U postu Kako kilograme isprditi ili ispuhati kroz nos pisala sam već o svojoj fascinaciji ljudima koji tvrde da
imaju potrebu ljeti jesti neku zdravu, laganu hranu i kojima vrućina stvara
osjećaj sitosti(!). Ja nemam takvih „problema“: meni se zdrava hrana gadi ljeti
i meni se zdrava hrana gadi zimi i meni vrućina ne stvara osjećaj sitosti.
Neki dan čitala sam u časopisu članak na tu temu, neću ga prepisati, ali navest ću par rečenica iz te umotvorine i prokomentirati ih.
Već je prva rečenica u tekstu bombastična:
"Za toplih dana puno smo aktivniji, dulje boravimo na svježem
zraku,
treniramo na otvorenom."
Hmmmm. Rečenica je napisana u 1. licu množine „mi boravimo,
mi treniramo…“. A tko su ti „mi“??? Tko
su ti ljudi koji borave i treniraju???
Ja u tu skupini niti spadam niti bih željela spadati.
Točno je da živim na selendri (to nije moj izbor, financije
mi ne dopuštaju izbor!), ali ne osjećam apsolutno, ama baš nikakvu potrebu da ljeti budem aktivnija i da boravim na tom svježem selendarskom zraku i da onda uz to
boravljenje i bivanje na zraku još i nešto treniram!
Sljedeća fascinantna rečenica:
"Osmijeh na licu, živahnost i pozitivan stav održat ćete,
među ostalim,
pažljivim odabirom namirnica za svaki obrok. (…) Organizam
nemojte
dodatno opterećivati masnom i kaloričnom hranom."
Slažem se da hrana utječe na osmjeh na mom licu, a valjda i
na tu živahnost (iako mi nije jasno na što se tu misli) te svakako na pozitivan
stav – u mojem slučaju taj utjecaj bi imala ukusna hrana koju volim! No, iz
rečenice u tom tekstu jasno je da je taj tekst zamišljen kao glorificiranje
zdrave prehrane, dakle kad izbacite iz prehrane sve masno i kalorično, tj.
ukusno – onda bi trebali imati osmjeh na licu, biti živahni i puni pozitive.
Moš´ mislit! Mene zdrava hrana koju moram jesti svaki dan baca u očaj!
Da ponovim ono što ponavljam u svakom blogerskom postu: zdrava prehrana ni u ludilu nije moj izbor, mene su na to stavili liječnici jer me ne žele liječiti lijekovima (protiv kojih ja ne bih imala ama baš ništa!!!). Osim toga, ja uopće ne želim smršavjeti! Uvijek sam bila debela i ne osjećam potrebu da smršavim! I kako da ja sad jedući svaki dan te zdrave, odurne splačine koje mi se gade, imam osmjeh na licu, budem živahna i puna pozitive??? Dogodi mi se da se rasplačem pri pogledu na tanjur zdrave, nemasne, neslane hrane koja mi je odurna! U meni zdrava hrana ne izaziva ništa pozitivno. Nikad nisam bila ovako, skoro pa depresivna, kao što sam sad na toj zdravoj dijetnoj prehrani koja je jednostavno prestrašna. Meni bi osmjeh na lice, živahnost i pozitivu izmamila jedino neka hrana koju volim (masna, kalorična, od bijelog šećera, bijelog brašna,…), tj. sve ono što sada ne smijem jesti.
Već sam spomenula da mi nije jasno na kakvu se to živahnost u tekstu misli(?). Kad je negdje riječ o zdravoj prehrani, obično čujem sranja poput „zdrava prehrana daje energiju“ itd. Ja na zdravu prehranu ne reagiram tako. Ja sam od te silne zdrave hrane na kojoj me liječnici drže, stalno umorna i iscrpljena, non stop bih spavala. Od čega da imam energije kad svaki dan jedem te odurne, zdrave splačine??? U medijima se često može čuti kako su debeli ljudi pospani i umorni od te nezdrave hrane koju jedu(???). Dok sam jela masnu, slatku, kaloričnu,… hranu kakvu volim nisam nikad imala običaj spavati poslije obroka niti sam osjećala umor! Ja sam pospana, umorna, slaba, iscrpljena, gladna, jadna, bezvoljna,… od zdravih splačina koje sada moram jesti svaki dan!!! Kako možeš biti nasmijan, živahan, pozitivan, a cijele dane se patiš i gladuješ na odurnoj, neukusnoj, prokletoj, zdravoj prehrani???
Sljedeći biser iz teksta:
" Zamijenite kaloričnu i zasitnu hranu sezonskim namirnicama.
Krenite
u smjeru juha, variva, salata, voćnih kupova – bogate, raznobojne, a
u
isto vrijeme lagana hrane."
U ovoj zadnjoj rečenicu kao da je netko radio popis stvari
koje ne volim, ta osoba kao da točno zna što se meni gadi: „juhe, variva,
salate, voćni kupovi“.
Ja definitivno ne bih zamijenila svoju hranu zdravom hranom jer
je takva hrana meni odurna! Da mogu birati, ja bih odabrala masnu, kaloričnu,
tešku, zasitnu, slatku hranu punu bijelog šećera i bijelog brašna,… Ja volim takvu hranu.
Svaka čast vama kojima vrućina stvara osjećaj sitosti pa ste odmah siti čim vidite tanjur npr. nemasne povrtne salatice! Ja nisam takva. Ja se rasplačem od muke kad vidim tanjur salate. A i kad pojedem tu majušnu porcijicu nemasne salatice, i dalje sam gladna. A opet, kad se sjetim te salatice „sita sam je“! Sita sam i nje i te odurne, zdrave prahrane!!!
Sve slike preuzete su s interneta.
Nema komentara:
Objavi komentar