Bez mesa

Pisala sam već da sam 18 godina bila vegetarijanka: meso nikad nisam  voljela i uopće mi nije falilo. U siječnju 2016. počeli su me „liječiti“(???) tom zdravom, dijetnom prehranom: koja uključuje meso (ili ribu) i to dva puta dnevno (za ručak i večeru!). Ja sam s nevjericom piljila u nutricionisticu kad mi je objašnjavala tu prehranu na kojoj oni očekuju da budem. Dva puta dnevno meso/riba??? Ajme. Kako rekoh, ja 18 godina uopće nisam jela ni meso ni ribu. Nisu oni očekivali da ja dva puta dnevno pojedem kilu mesa/ribe, naravno da ne. Male su to porcije: 60ak grama mesa za ručak (što manje masnog, pripremljenog bez masnoće) i isto toliko i za večeru. 

Rekla mi je da mogu i za doručak jesti meso (npr.  sendvič od pilećih prsa u ovitku). Ajme. Ja nisam znala kud bih se stavila s tim tolikim količinama mesa svaki dan. 

Ali počela sam onda s tim (u siječnju 2016.). Jela sam to sve po spisku, kako se od mene očekivalo i fakat sam se prisjetila koliko ne volim meso ni ribu.

Pisala sam već da sam od siječnja 2016. svaki tjedan imala dan (ili više njih) kada sam jela sve ono što ne smijem, a volim (masno, kalorično, teško, zasitno,…) – taj dan nisam jela meso. Da, može meso biti kalorično, zasitno… - ali ja meso jednostavno ne volim i nisam ga na taj jedan dan uživanja u ukusnoj hrani jela! Nisam ga jela ni tijekom skoro 2 mjeseca godišnjeg odmora od zdrave hrane (pisala sam već da ta skoro 2 mjeseca nisam bila na zdravoj dijetnoj prehrani i uživala sam u ukusnoj, tj. nezdravoj hrani koju volim, a koju su mi liječnici zabranili).

I za ovaj Božić (2017.) priuštila sam si ono za čim čeznem: Božić bez mesa! Jela sam sve ono što ne smijem. Na Božić sam ručala 5 šnita isključivo bijelog kruha s prilozima (krumpir, mlinci itd.).  Inače na ovoj zdravoj prehrani jedem ona zdrava integralna, ražena itd. sranja od kruha i meni zaista fali bijeli kruh od isključivo bijelog pšeničnog brašna. I to sam si priuštila! Meni se zapravo jela pizza, ali nisam imala sira doma. Da sam imala sira doma, išla bih mijesiti pizzu na Božić! Možda je to nekome glupo, ali meni je glupo što vi svi patite za guskama, janjetinom, odojkom… Ne znam što se vama u tome sviđa. Otkad me “liječe“(???) zdravom prehranom: ja sam stvarno praktički svaki dan 2 puta jela meso. Ja shvatiti nisam uspjela, zašto ljudi vole meso.

Dakle, ja na Božić nisam jela meso,  nego bijeli kruh: priuštila sam si ono čega sam željna.  

Ne znam što ću jesti za Novu godinu. Nemam u planu jesti ni odojka ni sarmu. Ne znam što mi se u sarmi najmanje sviđa: meso, riža ili kiseli kupus; to je stvarno „sveto trojstvo“ namirnica koje smislit ne mogu! 

Slike su preuzete s interneta.

To je pakao

Jednostavno ne znam što ću. Ja gladujem na zdravoj hrani od siječnja 2016. otkad me liječnici „liječe“(???) zdravom prehranom. I ok, nisam na tome gladovanju stalno, u komadu, bez prestanka. U više navrata otvoreno sam pisala o tome: ja svaki tjedan imam barem jedan dan kad jedem sve ono što volim, a što su mi liječnici zabranili, a u više navrata imala sam i nekoliko takvih dana za redom, a ovog ljeta (ljeto 2017.) uzela sam si skoro 2 mjeseca godišnjeg odmora od jedenja zdrave hrane kad sam jela samo, jedino i isključivo nezdravu hranu kakvu volim.

Baš zbog toga što ja od siječnja 2016. jedem tu zdravu hranu: znam koliko je odurna. Pisala sam već o tome, ali: sve dalje, sve gore. Nikad nisam voljela zdravu hranu i uvijek mi se gadila. Gadila mi sa i prije godinu dana, al sad, ja više ne znam što ću. To je sve tako prokleto odurno i neukusno. Meni se želudac okreće kad se samo sjetim da je vrijeme obroka i da na repertoaru imam nešto „zdravo“. 

Ne razumijem zdravoždere koji tvrde da im je zdrava hrana ukusna. Neki po blogovima pišu da su oni već godinama na tome i da je to tako suuuuuuuuuuuuuuuuper… Što ima super u tome? Ja to jedem od siječnja 2016. i to je  taaaaaako gadno, ogavno i odurno da ne znam koje bih riječi upotrijebila da opišem koliko se meni to ne sviđa. Kad napišem da je nešto gadno i odurno, imam dojam da te riječi ne dočaravaju dovoljno jasno koliko je meni ta zdrava hrana užasna. Znam da su ukusi različiti. Ali tvrditi da ti je zdrava hrana ukusna – to jednostavno nije normalno.

Dakle, kako sam već rekla i pisala, gadila se meni zdrava hrana i prije godinu dana – ali onda sam nekako lakše izlazila na kraj s tim, al sad… to je prestrašno. Ne razumijem kako bi se itko mogao naviknuti na taj odurni, ogavni okus zdrave hrane. To niti je masno, niti je prženo, niti je slatko,… Sve je kuhano na vodi/pari ili osušeno bez masnoće u pećnici,… A koliko mi se tek gadi sirovo voće i povrće! Pisala sam da sam pila one sokiće, više ih vidjeti ne mogu! A tek ono sve puno/cijelozrnato/integralno… - od toga mi se bljuje.

Ja zaista ne razumijem kako zdravožderi godinama žive na tome. Ok, mogu ja shvatiti da njih liječnici sile na to. Al većina zdravoždera tvrdi da su oni na tome dobrovoljno i da im je sve u životu super zbog zdrave prehrane.

Ja se očito ne mogu s takvima uspoređivati jer ja na tome nisam dobrovoljno i od siječnja 2016. ja nikako da uvidim sve te siiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiilne divote, krasote i prednosti zdrave hrane. 

Što su oni to tako famozno učinili???

Vidim da su oni nekakvi „na vagi“ pri kraju – a ja nisam uspjela pogledati nijednu epizodu toga. Vidim da tim ljudima koji su bili tamo i mršavjeli – non stop pjevaju hvalospjeve, ko da su otkrili lijek protiv raka. Zašto je to što su oni bili „na televiziji“ i mršavjeli tako velika stvar?  Ja nisam bila „na televiziji“ (niti to želim!), ali gladujem već više 19 mjeseci jer me liječnici „liječe“(?) odurnom zdravom dijetnom prehranom. Do sada sam smršavila 40ak kila – jel sam ja zaslužila hvalospjeve? Ok, oni su smršavili i više od mene u puuuno kraćem roku. Na znam koliko je ta emisija trajala. 3-4 mjeseca?  Ok, ja nisam smršavila 40 kila u 3-4 mjeseca, nego u 15ak mjeseci. Dobro, ne mogu se mjeriti s njima. Al fakat ne razumijem zašto se svi iščuđavaju što su oni smršavjeli: kad gladuješ, odričeš se svega što voliš i u čemu uživaš te se svakodnevno mrcvariš vježbajući satima – naravno da mršaviš.

Budi osoba kakvu želiš upoznati.

Kakvu ja osobu želim upoznati?

Želim upoznati osobu koja obožava, voli… ukusnu, tzv. nezdravu kaloričnu, masnu, zasitnu, tešku hranu i svaki dan uživa u njoj; osobu koju nije briga kad ljudi popuju o tome kako je ta hrana nezdrava. 
Želim upoznati nekoga kome zdravožderi sa svojim zdravožderskim sranjima idu na živce. 
Želim upoznati nekoga tko bi radije crko, nego jeo zdravu hranu.

Pretpostavljam da se na ovo dubokoumno pitanje ne očekuje ovakav odgovor kakav sam ja dala. Većina ljudi bi odgovorila da želi upoznati manekenku, visoku 180 cm koja ima max. 50 kila ili da želi upoznati, ne znam… Georga Clooneya itd. – i onda je poanta da se ta osoba koja je to zaželjela – sam(a) potrudi da izgleda ko manekenka ili ko Clooney (da se zdravo hrani, vježba i slične pizdarije).

Po uzoru na „dubokoumnost“ dotične fraze: ja bih zaista voljela da mogu biti  takva osoba kakvu želim upoznati. Ne razumijem zašto mene liječnici liječe zdravom hranom, a ne daju mi lijekove – te ja zato ne mogu biti osoba kakva želim biti (tj. kakvu želim upoznati): ne smijem uživati u ukusnoj nezdravoj hrani i moram gladovati na zdravožderskim sranjima.

Ajme, kako sam ja tako nenormalna da ne znam razmišljati ko svi ti normalni ljudi oko mene koji bi htjeli upoznati manekenku ili Clooneya?

Slika preuzeta s interneta.

Doručak

Zadnjih godina često se može pročitati da bismo se trebali vratiti prehrani naših djedova i baka i onda bismo bili zdravi, mršavi itd.

Pisala sam već o prehrani mojeg djeda i moje bake. Ta prehrana ne može se smatrati zdravom.

Pritom nisam spomenula nešto bitno, nije mi palo na pamet, al sjetila sam se toga neki dan gledajući dedu.

Kad mi drugi put netko kaže da bih se trebala hraniti kao moji djed i baka, ja ću odgovoriti: „Ali ja ne pijem.“ Pretpostavljam da će me ljudi blesavo gledati, pa ću morati objasniti: moj djed većinu svog života doručkuje čašu rakije. To je činjenica. Na znam u kojoj je točno dobi počeo, ali on dan započinje čašicom rakije – i tako već 50ak godina. Onda bih i ja u jutro, prije nego idem na posao, prije zobenih pahuljica s chiom i nemasnim jogurtom – trebala popiti čašu rakije. Nisam to nikad probala. Možda vrijedi pokušati, kad svi toliko ističu te prehrambene navike djedova i baka – valjda ima nešto u tome.

Baš me zanima kako bi moji doktori reagirali da usvojim djedove prehrambene navike.