Svi imamo kojekakvih „interesantnih“ dogodovština sa zaposlenicima
u zdravstvu. Iz ovog „zaposlenici u
zdravstvu“ očito je da ne mislim na liječnike, nego u ovom konkretnom slučaju
mislim ne osobice koje su po zanimanju nutricionisti. Oni su stvarno skupina za
sebe.
Tijekom ovog gladovanja, pardoooooooooooooon „liječenja
zdravom prehranom“ na kojem me liječnici drže imala sam tu ne-čast, ne-sreću i
ne-zadovoljstvo u nekoliko navrata ići nutricionistu u bolnicu gdje me liječe.
Upoznala sam dvije nutricionistice, nemam pojma kako se zovu. Posebno mi je u
sjećanju ostalo druženje s jednom od njih. Žena je mlađa od mene 10ak godina, za
glavu je niža od mene i kad sam prvi put bila kod nje, sigurno je imala 70ak
kila manje od mene (ja sam tada imala 114 kila). Ona je mršava, ali ono zaista,
fakat, potpuno, totalno i skroz-naskroz mršava. Ali stvarno je mršava! I ok,
nemam ja ništa protiv njezine mršavosti. Ja ne osjećam potrebu da ja budem
mršava, ali nemam ništa protiv da ona bude mršava ak ju to veseli (ne znam jel ju veseli sama mršavost ili činjenica da jede
zdravu hranu, živi zdravo i slične pizdarije koje nutricionisti propovijedaju).
Neki ljudi se fakat lože ne ono: ja se zdravo hranim, ja zdravo živim, meni je
to tak super! Ja to nikad nisam shvaćala, a pogotovo to ne razumijem sada: nakon što 19 mjeseci i sama gladujem
na toj odurnoj, prokletoj, zdravoj, ogavnoj hrani koja mi se gadi. Al dobro.
Nutricionistica je sjedila za stolom u toj svojoj
kancelariji, ja sam sjela nasuprot nje. I ona je počela trkeljati o zdravim
namirnicama, zdravom načinu pripreme hrane, receptima itd. I objašnjava ona
meni kako je lijepo mogu na lim za pečenje staviti papir za pečenje i na njega
narezano povrće i ne trebam (ona je rekla „ne trebam“, ali u prijevodu to znači
da ne smijem) dodavati masnoću, samo to malo posolim, popaprim i mogu dodati još
neki začin. I onda to stavim u pećnicu i imat ću zdravi prilog bez masnoća. Dok
je ona to objašnjavala, gestikulirala je, tj. pokazivala rukama na stolu za
kojim je sjedila. Dok je pričala o limu i papiru za pečenje, ona je rukama
pokazivala kako u taj imaginarni lim stavlja
imaginarni papir za pečenje i nije potrebna nikakva masnoća i onda je rukama stavljala
na to neko imaginarno povrće…
Dok je ona to tako pokazivala svojim ručicama ja sam osjetila
neopisiv nagon da sa svoje obje ruke
primim njezinu glavu i svom snagom tresnem njezinom glavom o stvarni stol, tj. o
taj imaginarni lim, imaginarni papir za pečenje i imaginarno povrće – koji se „nalaze“
na stvarnom stolu.
Zar ona stvarno misli da je ne znam pripremiti zdravi i
neukusni obrok? Meni je teorija zdrave hrane jasna. Stvar je uistinu prejednostavna:
zdravo je ono što se meni nikad nije sviđalo i što ne volim. Ja kad vidim
recept, odmah po sastojcima i po načinu pripreme znam da je to zdravo – tj.
odmah mi je jasno kakvog je to okusa – i baš zbog tog razloga meni se ta hrana
ne sviđa. Isprobala sam dovoljno takvih recepata da to znam. Zdrava hrana je jednostavno neukusna – jedem ju već 19 mjeseci i
dobro znam o čemu pričam. Pisala sam već da sam si platila i radionicu pripreme zdrave hrane; ajme kakvo je to bilo bacanje novaca i gubljenje vremena.
Ok, ima danas različitih pravaca u prehrani, neki ih
smatraju dijetom, neki stilom života: RAWci jedu samo sirovo i osušeno, LCHFovci i paleovci ne jedu hrpu namirnica poput
krumpira, riže, mahunarki itd., vegetarijanci ne jedu meso, vegani ne jedu
ništa životinjskog podrijetla, makrobiotičari imaju svoje teorije… Svi oni tvrde da je njihov način prehrane najzdraviji unatoč ogromnim razlikama među tim načinima.
Medicina se drži kvazi-svežderstva, tj. skoro sve je
dozvoljeno, ali treba paziti na unos masnoća, izbjegavati bijelo brašno i (bijeli)
šećer itd., a treba jesti hrpetine sirovog voća i povrća itd. Mene već 19
mjeseci liječe tim „zdravim kvazi-svežderstvom“ i uistinu sam spoznala koliko je zdrava hrana ogavna. Nikad nisam
voljela zdravu hranu, ali jesti ju 6 dana u tjednu, ajmeee… Naravno da ja svaki
tjedan imam barem jedan dan kad jedem sve ono što mi je zabranjeno, a u
par navrata imala sam i više takvih dana u tjednu, a nedavno, kad mi se
zdrava hrana tako zgadila da ju vidjeti nisam mogla, uzela sam skoro 2 mjeseca godišnjeg odmora od jedenja zdrave hrane i tada sam pripremala i jela isključivo, jedino i samo nezdravu hranu kakvu volim.
Stvarno ne razumijem, jel toj nutricionistici (ne samo njoj,
nego i drugim zdravožderima) zdrava hrana zaista ukusna??? Meni je ogavna.
Slika preuzeta s interneta.
Nema komentara:
Objavi komentar