Što je netko želio reći ovom slikom i natpisom? (Your choice - u prijevodu na hrvatski: tvoj izbor.)
Ne kužim foru. Pa naravno da bih ja uvijek izabrala da izgledam kao žena na lijevoj strani. Da ne bude zabune, za one koji ne razlikuju lijevo i desno, uvijek biram da budem: OVA DEBELA!!! Jer kad vidim ovu zelenjavu kraj ove mršave, dođe mi da se zbljujem. Jasno je meni - ova mršava: je mršava zato što jede ove zdrave, odurne gadosti. Uopće joj ne zavidim. O tome sam već pisala.
Da opet ponovim ono, što ponavljam otkad pišem blog: prije ove dijete na koju su me stavili liječnici u siječnju ove (2016.) godine, zadnji put bila sam na dijeti prije 16 godina. Kad sam tada smršavila (više od 20 kg), moj život nije bio ništa ni bolji ni ljepši – iako svi tvrde da kad
smršaviš, onda ti je sve divno i krasno i „sve ti se posloži u životu“(!). Meni
se ništa u životu nije „posložilo“, imala sam iste probleme koje sam imala kad sam imala više kila, plus još jedan ogromni, dodatni problem: dijetno gladovanje kako bih ostala na toj težini. Baš zbog toga što se meni tim mršavljenjem ništa u životu nije promijenilo na bolje, shvatila sam da nisam ništa sretnija
kad sam mršavija. Poučena vlastitim iskustvom, zaključila sam da mršavost ne donosi ni sreću ni zadovoljstvo i tada sam odlučila da nemam
apsolutno nikakvu namjeru ikad više ići na dijetu. U sljedećih 16 godina
udebljala sam se preko 50 kg i tijekom tih 16 godina o dijeti nisam ni razmišljala.
Prihvatila sam sebe takvu kakva jesam.
Zato, fakat ne kužim foru.
Jel netko, kad vidi ovu mršavu ženu i ovu odurnu zelenjavu na slici pokraj te mršave žene, bira da bude mršav???
U prijevodu: preskoči dijetu, samo se zdravo hrani.
(WTF???)
ili
U prijevodu: to nije dijeta, to je jedenje zdrave hrane.
(WTF???)
Neki ljudi bi trebali (barem povremeno) prije nego otvore
usta, uključiti mozak.
Jesu li ljudi koji vjeruju u ovakve tvrdnje naivni,
povodljivi, pomodni, glupi, jel im mozak amputiran… ili što?
Zar oni ne shvaćaju da jesu na dijeti?
Ili fakat vjeruju da nisu na dijeti???
A što je zdrava prehrana nego - dijeta???
Zdrava prehrana je čista dijetna prehrana. Naravno, ima hrpa
tih varijanti (makrobiotika, gluten-free, LCHF, RAW, …). Neki ih smatraju dijetom,
neki stilom života. Ali činjenica je da su to sve dijete.
Ok, ima ljudi koji tvrde da im se ta varijanta zdrave prehrane
na kojoj jesu, sviđa – a što reći na to: uvijek je bilo nastranih ljudi koji
uživaju u kojekakvim gadostima… (ne mislim sad na one koji su prisiljeni držati se te neke prehrane jer su npr. alergični na gluten, nego na one čudake koji npr. nemaju problema s glutenom, ali tvrde da im je to sve bezglutensko super i da su prestali jesti bijelo pšenično brašno jer je nezdravo, ili tvrde da im je sve sirovo super, itd.). A tko
sam ja da im to branim…
*Za one koji ne znaju: KFC (Kentucky Fried Chicken)je svjetski poznat lanac fast-food restorana
(ima ih i u Hrvatskoj), specijaliziran za prženu piletinu.
Bojom sam označila meni najdraže stihove:
´cause I´m constantly dreaming of
coke, cake, candy and chocolate ice cream.
Da, ja stalno sanjam o tome.
Chia seeds and spinach are superfoods.
Well I´d rather be supersized then eat those.
Pisala sam već na blogu o tom danas popularnom i razvikanom
superfoodsu koji nemam namjeru jesti. A od siječnja, kad sam imala 114 kila,
ponavljam da ja uopće nisam imala niti namjeru niti plan niti potrebu niti ideju
da idem na dijetu. Zadnji put bila sam na dijeti prije 16 godina i nisam
planirala nikad više ići na dijetu, prihvatila sam sebe takvu, kakva jesam.
Moje planove omeli su liječnici koji danas sve „liječe“ zdravom prehranom, a ne
daju mi lijekove. Zato: apsolutno da(!!!), radije bih bila „superogromna“, nego jela
superfoods.
Fruit salad isn´t a real dessert,
Tu se jednostavno nema što dodati: voćna salata nije desert!
I didn´t ask for your imput, you health freak!
Leave me alone with my cookie jar.
Da, danas tih zdravožderskih health-freakova doslovno ima na svakom ćošku (nisu počeli iskakati iz paštete iz jednostavnog razloga: oni ne jedu kupovnu paštetu jer nije zdrava). A ona zdrava sranja, koja jedu, oni prezentiraju kao ukusna. A naravno, uvijek se nađe povodljivih ljudi koji prihvaćaju takvu demagogiju.
Što se mene tiče, kao što pjesma kaže: zdravožderski frikovi (tu
računam i liječnike!!!), ostavite me s mojom posudom keksa.
Chipless fish
a breadless sandwich, now that´s just
tragic.
Riba bez
prženih krumpirića
sendvič bez
kruha(!)
to je
jednostavno tragično.
Tom
prijevodu stihova jednostavno se nema što dodati. No, dobro što se ribe bez
prženih krumpira tiče: ja ribu ne volim nikakvu, ni pohanu ni prženu ni masnu
ni nemasnu – kad je meni poslužena riba s krumpirićima ja jedem samo krumpiriće (iliti prevedeno na eng. jezik,
ja jedem: fishless chipps). A nemojte tek da počnem o sendviču bez kruha! Ili o
onoj pizzi bez tijesta! Pa kad u takvim jelima „cvjetača s jajima“ glumi kruh
ili tijesto! Probala sam to i mogu reći: Dođe mi da si prospem mozak kad se
toga sjetim!
Ne slažem se sa svime što je rečeno (ispjevano) u pjesmi.
Najgluplji stih je: I promise that tomorrow I´ll be more
healthy. Iliti: obećavam da ću sutra biti zdravija. Tu očito i autorica pjesme
podržava liječničku demagogiju da zdrava prehrana liječi sve. Dakle, ona bi se
(u pjesmi) htjela zdravo hraniti, zato što je zdrava hrana – „zdrava“ i sve se
može liječi takvom prehranom(!), ali jako voli nezdravu hranu pa joj je teško
biti na zdravoj hrani.
Ja se uopće ne želim zdravo hraniti jer ne vjerujem da zdrava prehrana sve liječi i
zato mi je užasno teško svaki dan jesti te zdrave gadosti.
Osim toga, pjesma je „blaga“, za moj pojam uopće ne izražava
koliko ja ne volim zdravu hranu, tj. da mi se zdrava hrana totalno gadi. Ta
žena definitivno ne mrzi zdravu hranu ni približno koliko ju ja mrzim. Al´
pjesmica je dobra!
Pisala sam prekjučer (More suza 1) da sam se rasplakala na poslu i da se
moram ispričati kolegici. I ispričavam se ja jučer kolegici zbog
neprofesionalnog ponašanja, i: opet se rasplačem. Kad krenem, ne znam stati, samo su mi suze počele teći niz lice kad sam se
sjetila te situacije zbog koje sam se dan ranije rasplakala. Ne znam što ću.
Imam problem na poslu, ok, svi ih imaju. Ali druge ljude, npr. moju rodbinu,
poznanike, prijatelje, kolege,… liječnici
ne „liječe“ zdravom prehranom, oni smiju žderati sve što žele. A ja moram svaki
dan jesti odurna prokleta, gadna, odurna, zdrava sranja koja mi se gade.
Više se ne uspijevam suzdržati: rasplakala sam se na poslu
pred drugima. U prošlom postu napisala sam da sam u stanju koliko-toliko kontrolirati se kad se
sjetim odurne zdrave hrane i problema na poslu: do sada sam se rasplakala jednom
kad sam bila okrenuta leđima kolegama pa
nitko nije skužio. Danas me kolegica pitala kako sam jer je vidjela na meni da
nisam dobro (ja to ne znam sakriti) i pitala me nešto konkretno o poslu, a meni
su suze samo potekle niz lice i nisam se apsolutno mogla kontrolirati. More suza! Znam da
je takvo ponašanje neprofesionalno. Sutra ću se morati ispričati. Što se problema na poslu i zdrave
hrane tiče, možda umrem, pa neću imati problema na poslu i neću morati biti na zdravoj prehrani.
Ponovno sam na odurnoj zdravoj prehrani koja mi je odurna i
koja mi se potpuno, totalno i skroz na skroz gadi.
Kao što sam pisala u zadnja dva posta (Pojest ću sve kolačiće i Živim život): zadnjih par dana nisam ni
vidjela, a kamoli jela nešto što spada u tzv. zdravu prehranu. Tih par dana zaista sam
uživala. Jela sam sve: prženo i pohano u litrama ulja, slastice s isključivo bijelim šećerom, pravi
sladoled, čokoladu, peciva i kruh samo od bijelog brašna,… Nisam se vagala
pa nemam pojma koliko sam se točno udebljala, ali naravno da sam dobila par kila,
drugo nisam ni očekivala. Svaki dan pojela sam preko 3000 kalorija, i vrijedilo
je! To je bio život!
A sad sam se vratila u stvarnost i jedem sva ona odurna
zdrava sranja koja mi se gade i na kojima se patim od siječnja.
Liječnici me „liječe“ tom odurnom zdravom prehranom od 1300 kalorija
dnevno jer danas se vjeruje da zdrava prehrana jednostavno liječi ama baš sve!
Nije mi fizički muka – ali muka
mi je psihički, ne moram čak niti staviti zalogaj te zdrave hrane u usta: muka
mi je čim bacim pogled na tanjur zdrave hrane. Svaki dan rasplačem se dok jedem
to zdravo sranje. Ako imam 5 zdravih obroka dnevno – 5 puta dnevno se
rasplačem. No, uspijevam tako organizirati obroke da jedem sama pa nitko ne mora gledati kako jedem zdravu
hranu i plačem nad tanjurom. Ali, ne uspijevam se uvijek suzdržati kod kuće. Neki dan sam se rasplakala dok sam
prala suđe: obje ruke u sudoperu punom suđa i sapunice, a meni suze klize niz obraze jer sam
razmišljala o tome kako mi fali sva ona ukusna, kalorična, masna, teška i
zasitna hrana od isključivo bijelog brašna i bijelog šećera,… koju ne smijem jesti. Morala sam obrisati ruke i tražiti maramicu
po džepovima… Par minuta sam tako tulila, a onda sam se vratila pranju suđa.
Srećom, još se uspijevam koliko-toliko suzdržati u javnosti
iako mi i to postaje sve teže. Prije par dana počele su mi u busu, dok sam išla
kući, suze teći niz obraze kad sam se sjetila da me doma čeka tzv. zdrava hrana.
A neki dan rasplakala sam se na poslu razmišljajući o „zdravom obroku“ koji
moram taj dan pripremiti i pojesti. Ali uspjela sam nekako biti svima okrenuta
leđima – pa nitko nije skužio da tiho ridam (ili, ako su skužili, nitko nije
ništa rekao i zahvalna sam im radi toga). 1-2 min. tiho sam jecala i pokušavala nekako neprimjetno brisati suze, a
onda sam se nekako sabrala i nastavila sam s poslom.
Ne razumijem zašto ja moram biti na zdravoj prehrani, a
toliki ljudi oko mene, i doma i na poslu i u društvu,…, žderu sve što žele,
kada god žele i koliko god žele - njih liječnici ne liječe zdravom prehranom.
