Kad si mršav, onda to nije žderanje!

Znam da sam retardirana, ali ja fakat ne razumijem zašto oni to smiju, a ja ne smijem. 

Kao što se vidi na screen shotu s jednog bloga gdje je objavljen recept za muffine, ponosna majčica hvali se kako su tri dečka za 2 sata pojela 24 maffina! Ok, piše da su i odrasli pomogli u jedenju, ali ne piše koliko odraslih je jelo. Ja fakat krepavam od znatiželje da saznam koliko muffina su pojeli odrasli, a koliko djeca (djeca imaju manje od 10 godina!).  I naravno, riječ je o pravim muffinima, normalne veličine, a ne o mini muffinima!

Gospa majčica se hvali da je smanjila količinu (kristal) šećera (osim tog nezdravog šećera među sastojcima su u receptu navedeni još i: bijelo pšenično brašno i maslac!). 

Pojesti 24 muffina za 2 sata za mene je žderanje, prežderavanje, trpanje, natrpavanje, pretjerivanje. Ok, ne znam koliko odraslih je sudjelovalo u tom žderanju, ali uz troje djece trebalo je biti barem 10 odraslih koji su trpali muffine u sebe, pa bismo se onda mogli praviti da je iole normalno da 10 odraslih i troje djece pojedu 24 muffina za 2 sata.

Da ja napišem da sam pojela npr. (samo) 2 muffina za 2 sata, krenula bi vrijeđanja i iščuđavanja: "gle ovu debelu kako ždere i trpa, kako je odvratna, ajme, sama je pojela 2 cijela muffina"! Štoviše, imam na blogu tekst o tome kako sam se nakon izgladnjivanja na zdravoj hrani počastila muffinima i u jednom danu pojela sam 6(!) muffina, znam da većina tada nije mogla doći k sebi, koliko žderem. A jel se iščuđavate i kad ova razvikana blogerica, nekoliko(?) odraslih i troje djece natrpaju 24 muffina za 2 sata u sebe?

Dobro, sama sam si odgovorila na ono pitanje s početka teksta ("zašto oni to smiju"). Oni smiju trpat (nezdravu) hranu u sebe zato što su mršavi (da, ima blogerica slike na blogu i vidi se da su i ona i djeca koščato-ispijeno-oglodano-osušeno-isušeno mršavi). 

Gledam još malo po webu i opet doživim šok. 

Druga blogerica isprobavala je recepte za muffine. Očito ima novaca, ne mora ići na posao, nego doma peče muffine (pisala sam blog s receptima, znam o čemu pričam!). I još piše da ih je ispekla preko 200 (18 x 12 = 216) i da su se svi pojeli. Nije ona sama pojela više 200 muffina, nego njezina djeca, familija,... Ajme. Pa kako? Ne mogu vjerovati.

Dobro, sad uopće neću pitati otkud joj novci da si to može priuštiti, ali sama je napisala da je isprobala preko 18 recepata! Pa ne rastu novci na drveću (barem meni ne)! 

Ja sad pitam zašto oni to smiju pojesti???

A joj da, i ona i djeca su oglodano-koščato-ispijeno-osušeno-isušeno mršavi (da, ima slike sebe i svoje djece na blogu).  

Ja to jednostavno ne razumijem.

Čak sam išla i komentare čitat i nitko blogericu ne proziva zašto je djeci dala da žderu muffine. Ok, ne znam koliko djece, odraslih, staraca,... je sudjelovalo u žderanju i koliko dana/tjedana/mjeseci je to trajalo. Iz njezinog teksta vidljivo je da je to eksperimentiranje s muffinima trajalo duži vremenski period, ali, sudeći prema slici, u jednom danu ispekla je više tura, a budući da tvrdi da su svi muffini pojedeni - to znači da su na dnevnoj bazi poždrli po nekoliko muffina (sigurno nisu pojeli samo 1 muffin dnevno!). Koliko mjeseci bi imali 200-tinjak muffina da su jeli samo 1 muffin dnevno? Sigurno ni ti neki njezini s grizom ne mogu toliko dugo ostati svježi! I ne, to nisu zdravi muffini (iako, je li to uopće važno: čak da je i riječ o  "zdravim" muffinima, zar onda familija smije pojesti 24 komada za 2 sata?). 

S obzirom na to da je ova druga spomenuta blogerica uložila vrijeme u isprobavanje muffina, ja sam uložila vrijeme u istraživanje da saznam koliko joj je otprilike trebalo da isproba preko 18 recepata i da njezina familija (prijatelji, kolege,...) to natrpa u sebe. U njezinom tekstu vidi se da je recepte počela prikupljati u rujnu jedne godine, i, na moje iznenađenje, već u travnju(!) sljedeće godine objavila je taj recept koji smatra svemirski savršenim. Dakle, nepunih 8 mjeseci! Ja sam fakat mislila da je to eksperimentiranje, isprobavanje i degustiranje trajalo barem 3-4 godine. Još je i sama napisala, citiram prema screen shotu koji se gore nalazi: "Posle dvestotinjak ispečenih muffina, ostavila sam sve sa strane na neko vreme, jer sam se malo smorila." Što joj znači ovo "...ostavila sam sve sa strane na neko vrijeme..."? Ja sam fakat mislila da je sve to ostavila na: 6 mjeseci ili 10 mjeseci ili 1-2 godine. Ali ne, u njezinom slučaju je ovo "... na neko vreme..." očito znači možda nekih mjesec dana! Svaka čast! Prema mojim iskustvima s pisanjem bloga (tu ulazi slobodno vrijeme, financije, itd.) meni bi trebale 4 godine da to sve ispečem, isprobam i degustiram (iako sam debela i svaki dan jedem nezdravu hranu!, tj. to sam radila dok me doktori nisu počeli liječiti ovom dijetom). Nisam uspjela doći do zaključka koliko odraslih je tijekom tih 8 mjeseci sudjelovalo u žderanju tih više od 200 muffina. Ne znam koliko familije, prijatelja, susjeda, kolega,... ta blogerica ima, ali nikako nije zdravo da samo npr. 5-10 ljudi pojede više od 200 muffina za nepunih 8 mjeseci. Dakle, barem 50 ljudi moralo je sudjelovati u tom jedenju!

Iskreno, meni se jebe za te recepte, i ne, nisam ih isprobavala (ne smijem jesti takvu hranu jer me doktori liječe dijetom). Ono što ja ne razumijem je: budući da se meni vječito popuje kako je zdrava hrana super i ja ju moram jesti, zašto drugi ne moraju jesti zdravu hranu, nego se prežderavaju muffinima? Baš si zamišljam te blogerice kako sebe i svoju djecu, umjesto tim muffinima, natrpavaju npr. sirovim povrćem/voćem. Ma da, njima bi kruna pala s glave da jedu zdravu hranu. Sigurno nigdje nećete naći tekst u kojem se majčica hvali: "24 rajčice (krastavca, jabuke, mrkve, kruške,...) koje inače za 3 dečka traju barem dva dana planula su u roku 2 sata!". 

Budući da je sad 21. stoljeće i ovo sve što se popuje o tome kako trebamo jesti, vježbati, paziti na prehranu,... se smatra napretkom u usporedbi s mračnim 20. vijekom kad se nije panično pazilo na zdravu prehranu - zašto onda ove brižne majčice danas  napekavaju te muffine i daju djeci da ih žderu?

Moja mama (a ni baka) nije pazila na zdravu prehranu u mračnom 20. stoljeću. 

Smjela sam jesti pohanu i prženu hranu i kolače i torte koje je moja mama radila. Morala sam jesti variva, obavezno i salatu i meso i kojekakvo povrće za ručak/večeru... itd. Variva koja sam morala(!) jesti uvijek su imala zapršku, općenito, kod nas na selu, jela se masna, teška i zasitna hrana (kakvu i danas volim, ali ne volim ona tradicijska, starinska (juhasta i varivasta) jela kakva sam morala jesti kao dijete). Ali, nisam smjela jesti Nutellu tj. Kinderladu umjesto variva, nisu mi kupovali kojekakve sokove, ni paštete, ni salame, ni nareske, nismo išli u picerije ni na hamburgere, hot dogove, itd.; nisam smjela jesti po noći (najozbiljnije: u mojoj obitelji se nikad nije jelo po noći!) i nije se jelo u koje god doba dana (ili noći) se sjetiš i koliko god puta dnevno da si gladan (znalo se u koje vrijeme su obroci).

Da se malo nadovežem na ove jedenje po noći tj. kad god osjetiš glad. Meni nisu dali da jedem po noći/kad god sam se sjetila, a koliko čujem, danas je to normalno. Kaže mi kolegica da se njezin sin tinejdžer (14 godina) oko 2-3 u jutro probudi i složi si npr. sendvič(!) ili jede neke ostatke od večere. A ako nema salame, majoneze,... u frižideru ili ako nema kruha doma, dođe nju probuditi jer je gladan(!). I ona mu stvarno ide nešto spremiti za jelo (neda mu čašu vode i pošalje ga u krevet, nego mu peče jaja, kuha kobasice itd.) Nakon jaja i kobasica u 3 u jutro, treba i nešto slatko: uvijek u kuhinjskim ormarima imaju kupovnih keksa. Kad su na akciji, ona nakupuje po 5 kutija Domaćice i to im ne traje niti 2 tjedna! I to većinom sve pojede taj sin sam i to po noći! Ajme. A najnormalnije ručaju, večeraju, tj. kolegica kuha obroke.

WTF? 

Ja nisam mogla k sebi doći, kad je to rekla. Iako nisam ništa komentirala (bila sam toliko zabezeknuta, da uopće nisam znala što bih rekla), vidjela je moju zabezeknu facu (donja čeljust mi je valjda pala do poda) pa se opravdala: "Pa on je dijete, još raste, moram mu nešto dati kad je gladan!".

Naravno, on raste u visinu, tj. mršav je (štoviše, on je koščato-osušeno-ispijeno oglodan, a već sad je visok preko 180 cm) - i on zato smije jesti po noći. 

A jebiga, ja sam još u djetinjstvu više rasla u širinu, nego u visinu. Smatram da nisam kriva za to što imam takve gene, kao što ni spomenuti klinjo nije kriv (a ni zaslužan!) što je s 14 godina viši od 180 cm te je oglodano-ispijeno-mršavo koščat (iako non stop ždere, i po danu i po noći). Ja sam uvijek željela biti visoka, ali nije se ostvarilo, ostala sam niža od 170 cm. Naravno da sam odavno prestala rasti u visinu, ali rast u širinu traje već preko 40 godina. 

No, da se vratim, na ovo kako moja mama nije pazila na moju zdravu prehranu (da, za razliku od brižne majke 21. stoljeća koja u 3 u jutro peče jaja i kobasice!). Napisala sam što i kako nisam ili jesam smjela/morala jesti - i uvijek sam bila debela (kao i svi u obitelji). Danas, u 21. stoljeću, moju mamu bi vrijeđali i prozivali da ne brine o djetetovoj zdravoj prehrani - zato što sam (bila) debela! 

Hmmm, a zašto onda ove današnje, moderne, brižne majke 21. stoljeća koje pišu blogove i reklamiraju recepte i peku kobasice u 3 u jutro ne brinu o zdravoj prehrani svoje djece? A joj da: i one i njihova djeca su mršavi, pa se zato ne moraju zdravo hraniti (sorry, al nećete me uvjeriti da je zdravo peći/jesti kobasice po noći ili pojesti 24 muffina za 2 sata ili preko 200 muffina za 8 mjeseci).

Ok, ta djeca su sad mršava (pa smiju trpat muffine), to ne znači da kasnije neće imati problema sa zdravljem. Pa zašto ih onda već sad brižne majčice na praktičnim primjerima (svakodnevnim obrocima tijekom dana, a ne tijekom noći!) ne uče što znači zdravo se hraniti (da ponovim još jednom: sorry, al nećete me uvjeriti da je zdravo peći/jesti kobasice po noći ili pojesti 24 muffina za 2 sata ili preko 200 muffina za 8 mjeseci!). Neka te sadašnje majčice ne budu kao moja mama koja nije brinula o zdravoj prehrani (i zamislite, nije mi dala da jedem po noći!) pa sam ja bila i ostala debela. 

Zar te majčice ne žele biti bolje od moje mame? Neka već sad uče djecu zdravoj prehrani: za slučaj da se ta djeca s 30, 40, 50, 80... godina počnu debljati (pa će morati(?) biti na zdravoj prehrani). Govori se da se zdrave navike stječu u djetinjstvu, pa zašto ih onda majke, koje se kurče s tim kako su one super mame, (kuhaju po noći, napekavaju muffine, djetetu iz očiju iščitavaju što želi jesti i odmah šprintaju u kuhinju da bi mu to pripremile u bilo koje doba dana ili noći) - ne uče što znači zdravo se hraniti?

Ne kažem da te žene i njihova djeca, familija... ne smiju uopće jesti muffine (ili jaja i kobasice), ali ovo kako, koliko i kada ih jedu, nije normalno!

Imam odličan primjer za ovu tematiku (i za jedenje i za stjecanje zdravih navika iliti odgoj), a čak nije moj i nisam ga izmislila. Dolje je screen shot s nekog foruma. Istina, unos je od prije više od 5 godina, ali uvijek je aktualan. I ne, nisam to ja pisala po forumu, mislim da je to očito iz toga što ta baba piše da je odlučila ići na dijetu zato što je netko nešto komentirao(!) i da hoće bolje izgledati na 45. rođendan(!), nego što je izgledala na 30. Ajme, jebote glupu! Koliko sam se ja komentara na svoju debljinu naslušala  - i nisam odlučila ići na dijetu! Ja ni sad ne bih bila na dijeti, da me doktori ne izgladnjuju s tim. I pisala sam već da ja sebe ne smatram ružnom, ni kad sam imala 114 kila, nisam imala problem s tim kako izgledam. A o ovome da hoće bolje izgledati na 45., nego što je izgledala na 30. rođendan, ajme, sad se stvarno trudim ostati fina, tj. ne napisati nešto ružno, ali nisam sigurna da će mi uspjeti. Ja zaista apsolutno ne osjećam potrebu da smršavim, pa nisam Jenifer Lopez koja u spotovima i na koncertima mora(!?) biti mršava. Zašto bih ja trebala biti mršava (ja ne glumim u spotovima, ne održavam koncerte, itd.), svejedno s 45, ili s 30 ili s 20, ili s 80 godina? Bolje da prestanem pisati o tome, jer će inače ispast da sam izvrijeđala tu neku babu s foruma.

Dakle, ide debela žena cestom i jede sladoled. 

Ajme! 

Kako se samo usuđuje jesti sladoled, a debela je?! (Kako se uopće usuđuje ići cestom, tako debela, trebala bi se zabarikadirati doma u 4 zida!). 

Problem nije u tome što je dijete to komentiralo. To slatkićko dijete, naučilo je to od svoje cijenjene gospoje majčice, ili tate, dede, babe, strine,... jer je normalno tako komentirati kad vidiš nekog debelog negdje. Čak i da ta baba nije jela sladoled, bilo bi normalno prokomentirati: Gle ovu debelu! Ajme, kako je debela, koliko sala ima, ne bi trebala 3 godine ništa jesti, ima zaliha u šlaufima ko deva!

A kad netko mršav ide cestom (pločnikom, parkom... svejedno!) i jede sladoled - nitko nema potrebu to komentirati. Čak i da se radi o ovim spomenutim blogericama-muffinarkama: da one idu cestom i da jedu sladoled, iako su već natrpale u sebe, ne znam koliko muffina, ili da idu cestom i jedu te svoje muffine koje reklamiraju na blogovima - nitko ne bi ništa komentirao - jer: one su mršave.

Ovo nije tekst tipa "debeli svih zemalja, ujedinimo se i počnimo komentirati kad mršavi ljudi prolaze cestom (jedući sladoled)", ali fakat mi je interesantno da je normalno prokomentirati kad vidiš debelu osobu (koja nešto jede), a kad vidiš mršavu osobu, onda za tim nema potrebe. Štoviše, vjerojatno većina (mršavih?) ljudi koji ovo čitaju, smatra da sam izvrijeđala (i to još bez razloga!) blogerice-muffinarke i brižnu majku koja kuha kobasice u 3 u jutro. Ma zar moja debela malenkost? Zar bih se ja, debela, usudila vrijeđati te divne, svete mršavice? Ja nisam apsolutno nikoga izvrijeđala, ja sam samo primijetila i prokomentirala kako su te blogerice/majke mršave unatoč odvratnim prehrambenim navikama. Da, očito su njihove prehrambene navike odvratne, jer se meni tako govori za moje prehrambene navike: ako nije normalno da ja žderem muffine, onda nije normalno ni da one i njihove familije žderu muffine ili da uče dijete da ždere po noći! Da, unatoč njihovoj svetoj mršavosti, nije normalno: zajedno s djecom i neimenovanim brojem članova familije(?) požderati 24 muffina za 2 sata (osim, ako u tome nije sudjelovalo barem 10 odraslih!) ili da familija pojede preko 200 muffina za 8 mjeseci (osim, ako u tome nije sudjelovalo barem 50 osoba)! Nije normalno ni peći/jesti jaja i kobasice po noći! To što ovdje iznosim očito je sloboda mišljenja, isto kao kad netko na cesti kaže: "Gle debelu, jede sladoled!". 

A da, znam, znam da sam već pisala o tome, ali uvijek me iznova fascinira činjenica da se mršavi ne moraju zdravo hraniti. 

Zašto oni smiju žderati što god hoće, kad god hoće i koliko god hoće?

Vrlo jednostavno: zato što su mršavi.

Kad si mršav, jednostavno smiješ trpati hranu u sebe, onda to nije žderanje.