Pun mi je kufer zdrave hrane. U zadnje vrijeme fale mi
grickalice: i to fini prženi čips od krumpira (ne ono sranje od kelja iz
pećnice) i fini masni krekeri (a ne oni
neki dijetni sa smanjenom masnoćom i sličnim pizdarijama). A najviše podivljam
kad mi netko kaže da umjesto spomenutih finih stvari, jedem orašaste plodove i sjemenke: ja to ne
volim nikad, nikako i ni u čemu. I zato ja to ne jedem.
Pisala sam da sam voljela peći i jesti kolače, uživala sam
u tome: ali ja u svoje kolače – orahe, lješnjake, bademe… stavljala nisam! Ako sam radila kolač/tortu po narudžbi, onda
sam, naravno, stavila što god je tko
htio (ako netko želi nagrditi kolač orasima, lješnjacima…, ja mu to stavim
unutra). Ali ja fakat ne mogu smisliti ni lješnjake, ni bademe, ni orahe, ni
brazilske orahe, ni indijske oraščiće, ni pekanske orahe (koliko ima tih
jebenih vrsta oraha?)…
Sjemenke suncokreta, sezama i sl. su ok – ali samo kad su posipane po
pecivu od isključivo bijelog pšeničnog brašna! A što, da ih sad zobljem same?
Pa nisam ptica.
Slika preuzeta s interneta.
Nema komentara:
Objavi komentar