Opet na gadnoj, zdravoj prehrani...

Nisam više na godišnjem odmoru od jedenja zdrave hrane. Vratila sam se na dijetu kojom me „liječe“(???). Jedem svu onu odurnu, prokletu, gadnu zdravu hranu koja mi se gadi.

Dok sam bila na godišnjem od jedenja zdrave hrane, osim svakodnevnog uživanja u ukusnoj tzv. nezdravoj hrani, imala sam i konkretne planove: uživati u fast food restoranima te si ispeći pravu kalorični, kremastu, tešku, zasitnu tortu isključivo od bijelog brašna, bijelog šećera, margarina, biljnog šlaga,… ukrašenu ticinom – tj. onakvu prefinu tortu kakvu volim.

Nisam to uspjela ostvariti, to uopće nije lako organizirati. Skoro 2 mjeseca jela sam ukusnu, prefinu, tzv. nezdravu hranu koju volim i za to vrijeme jednom sam bila u McDonaldsu i American donatu, a konačno sam bila i u KFC-u. U Burger kingu i Subwayu nisam bila. Tih restorana nema u blizini mog mjesta stanovanja, treba mi preko 2 sata da dođem do njih i fakat nisam uspjela otići tamo. Zapravo, u Burger kingu i Subwayu nisam bila nikad u životu, žao mi je zbog toga. Ne razumijem zašto mene liječnici „liječe“(???) zdravom prehranom, a drugi ljudi smiju jesti tzv. nezdravu hranu.

Nisam si ni stigla ispeći kolač/tortu. Pisala sam da ne želim neki kolač „na brzaka“ nego pravu tortu od nekoliko slojeva biskvita, po 3 kreme kuhane na pari,..., ukrašenu ukrasima od ticina, itd. Ja nisam lijena i meni nije problem to napraviti (znam da je pogrešno to što nisam lijena, danas su cijenjeni lijeni zdravožderi). Za takvu tortu treba imati vremena, ali zbog obaveza nisam si to stigla pripremiti u zadnja (skoro) 2 mjeseca. No, ipak sam uživala u kupovnim kolačima i pravom sladoledu (a ne onim zdrobljenim, smrznutim bananama – koje glume sladoled ili smrznutom grčkom jogurtu na koji je pobacano kiselo bobičasto voće - pa takav pripravak također glumi sladoled).

Naravno da sam se udebljala. Pisala sam već da nemam namjeru vagati se – vagat ću se kad ću morati ići na kontrolu. Ne znam koliko sam se udebljala: 5 – 10 kila? Znam da moje rođakinje koje su naslijedile dobre gene: u 9 mjeseci trudnoće dobiju oko 8 kila, tj. udebljaju se manje od 1 kile mjesečno (a onda, kad se porode, te kile: izdoje bez dijeta i bez sporta). 

Ja nemam takvih „problema“, tj. ja nemam takvu sreću kakvu one imaju,  ja bez trudnoće u skoro 2 mjeseca mogu dobiti 10ak kila (to sam isprobala tijekom prijašnjih godina). 

Budući da sam si zadnja 2 mjeseca fakat dala oduška i jela apsolutno, doslovno, uistinu i isključivo samo tzv. nezdravu hranu koju volim i obožavam – pretpostavljam da sam dobila najmanje 7-8 kila. Vrijedilo je svake dobivene kile! 
Uistinu sam uživala u ukusnoj, kaloričnoj, teškoj, masnoj, zasitnoj… hrani od isključivo bijelog brašna: nisam dobrovoljno ni prismrdila integralnom, crnom… kruhu. Ali, u pekari sam kupila sendvič: i nisu imali niti jedan jedini sendvič(!!!) napravljen s pecivom od isključivo bijelog brašna - jer danas je zdrava hrana razvikana pa onda u pekarama prodaju ta zdravožderska odurna zdravija sranja kako bi usrećili zdravoždere kojih ima na svakom ćošku i koji iskaču iz paštete (pardooooooon, zdravožder nikad ne bi iskočio iz paštete - on pašteti ne bi ni prismrdio jer je nezdrava). 
Jela sam pravu hranu prženu i pohanu u litrama masnoće (zaista prženu i pohanu, a ne ono nešto što je osušeno tj. samo ispečeno u pećnici pa zdravožderi kažu da je to pohano/prženo u pećnici - u pećnici se hrana ne može pržiti ni pohati).
Juhu nisam jela jer ne volim juhe, ali jela sam salate (francusku salatu s brdom majoneze, salatu od krumpira, salatu od isključivo bijele tjestenine, a ne one integralne gadosti,…).
Svježi sir nisam niti vidjela (jela sam isključivo jedino i samo masne i kalorične sireve).
Svježe voće nisam jela, osim ako je bilo u kolaču (jela sam prefine kremaste, kalorične kolače - napravljene isključivo, jedino i samo s bijelim kristal šećerom(!!!)).
Ukratko: jela sam sve ono što mi srce želi, a što zadnjih 16 mjeseci na zdravoj prehrani kojom me liječnici „liječe“(???) nisam smjela jesti.

Uslijed 16 mjeseci jedenja zdrave hrane – jedina korist koju sam ja primijetila - je to da sam spoznala koliko obožavam, volim i želim jesti tzv. nezdravu hranu te koliko mi takva hrana nedostaje, koliko za njom žudim i čeznem. Zato sam zadnja (skoro) 2 mjeseca jela svu onu tzv. nezdravu hranu koju jednostavno obožavam i koja mi je falila.

No, svemu lijepom dođe kraj – pa je tako došao i kraj mojem uživanju u ukusnoj, prefinoj tzv. nezdravoj hrani koju volim i obožavam.

Zaista mi fali i pečenje kolača i torti po narudžbi i pisanje bloga s receptima (za tzv. nezdravu hranu). Fakat sam prije koju godinu mislila da ću se jednom u budućnosti više baviti time, kako bih uz odurni posao imala i nešto što me usrećuje, a i kako bih podebljala budžet. Nisam nikad željela otvarati slatičarne ili pokrenuti biznis za proizvodnju kolača, nego sam mislila da ću se time baviti amaterski, kod kuće, kao i prijašnjih godina i pisati blog na tu temu. Misliti je drek znati. Morala sam se odreći svoje strasti. Baš gledam te hrpe potrepština  i pomagala za izradu slastica koje sam nakupovala proteklih 15ak godina, sad to sve skuplja prašinu. 

Ili u prijevodu: SREĆA JE…

kad kuhaš i netko uđe u kuhinju te kaže: „To odlično/ukusno miriše!“.

Ja sam zaista bila sretna kad se nekome sviđalo kako kuća miriše po onome što sam skuhala, ispekla, pripremila.... I naravno: onda smo svi to degustirali!!! 

A sad, što, da kuham za druge, pa neka oni uživaju dok ja jedem neko zdravo sranje? Nema šanse. Zato više ne kuham i ne pečem. Kuća više ne miriše lijepo: u tome se slažu svi koji su imali priliku pošnjofati te zdrave, lagane, niskokalorične, odurne, proklete gadosti koje sebi kuham jer jedino to smijem jesti.

Čitam neki dan kako nekakav life coach (kak se to piše?) objašnjava da ljudi nisu rođeni samo da bi plaćali račune te onda jednog dana umrli (tu se, naravno, misli na one ljude koji nisu rođeni u bogatoj obitelji i kojima ne pada sve s neba). 
Slažem se – bilo bi prejednostavno da samo plaćaš račune i umreš. Ljudi su rođeni da bi rintali cijele dane za crkavicu i plaćali račune (još moraju biti zahvalni ako uopće imaju posao i dobivaju plaću), odricali se svega što vole i u čemu uživaju, gladovali na zdravoj prehrani, svaki dan patili i prolazili kroz kojekakva sranja  - i tek onda umrli. Ja odrađujem to sve po spisku - još samo čekam da umrem.

Slika preuzeta s interneta.