Dajmo da sjede 16

 

Jedna stajaća i jedna sjedeća baba sa svojim "stajaćim vrećicama".

Slika je moja. 

Dajmo da sjede 15

Još jednom: "stajaće babe sa sjedećim vrećicama".

Slika je moja. 

Dajmo da sjede 14

 

Opet: "stajaće babe sa sjedećim vrećeicama".

Slika je moja.

Dajmo da sjede 13

 

I dalje mi nisu jasne "babe sa sjedećim vrećicama". No, dobro, ovdje barem i baba sjedi.

Slika je moja. 

Dajmo da sjede 12

 

Kako da uopće više to komentiram???

Ja bih si sjela.

Ali neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!! Ja ne smijem sjesti. Gospine vrećice trebaju sjediti (i ona sama požrtvovno stoji, pa kako da ju onda ja tražim da makne vrećice da bi moja guzica sjela). 

Slika je moja.

Dajmo da sjede 11

 

Već odavno znamo da sam je glupa idiotska kretenuša koja fakat ne može shvatiti zašto ljudi daju vrećicama da sjede. Ok, ova jedna barem sjedi, ali ova druga "dama" stoji - dok njezina vrećica sjedi. Ajme. 

Ima li kraja ljudskoj gluposti?

Slika je moja. 

Jedi povrće, skupljaj kile

Ovaj tekst pišem nekoliko dana i nikako da ga završim.

Na portalu se mogao pročitati članak o jednom kuharu. Tj. o jednom debelom kuharu. 

Naravno, svatko ima nekakav komentar na debljinu. Time se uopće ne zamaram. Ima kojekakvih komentara, neki su obrisani itd., ali dobro.

Ono što je meni fascinantno u tim komentarima je činjenica da ljudi koji pišu komentare smatraju da taj kuhar ne jede povrće pa da je zato debeo.

Ajme. Kako su ljudi glupi.

Ja sam 16 godina bila vegetarijanka i na vegetarijanskoj prehrani sam se najnormalnije debljala. Naravno, nisam jela ono neko kuhano povrće na vodici ili na lešo ili sirovo!!! Ja sam povrće pripremala na način kako je meni fino: masno, kalorično, teško, prženo, pohano…

Najčešće sam zapekla povrće s puuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuno bešamel umaka i masnog tvrdog sira. Ili s maaaaaaaaaaaaaaaaaasnim kiselim vrhnjem/mileramom i puno maaaaaaaaaaasnog sira. To volim i to mogu jesti svaki dan. Ako u takav recept u originalu i ide meso: ja sam ga izbacila. Tijekom 20ak godina pojela sam kile i kile takvog povrća na taj način i to sve domaćeg povrća: iz bakinog vrta.

Naravno da je to povrće bilo „pojačano“, tjesteninom, žitaricama, kruhom… Kao što sam rekla volim i krumpir i tjesteninu i dizana tijesta i vučena tijesta…

Vidjela sam neki dan negdje na netu fotku one neke manekenke, ne nam kako se zove, nekakva  Bulla ili Bila Hadad ili tako nešto (ne pratim to manekenkiranje pa ne znam kako se žena zove). Ajme, kako je ta oglodana.

Ja bih mogla biti tako oglodana jedino kad bih pokušavala svaki dan  gurati meso u sebe. Ali ne znam kako bih to uspjela - pa bih zato ostala bih gladna i rezultat bi bio da bih onda i ja onda bila tako oglodana. 

Ajme, kako ja ne volim meso. Meni je meso stvarno odurno. Stvarno nemam nikakvu potrebu, namjeru ili ideju jesti ga. Nikad ga nisam voljela. A odmalena sam ga morala jesti jer su baka i djed uz domaće povrće i voće imali i domaće svinje, piliće, patke, guske, purane…

Gade mi se i ribe i morski plodovi i rakovi i sva ta sranja – ni to ne jedem!!!

Meni se meso zaista istinski gadi, svejedno na koji način je pripremljeno, uvijek sam ga izbjegavala. Ok, volim hamburgere/cheeseburgere i taj tip hrane, ali ne volim npr. ćevape i kebab. Volim i neke sendviče sa salamom i hrenovke, ali ne volim kobasice, mortadelu, slaninu. Obožavam pizzu, ali isključivo bez šunke/salame/kobasice...

Ne znam što taj kuhar iz članka jede ili ne jede. I boli me briga za to. Ali smiješni su mi ti ljudi koji bi njega natrpavali povrćem da bude mršav. 

Ajme.

Ja sam, kako rekoh, jela povrće; da, pripremljeno na način koji volim! - pa sam se debljala. Ako želite nekoga uvjeriti da mora jesti povrće kako bi bio mršav, morate spomenuti da to znači da treba jesti povrće na lešo ili kuhano u vodici ili sirovo; tj. nemasno i nezačinjeno.

Ja nemasno i nezačinjeno povrće ne jedem. Osim kad me liječnici maltretiraju, pardooooooooooooooooooooooooooooon, liječe dijetom.

Evo par primjera hrane kakvu volim…

Ne držim se ovih recepta, ja to pripremam odokativno; ali evo navodim recepte da steknete dojam.

Potato bechamel s puuuuuuuuno tvrdog sira. To bih jela svaki dan. Uz krumpir, uvijek sam dodala i neko drugo povrće, napravila puuuuno umaka i dodala puuuuno masnog sira, pa zapekla. Umjesto krumpira, može i tjestenina ili riža ili stari kruh. 

Vegetable lasagna with beshamel - kako rekoh, može i tjestenina s bešamelom i nekim povrćem, ne mora nužno biti u obliku lazanja, ali može. 

Sour cream potato - s puuuuuno tvrdog sira i odatkom kojekakvog povrća. Dakle, ako nije s bešamelom, onda je s masnim kiselim vrhnjem i puuuuuuno tvrdog sira (i puuuuno više vrhnja nego što je u ovom receptu).

Mac and cheese - može i bez tjestenine, ok, onda nije mac and cheese, ali je prefino. Umjesto tjestenine, može krumpir i još neko povrće, poanta je u puuuuuno maaaaaaaaaasnog sirnog umaka.

Stari kruh s umakom - umjesto krumpira i tjestenine, može i stari kruh, uz dodatak nekakvog povrća, naravno kod mene bez mesa(!), ali zato s puuuuuuno kiselog vrhnja (nikako s jogurtom, onda je pusto) i puuuuuno masnog naribanog sira. 

Ako niste skužili: obožavam bešamel umak. Ali pravi, s mlijekom, ne onaj nekakvi s vodurinom. Mogu ga jesti namazanog na kruh i ne treba mi ništa drugo. Ne možete zamisliti moju sreću, kad sam bila pronašla recept za svojevrsnu pitu s bešamelom: Rustična pita. Ja ne volim rajčice, pa izbacim crveni umak, dodam neko drugo povrće i puuuuuuuuuuuuuuuuuno tvrdog sira.

Vegetable fritters su većinom odlični - naravno PRŽENI U DUBOKOJ MASNOĆI (ne ono neko sranje osušeno u pećnici ili air fryeru!!!). Radila sam kojekakve popečke od skoro svih vrsta povrća. Tijekom 20ak godina, isprobala sam barem stotinjak recepata. Ne radim po ovom receptu, ali nije loš.

Deep fried vegetables je također fino, iako meni nije svako povrće dobro (tikvice mi se gade!!! pa njih ne upotrebljavam). 

Ima još jedan tekst u kojem navodim što volim jesti. 

Ok, razumijem ja da bi ovi komentatori ljude hranili nemasnim, tj. nezačinjenim  sirovim povrćem - od toga fakat moraš biti mršav. Ali uzmite u obzor činjenicu da ne žele svi biti mršavi, pa zato jedu povrće pripremljeno na ukusan način. 

Fotografije su s portala indexhr

Ajme.

Kako je zdrava hrana odurna. 

Gorući problem žena današnjice: opsjednutost rezanjem kolača

 

Ne, nisam na dijeti. Zato ću danas malo o nečemu s čim sam se susretala dok sam pisala food blogove. A to je: opsjednutost žena rezanjem kolača.

U 10ak godina koliko sam pisala blogove, nikad nisam uspjela razumjeti zašto kolači moraju biti "lijepo", "simetrično" itd. narezani.

Kakve veze ima kako je kolač narezan, tj. jesu li sve kocke/šnite, ne samo istog oblika, nego još i iste veličine(!!!), je li glazura, glatka, sjajna, nepopucala…

Meni to uopće nije važno. Jedino mi je važno da je kolač ukusan. I 100% stojim iza izjave da je kolač istog okusa bio "lijepo" ili "ružno" narezan. Znam da neki imaju neke svoje, ne znam kako se to zove, nekakve estetičarske (ili estetske?) potrebe. Ja toga nemam.

Ja sam valjda bila jedina food blogerica i jedna sam od uistinu rijetkih žena kojoj nije važno kako su kolači narezani. A što druge blogerice i pisačice recepata po internetu izvode, ajme, majke ti mile! Ima po internetu kojekakvih nebuloza! Čak postoje podrobne upute, s videima o rezanju kolača(!). 

Ajme.

Najčešći pristup rezanju kolača je onaj koji uključuje ravnalo, pa skalpel, pa ovo, pa ono.... neke žene rastežu kojekakve konce, špage… pa rade oznake na kolaču. Ajme.

Meni je drago što ja nisam tako poremećena. To zahvaljujem svojoj mami. Ona nikad ne brine o tome kako su kolači narezani. Njoj je to sasvim svejedno. Uopće ju nije briga što netko drugi misli o tome kako narezani kolači izgledaju. Hvala ti mama, što sam normalna.

Evo, priložila sam sliku kolača koji je moja mama napravila. Da, nisu svi komadi ni iste veličine, ni istog oblika, glazura je popucala. I što onda? Moju mamu i mene to ne smeta. I da napomenem: ovo nije bio kolač za po doma, ovo je moja mama nosila na proslavu! Znam da sad 99,99% vas koji ovo čitate ne može doći k sebi, nekima je sigurno i pozlilo i čudom se čude: „Pa jel ona ćorava, kako može to takvo nositi na proslavu, pa mene bi sram bilo.“

Moja mama i ja nemamo takvih problema. Ako netko ne želi jesti kolač zato što nisu svi komadi istog oblika i iste veličine ili zato što je glazura popucala – ne mora. Ali nemojte očekivati da ćemo moja mama i ja suze liti jer se vama ne sviđa kako narezani kolač izgleda. Veličina i oblik narezanog kolača je nešto na što moja mama ne trati vrijeme, a glazura je popucala jer je kolač bio u hladnjaku. Ali moja mama nema potrebu tražiti neki drugi recept za glazuru koja neće popucati. Njoj to jednostavno nije važno. 

Ne znam jel ti ljudi (većina njih su žene) koji luduju zbog toga kako su kolači narezani, nemaju nikakvih drugih problema u životu ili što? Zašto im je toliko važno kako je kolač narezan???