(Ne)kuhanje ljeti?

Zadnjih godina odnekud se masovno pojavljuju ljudi (žene) kojima je problem ljeti uključiti štednjak ili pećnicu kad treba pripremiti hranu. Ne znam otkad je točno taj stav postao moderan i  popularan, prije 20ak godina ljeti se normalno sve kuhalo i peklo, al´ danas je to nezamislivo. A ja nikako ne shvaćam zašto. Stalno se u hrvatskom tisku, na blogovima, internetskim portalima,… pojavljuju članci i recepti s bombastičnim naslovima, npr. „jela bez pećnice i štednjaka“. A ja nikako da skužim foru. Zašto se tijekom ljeta „ne smije“ upotrebljavati pećnica i štednjak??? Navodno je razlog „vrućina“. Pa konačno je ljeto(!!!), naravno da je vruće, ali ja ne vidim razlog da zbog vrućine ne bih pripremala hranu na štednjaku i u pećnici. Izbjegavanje upotrebe štednjaka i pećnice ljeti meni je jednako nebulozno kao i tvrdnja da vrućina stvara osjećaj sitosti. Ma da svi se ljeti osjećaju sito(!), o tome sam već pisala.

Ja sam ljeti uvijek normalno, svaki dan, kuhala i pekla. Zapravo, ljeti sam  puno više kuhala i pekla jer sam imala više vremena, nego zimi. Voljela sam isprobavati recepte, zanimalo me kakovog je nešto okusa, a i veselila sam se eksperimentiranju, nije mi jasno zašto je mene ljetna vrućina trebala spriječiti u tome. Nisam isprobavala one neke „ljetne“ receptiće za tzv. laganu hranu – takva hrana mi se nikad nije sviđala! Uvijek sam voljela tešku, masnu, kaloričnu, zasitnu,... hranu. Ljeti sam npr. satima kuhala grah (obožavam grah!!!). I da, imam ekspres lonac, ali meni se ne sviđa okus hrane kad je napravljena u tome. Grah sam kuhala u najnormalnijem loncu, uz to sam obavezno nešto pekla u pećnici, npr. zapečeno povrće s puuuuuuuno masnog sira i kiselog vrhnja  ili neka peciva ili pogaču (od bijelog brašna; raženo i integralno mi se uvijek gadilo!). I ne, nije mi bio problem ljeti mijesiti dizano tijesto – ne znam zašto je to drugima problem! Ja sam fakat jednostavno preglupa da shvatim zašto je mene vrućina trebala spriječiti u tome. Dan-danas mi nije jasno zašto ljudi tako masovno izbjegavaju uključivati pećnicu i štednjak ljeti, kao da će baš doslovno, u punom smislu riječi - umrijeti (od vrućine). To je nemoguće - u Hrvatskoj nikad nije tako vruće! Znam o čemu govorim: već sam rekla da sam ja uvijek ljeti najnormalnije, par sati dnevno, imala uključen štednjak i pećnicu - i nisam umrla. I ne, nemam klimu. Nemam ni perilicu suđa, uvijek sve perem ručno (da, ja sama perem sve suđe, ne pere ga nitko drugi.). 

Radi li se kod spomenutih ljudi koji uporno i tvrdoglavo odbijaju uključiti štednjak i pećnicu ljeti o lijenosti? Znam da ima ljudi koji ne vole kuhati, ali da su baš toliko lijeni kuhati (ljeti) da radije jedu sirove salatice i sve te ostale, termički minimalno obrađene, zdrave splačine - to mi je van pameti. Jednostavno ne shvaćam u čemu je njihov problem. 

Ok, ove godine kad ja smijem jesti samo zdrave splačine (jer me liječnici drže na tom zdravom gladovanju) – prvi put nisu pećnica i štednjak uključeni svaki dan – što da kuham i pečem kad ne smijem jesti ništa od onog što volim. Ali meni jako fali pripremanje i jedenje ukusne, masne, kalorične, teške, zasitne, slatke i slane hrane od bijelog brašna i bijelog šećera  te isprobavanje zanimljivih ukusnih, nezdravih recepata.

Prijašnjih godina tijekom ljeta svaki tjedan (ili čak dva puta tjedno!) napravila sam kolač od sezonskog voća iz bakinog i djedovog vrta/voćnjaka. Kombinirala sam različite recepte koje sam već isprobala ili sam isprobavala nove i zaista sam uživala u tome. Ove godine nisam napravila nikakav kolač. Zašto da radim kolače kad ih ne smijem jesti.

Da, „pijem“ to voće u onim ogavnim smutijima. Tužno je to: pijem odurni sokić i pritom si mislim koliko bih jako voljela napraviti i pojesti kolač.

Ne razumijem zašto je moj život ovakav. Zašto sam kažnjena jedenjem zdravih splačina? Jedino što me tješi je činjenica da - kad umrem neću morati biti na dijeti.

Sve slike preuzete su s interneta.