morala živjeti:
studirala sam, nisam izlazila i tulumarila, nego sam zaista učila, krv sam
pišala na faksu nadajući se da ću nešto postići, ali od toga nije bilo ništa.
Danas radim na određeno, nekad pola radnog vremena, nekad puno, nisam kriva što
nemam talenata koje bih mogla unovčiti da renoviram kuću.
Danas je 25. 11. 2017., ove godine nije tako hladno i mi još nismo uključili grijanje. Kurimo u kuhinji
peć na drva da koliko-toliko zagrije prostorije u kojima smo preko dana.
Spavaće sobe se ove godine još nisu grijale, spavamo u debeloj odjeći,
pokriveni s 2-3 deke i poplunom. Naravno
da po zidovima ima plijesni. Otkud da već sad, dok još nije tako hladno,
plaćamo plinsko centralno grijanje?
Meni su ti silini „siromašni
ljudi“ u toj emisiji fascinantni. Prije
1-2 godine gledala sam epizodu u kojoj su nekoj obitelji cijelu kuću uredili ko
carsku palaču, uključujući i plinsko centralno grijanje za cijelu kućerinu. Mene je
zanimalo – kako će ta obitelj plaćati mjesečne režije? Njima plin nije skup??? Njima
je samo bio problem što nemaju plinsko grijanje, a kad su ga dobili na poklon, neće im
biti problem plaćati ga svaki mjesec??? Po kojem onda
kriteriju ta obitelj spada u siromašne???
Kako rekoh, mi imamo centralno grijanje, ali nemamo ga otkud
plaćati. Fakat mi nije jasno otkud ga plaća ta navodno siromašna obitelj kojoj
su upicanili cijelu kuću?
Po kojem kriteriju Mineica dođe kucati na vrata tim
siromašnim obiteljima? Meni nije došla. A čemu da i dođe – da nam renoviraju
kuću i uvedu kojekakve moderne kerefeke kako bismo imali još veće režije.
Ne pratim tu emisiju jer me deprimira: na početku se Mineica
zgraža nad jadom i bijedom te navodne siromašne obitelji, a onda ispada
da toj obitelji nije problem plaćati režije za plin.
Na kraju emisije Mineica i horde zidara odu, a obitelj se
ostane diviti svojoj besplatno uređenoj raskošnoj kućerini.
Kad emisija završi, ja sam u istoj sobi s istim pljesnivim zidovima, kakvi su bili kad je emisija počela. Moram ić po krpu da to obrišem... Baš su takve home design emisije inspirativne: kad sam vidjela kak je toj obitelji kuća uređena, odmah sam dobila želju da idem brisat plijesan sa svojih zidova.
Nema komentara:
Objavi komentar