Crappy zdrava hrana

Čula sam već ovu šuplju frazu:

Znači: Eating crappy food isn´t a reward - it´s a punishment ili u mom slobodnom prijevodu: Jedenje usrane hrane nije nagrada, nego kazna. Kao prvo, trebamo definirati što je crappy food, naravno da je iz aviona očito da se u toj frazi misli da je crappy food nezdrava hrana.

Ja se s tim apsolutno ne slažem. Za mene je crappy food ono što ne volim i što mi se gadi – za mene je crappy food = zdrava hrana!

Dakle, budući da me liječnici liječe odurnom, prokletom, crappy, zdravom prehranom – očito je da svakodnevno do kraja života moram jesti tu odurnu, zdravu hranu koja  mi se gadi. Kad nakon višednevne patnje na toj odurnoj, zdravoj, crappy prehrani – jedan dan pojedem nešto ukusno (masno, slano, slatko,…)  što ne bih smjela ni pogledati, a kamoli jesti, meni je to nagrada!!!  Jer znam da ću nakon toga opet morati nastaviti jesti samo onu odurnu, neukusnu, crappy zdravu hranu koja mi se gadi.

Već sam više puta priznala da ima dana kad pojedem nešto nezdravo što volim (masno, slano, od bijelog  brašna, bijelog  šećera,…). Meni je to nagrada za sve one dane kada se patim na prokletoj, odurnoj crappy zdravoj prehrani! I ne, nemam grižnju savjesti. Zašto da mi bude žao što sam pojela nešto ukusno što volim i u čemu uživam?

Nikad ne planiram npr. dan ranije da sutra neću jesti onu odurnu, zdravu hranu koja mi je na repertoaru, nego ću pojesti nešto ukusno što volim. Kod mene se to dogodi spontano, vidim nešto što volim i što nisam jela mjesecima i što mi svakodnevno fali. Da, meni fali sva ona masna, slana, slatka, ukusna hrana od bijelog brašna, s bijelim šećerom… Ona neka zdrava hrana koja se servira kao adekvatna zamjena za nešto nezdravo (ali ukusno!) je jednostavno prestrašna, jednostavno je odurna i gadi mi se! 

U te odurne zdrave stvari koje mi se gade, spadaju npr. med i agavin sirup kao zamjena za bijeli šećer. Ništa nije tako ukusno kao bijeli šećer! Zatim, gade mi se sva ona odurna integralna, ražena i sl. brašna! Nema boljeg od bijelog pšeničnog brašna!

Joooooooj, a kad se sjetim tzv. „zdrave, nemasne, pržene hrane iz pećnice“ – mrak mi padne na oči. U pećnici se hrana ne može pržiti! Pommes frites iz pećnice ne postoji! To je obični pečeni krumpir.

A tek ona izmiksana banana s još nekakvim voćem, sve bez šećera, slatkog vrhnja,...! Ta masa se zamrzne pa se to servira kao zdravi sladoled. To nije sladoled, to je jednostavno smrznuto izmiksano voće! Nemam ja ništa protiv da oni, koji tvrde da je to izmiksano smrznuto voće fino, to jedu. Samo neka slobodno to žderu svaki dan. Al´ nek zovu stvari pravim imenom! Nemojte govoriti da jedete sladoled, recite istinu: vi jedete smrznuto izmiksano voće. Ima još puno tzv. zdravih namirnica (jela) za koje zdravožderi tvrde da nadomještaju  sve ono ukusno, ali nezdravo. No ta teorija meni nema veze s mozgom. Zdrava hrana ima okus takav kakav ima – zato meni i jest odurna! Nezdrava hrana je jednostavno ukusna!

Moram napomenuti da sam prvih mjesec i pol (44 dana) kad su me liječnici stavili na tu odurnu zdravu, dijetnu prehranu: stvarno pasla samo, isključivo i jedino tu odurnu zdravu hranu! U ta 44 dana (najduža u mom životu) nisam pojela ama baš ništa što nisam smjela!!! Dobro, gutala sam Xanax ko´ bombone, al´ nisam pojela ništa što mi je bilo zabranjeno (odnosno ništa što mi je ukusno!)! Al´ i uz Xanax to je bio čisti pakao!

Ja ne mogu izdržati na toj odurnoj, crappy zdravoj prehrani koja mi se gadi, a da se povremeno ne bih nagradila nečim što volim (masnim, slanim, slatkim, od bijelog brašna i bijelog šećera,…).

Evo još jedne šuplje fraze:

Dakle: Just remember, in 20 seconds that junk food will be gone, the taste will be over, and all that will be left is regret, just like last time! Ili u mojem slobodnom prijevodu: Samo se sjeti da će u 20 sekundi ta junk food hrana biti pojedena, njen okus u tvojim ustima će nestati, jedino što će ti ostati je žaljenje kao i prošlog puta!

Ja nemam tih nekih problema sa žaljenjem, ali navodno ima ljudi kojima je žao kad pojedu nešto nezdravo za čim su žudjeli. Ja ih ne mogu shvatiti jer ja nisam kao oni. Ti ljudi dobrovoljno gladuju na tim kojekakvim dijetama, zdravim prehranama i sličnim sranjima, kako bi bili mršavi i stali u nekakvu minijaturnu obleku ili  živjeli kvalitetno (jer navodno svakodnevno gladovanje na zdravoj prehrani čini život kvalitetnim(???)), a ima i onih koji dobrovoljno gladuju na zdravoj prehrani kako bi se poudali, poženili itd.

Ja sam već, ne znam koliko puta, napisala da ovo gladovanje na toj zdravoj prehrani nije moja ideja: na to su me stavili liječnici jer danas je moderno ne davati lijekove, nego liječiti zdravom prehranom! Ja ni u ludilu ne bih došla na ideju da idem na nekakvu dijetu ili na tu, danas modernu, popularnu i razvikanu zdravu prehranu i ja uopće ne želim smršavjeti! Meni nije ni najmanje žao kad pojedem nešto ukusno, nezdravo, masno, zašećereno bijelim šećerom…, ukratko, nešto što volim!  ZASLUŽILA SAM POJESTI NEŠTO ŠTO VOLIM JER DANIMA JEDEM SAMO ODURNU, CRAPPY ZDRAVU HRANU KOJA MI SE GADI!!! Zašto da meni bude žao??? Sjetim se ja i one doktorske gamadi koja me stavila na tu zdravu prehranu! Dok jedem to nešto nezdravo što volim, ne znam što mi je slađe: uživanje u toj ukusnoj,  masnoj, slatkoj,… hrani ili zabezeknuti liječnički pogledi liječnika koji su me stavili na zdravu crappy hranu. Znam da me liječnici ne vide, ali guštam kako bi zabezeknute face složili da me mogu vidjeti!

Pogled na njihove zgroženo-zabezeknute face - neprocjenjivo!

Sve slike preuzete su s interneta.