Da je zdrava hrana ukusna, svi na svijetu bili bi mršavi

Već smo svi navikli da po internetu ima svega... Na jednoj internetskoj stranici (fitness) osvanuo je tekst jedne zdravožderke. 
Evo nekoliko njezinih... Citiram: „Nekako nisam sklona podjeli hrane na “zabranjenu i dozvoljenu”. Više to gledam sa stajališta kako pojedina hrana utječe na moje zdravlje, koliko je hranjiva - što “dobijem” kada je pojedem i kako se osjećam. Npr. što dobijem ako pojedem masni ćevap i lepinju?! Jesam li svom tijelu dala išta korisno osim hrpe nezdravih masnoća i glutena iz lepinje. Što dobijem ako pojedem komad torte pune šećera i kreme?! Opteretit ću tijelo šećerom i nezdravim masnoćama, dogodit će se u tijelu totalni disbalans, a korist je tek kratkoročna - malo “brze energije.”

Ne znam kako njezin mozak funkcionira.

Ali idemo vidjeti kako to funkcionira kod mene:

Kad pojedem nešto masno, slatko, teško, nezdravo itd. ja imam osjećaj ekstaze, istinske sreće, čistog i potpunog blaženstva i zadovoljstva. Dobijem totalni osjećaj sreće koju ne mogu pomutiti ni sranja na poslu ni ostali problemi itd. Osim hrpe nezdravih masnoća i glutena iz lepinje dobijem i čisti osjećaj istinskog užitka. Ako pojedem komad torte pune šećera i kreme prepune masti, isključivo bijelog prefinog šećera i bijelog brašna – dobijem osjećaj da sam zagrizla u čisto savršenstvo, da živim život, a ne da samo preživljavam jedući neukusnu zdravu hranu koju ne volim i koja mi se gadi. Ako na taj način opteretim tijelo šećerom i nezdravim masnoćama i ako se dogodi totalni disbalans u tijelu, a korist je kratkoročna – malo brze energije – ODLIČNO! Kad se to "malo brze energije" potroši, pojest ću još jednu tortu. I tako će se osjećaj nastaviti iz dana u dan dok ću ja svakodnevno uživati u tzv. nezdravoj hrani koju volim, obožavam, koju sanjam i za kojom čeznem.

A to, kako ona kaže „malo brze energije“ – meni omogućava da radim papirologiju za posao do 2-3 u jutro (a posla imam stalno, i tijekom radnih dana i tijekom vikenda!). Kad sam na zdravoj prehrani – ja jedva stojim na nogama, zaspim prije 22 sata, ne moram ni leći, dovoljno je da naslonim glavu na ruku i ja zaspim pred računalom, budi me jedino kruljenje u želucu (od gladi! - tko je ikad osjetio sitost od malenih porcijica lagane tzv. zdrave hrane). Svaka čast zdravožderima koji uspiju na toj zdravoj i laganoj hranici koju konzumiraju u majušnim porcijicama – ostati budni i obaviti sve što trebaju. 

U tekstu je dalje nabajano: „Za mene danas ne postoji “zabranjena” hrana. Ako mi se nešto jede, nađem načina da tu hranu transformiram u zdraviju verziju tako da bude korisnija za moje tijelo ili da je pripremim na zdraviji način da nema loš utjecaj na moje zdravlje. Zdravo se hraniti postaje puno jednostavnije kada “Ja to ne smijem jesti” pretvorite u “Ja to ne želim jesti.”.

Svi mi koji obožavamo ukusnu, tzv. nezdravu hranu, i koji smo probali tu neku zdravu ili zdraviju varijantu neke prave istinske tzv. nezdrave (slane ili slatke) delicije za kojom žudimo – dobro znamo da je ta zdravija varijanta tek blijeda kopija originala. Npr. oni zdravi ili zdraviji kolači – kod mene redovito završe u smeću jer to nitko neće jesti, svi kažu da to nije ni slično onoj prefinoj i preukusnoj tzv. nezdravoj verziji. (Nemojte da počnem o zdravim, sirovim čupavcima - to se svima koji su probali gadilo! Planirala sam napisati post o tome, ali taj kolač mi se tako zgadio da mi je muka kad ga se sjetim pa ga se ne želim prisjećati ni pisati o njemu.)

Nikako ne razumijem zašto da rečenicu “Ja to ne smijem jesti” pretvaram u “Ja to ne želim jesti” – kad ja to zaista istinski svaki dan želim jesti i žudim za tim: svaki dan mi neopisivo fali sva tzv. nezdrava preukusna i prefina (masna, kalorična, teška, zasitna,...) hrana koju obožavam.

Ne, nemam apsolutno ama baš nikakvu namjeru odreći se te ukusne, tzv. nezdrave hrane. Kad sam krenula na tu zdravu dijetnu prehranu kojom me oni liječnički kreteni i kretenuše „liječe“(?) moj plan bio je i ostao: doći na tu neku težinu koju oni hoće da ja imam, pa kad mi se bar malo skinu s vrata – vratit ću se prehrani kakvu volim, sanjam i obožavam i uopće me nije briga što ću se udebljati. Ne znam koliko sam već puta napisala na blogu: ja uopće ne želim biti mršava jer sam na temelju vlastitog iskustva shvatila da mršavost niti rješava probleme, niti donosi sreću i zadovoljstvo. 

Između ostalog, spomenuta zdravožderka navodi koje je ona promjene uvela, npr. citiram: "Razmišljam što jedem.".

Svaki dan kad ja jedem tu odurnu, gadnu zdravu hranu koja mi se gadi – razmišljam o tome zašto to moram jesti. Zašto sam ja tako kažnjena? O tome fakat razmišljam uvijek kad jedem to sve zdravo i neukusno. Gle čuda - i ja razmišljam što jedem.

Svi smo navikli da je u takvim tekstovima kraj bombastičan. Citiram: „I najvažnije - odbacite dijete! One su privremene. Razmišljajte dugoročno i samo jedite zdravo, sezonski i što više svježe. Uživajte u prirodnim namirnicama i osjetite kako zdrava prehrana utječe na vaše zdravlje. Kada se počnete osjećati bolje, kada počnete prštati od energije i sreće, više nećete pomišljati na povratak na junk food. Vjerujte mi!“.

Nakon što već 1 godinu i 2 mjeseca jedem tu odurnu, prokletu zdravu hranu koja mi se gadi - nezdrava hrana mi fali doslovno svake sekunde, svake tisućinke. Želim ju jesti - stalno, uvijek i bez prestanka. Takva tzv. nezdrava hrana stvara mi osjećaj ekstaze i zadovoljstva kakvo nikad prije nisam iskusila. Uslijed više od godinu dana patnje na zdravoj prehrani i odricanja od hrane kakvu volim - ne osjećam se ništa bolje, ne prštim od energije (spomenula sam da u 10 na večer zaspim pred računalom, ak naslonim glavu na ruku!). Moj plan da se vratim omiljenoj, obožavanoj, sanjanoj tzv. nezdravoj prehrani za kojom čeznem – je sada, više nego ikad - nešto od čega neću odustati (al nisam ga počela provoditi jer još nemam kila koliko kretenski liječnici hoće da imam). 

Ovo što je nabajano: "odbacite dijete" i "razmišljajte dugoročno...", prevedeno na svakodnevni jezik iliti zdravo seljački rečeno, znači: odbacite kojekakve različite dijete i budite na istoj dijeti do kraja života. Dakle, njezina je je preporuka: cijeli život biti na zdravoj prehrani -  a što je to nego cjeloživotna dijeta?

Dakle, nakon svega toga što sam iskusila, zapravo propatila na svojoj koži, točnije na svojem želucu, svojem mozgu i svojoj duši proteklih 14 mjeseci - znam da joj ne vjerujem niti riječi.

Svaki dan razmišljam o povratku tzv. nezdravoj hrani (junk foodu) koju obožavam. Nakon više od godinu dana tzv. nezdrava hrana fali mi više nego ikad prije i stalno sam je željna. Prošle godine bilo mi je nekako "lakše" izdržati bez ukusne hrane, ali što duže jedem ovu zdravu, neukusnu hranu, sve mi je teže biti na tim gadnim zdravim gadostima koje mi se gade. Zadnja 3-4 mjeseca, ne znam što bih sa sobom, iz dana u dan: ukusna tzv. nezdrava hrana fali mi sve više i više. A kad pojedem nešto tzv. nezdravo (JA SVAKI TJEDAN IMAM BAREM JEDAN DAN KAD JEDEM SVE ONO ŠTO SU MI LIJEČNICI ZABRANILI!!!) - ne mogu riječima opisati to veselje, sreću, užitak,... koje osjećam. I ne, nije mi žao kad jedem tzv. nezdravu hranu - nakon 6 dana jedenja odurne zdrave hrane - potpuno sam zaslužila barem jedan dan u tjednu uživati u životu, pripremati ukusnu tzv. nezdravu hranu i jesti ono što volim.

Evo i od mene bombastičan, al istinit završetak: Da je zdrava hrana ukusna, svi na svijetu bili bi mršavi.

Slike su preuzete s interneta.