Na poslu imamo jednu kolegicu koja je zdravožderka, ne znam
koliko, valjda preko 35 godina. Ovo što pišem: to sve je ona sama rekla. Ako nešto
nije istina, onda je ona to izmislila. Njezini roditelji nisu bili sljedbenici
zdrave prehrane (kad je ona bila klinka, to nije bilo ni popularno?), ali je
ona, kad se udala, počela sebe i svoju obitelj zdravo hraniti, bavili su se
sportom itd. Naravno, to je bilo prije 35(?) godina, kad nisu bili popularni
lchf, paleo, raw,… nego ona tzv. klasična
„svežderska“ zdrava prehrana – svi sastojci su u pravilu dopušteni , ali treba paziti na
unos masnoća, kombinirati namirnice (ne jesti rižu s kruhom), ne jesti puno
šećera,… I ona je to u svojoj obitelji provodila još prije 35 godina – kad se
njezina rodbina „zgražala zašto ona svog muža i djecu tako hrani“ (to su
njezine riječi). Ona je doslovno pazila i kombinirala što i kako će kuhati, kad
će djeca jesti slatkiše, kakvi će to slatkiši biti, nije im dala piti Colu
svaki dan ili jesti neke slatkiše koji
baš imaju previše šećera i koječega itd. Ona se i dan-danas zdravo hrani i bavi
sportom. Mršava je, ne znam koliko ima godina, pred penzijom je, nije visoka, čini mi se da
ima više godina, nego kila.
Mužu je nekako uspjela nametnuti tu zdravu prehranu pa se i
on i danas toga drži (barem ona tako tvrdi).
Sina nikad nije uspjela na to pridobiti. Dok je bio klinac
to je još išlo kako-tako, ali kad je krenuo u školu, počeo dobivati džeparac, on si je svaki dan kupovao
čips, slatkiše, Colu… i sve što mu ona nije dozvoljavala da jede svaki dan.
Tjerala ga je i da se bavi sportom, ali nije on nikad bio za to, on bi s
frendovima natjeravao loptu 15 min. i njemu dosta. Dotična kolegica kaže i da je uvijek imao viška kila, ali „sad je nenormalno
debeo“ (tako je ona rekla). I uopće ga nije briga što ona i dalje popuje o
zdravoj prehrani.
Kćer je bila uspjela pridobiti na zdravu prehranu. Ona je
kao klinka, a i kao tinejdžerka trenirala, bavila se sportom i stvarno je
pazila na zdravu prehranu. Ali, krajem puberteta, nekako joj je dojadilo to
bavljenje sportom i odustala je od toga. I dalje je jela zdravu hranu jer je
živjela s roditeljima pa je jela što je mama-zdravožderka pripremila. No, počela
je jesti sve više nezdrave hrane. Kad je
počela studirati, totalno je odustala od zdrave hrane. Udala se i „danas ima
troje djece i 50 kg viška“ (tako kolegica kaže) i uopće ne hrani zdravo ni sebe
ni svoju obitelj. Ona svojoj djeci daje jesti sve što žele i kad žele i uopće
ne kuha zdravo i neda si ništa reći. Kolegica kaže da je probala razgovarati s
njom o tome kao zabrinuta mama(-zdravožderka), ali samo se uvijek posvađaju jer
joj kćer kaže da se ona nema pravo miješati u njihov život.
Kad kćer dođe s mužem
i djecom na ručak, opet se posvađa s mamom jer naravno da mama-zdravožderka za
ručak pripremi zdravu hranu. Jednom joj je kćer rekla da oni kad idu doma nakon tog zdravog ručka kod nje –
obavezno s djecom odu na ćevape ili na pizzu. Na to je mama-zdravožderka
podivljala i onda su mama-zdravožderka i kćer-nezdravožderka sve i svašta
sasule jedna drugoj u lice (kolegica nije navela primjere). Tog
puta je kćer istog časa pokupila muža i djecu i na vratima je još dobacila ono zbog čega je svađa
počela: „Mi idemo na pizzu.“.
Ja sam se skoro strgala od smijeha (uspjela sam se
suzdržati; ali što mogu kad su mi izjave
i teorije zdravožderki nepresušan izvor zabave).
Ne mogu riječima opisati koliko me je oraspoložilo to što je
ta kolegica zdravožderka ispričala. Ona je na rubu živaca jer ne shvaća zašto
njezina kćer ne slijedi te zdravožderske ideje, nastojanja i tendencije… koje je ona uvijek provodila dok je kćer
odrastala. A meni je to tako fora jer se te kojekakve zdravožderke i po
blogovima i uživo uvijek busaju u prsa kako njihova djeca obožavaju zdravi
hranu i kako su oduševljena time i kako će se njihova djeca cijeli život
hraniti zdravo i kako će ta djeca svoju djecu hraniti zdravo, i kako će ta
djeca svoje unuke i praunuke, i prapraunuke… hraniti zdravo… I kako će sva ta djeca biti zdrava, doživjet
će barem stotu. Joj, ispričavam se, nakon toliko zdrave hrane, bilo bi porazno
da dožive samo stotu, uslijed te zdrave hrane doživjet će barem dvjestotu, zar
ne?
E da, „nesretna“ pizza bila je protagonist još jednog
zanimljivog događaja između spomenute kolegice zdravožderke i – ovaj put njezinog sina. Sin nije oženjen,
tad nije imao curu, živio je sam, pa ga je mama pozvala na ručak. A on,
znajući da će mama pripremiti nešto zdravo, jer ona na to brije zadnjih 35
godina –pojavio se s kutijom pizze. I izjavio je da će on jesti pizzu koju si je
donio, te i oni mogu jesti tu pizzu ako žele ili neka jedu što je ona pripremila.
I ona ga je uporno nudila: Pa zar nećeš baš niti malo jesti ovo što sam
skuhala? A on je uporno odbijao: „Hvala, ko´ da jesam. Ja sam si donio pizzu.“.
A onda se zdravožderka raspizdila (tu riječ je dotična kolegica upotrijebila),
zgrabila je kutiju s pizzom dok je sin držao jedan komad i jeo, odmarširala je
u kuhinju i nabila pizzu zajedno s kutijom u kantu za smeće. Sin ju je prvo
zaprepašteno gledao, zatim ju je ispsovao i onda se pokupio (vjerojatno je
otišao kupiti drugu pizzu:D
Baš mi je drago što ta zdravožderka nije uspjela isprati
mozak svojoj djeci pa oni ne vide te sve navodne, silne divote i krasote zdrave
prehrane koje im je mama-zdravožderka utuvljivala u glavu dok su odrastali. Očito
su se tijekom odrastanja dovoljno napatili na toj zdravoj hrani pa joj sada ne žele
ni prismrditi.
Meni je jednostavno fakat prezabavno slušati ovakve priče iz stvarnog života koje ne veličaju zdravožderstvo jer na zdravožderskim blogovima, portalima itd. mame-zdravožderke vječito tvrde da njihova
djeca obožavaju zdravu hranu i da će ju uvijek obožavati i nikad se neće
nezdravo hraniti.
Hmmm, nisu djeca svih zdravožderki (zdravoždera) oduševljena zdravožderstvom.
Kak je kraj tih silnih navodnih divota i krasota zdravožderstva moguće da ne sja (uvijek) sunce u tom navodnom zdravožderskom raju?
Neprocjenjivo.
Slike su preuzete s interneta.
Nema komentara:
Objavi komentar