Na moju veliku žalost i zgražanje: ja se zdravo hranim. Ne možete zamisliti
koliko je to meni nevjerojatno i koliko sam jadna zbog toga jer meni se zdrava
hrana jednostavno gadi. Baš me briga što tko kaže, ali meni zdrava hrana uopće nije ukusna.
Zašto se ja zdravo hranim? Zato što danas liječnici sve
liječe dijetama. Ja zapravo prakticiram „dijetno gladovanje“. To je ono kad
vam na nalazu piše „terapija“ pa je navedeno koji su to lijekovi, ili u mojem
slučaju piše: dijeta. Dakle, liječnici
su mi zbog nekih tegoba (o tome drugi put) propisali dijetu kao lijek. Moram
napomenuti da ja nisam od onih koji pate za prirodnim liječenjem, takvi bi sve što im sa zdravljem ne štima regulirali
na prirodan način: prehranom, sportom i sličnim pizdarijama. Ne, nisam vam ja
ta. Ja bih radije gutala tablete. Ali ne, meni liječnici ne žele propisati
tablete, nego me liječe dijetom. Dobro, znam da ne postoji čarobna tableta koja bi me izliječila, ali da me se liječi gladovanjem, to mi je van pameti.
I tako se ja već mjesecima liječim dijetom. I to nije ona
neka izgladnjivačka dijeta, kad se očekuje da smršavite 10 kila u tjedan dana.
Ne, mene su liječnici poslali dijetetičaru koji mi je savjetovao plan prehrane,
a to je zapravo ono što se smatra zdravom prehranom. To je ono: smanjiti
masnoće, sol, crveno meso, konzumirati ribu (bljak!), konzumirati ono sve odurno
cjelozrnato/punozrnato/integralno (fuuuuuuuj!), izbaciti slastice iz prehrane, konzumirati svježe voće, pasti zelenjavu (bljak!) i kojekakvo povrće,...
Ili jednostavno seljački rečeno: moram iz prehrane izbaciti
sve što volim, u čemu uživam i što mi je fino, a moram jesti sve ono što mi je
odurno, što mi se gadi i što inače ne bih ni štapom taknula.
Znala sam ja da ta zdrava prehrana postoji, ali tek sad kad
svaki dan prakticiram tu odurnu zdravu prehranu, tek sad sam zapravo postala svjesna
u kojoj mjeri mi se ta zdrava prehrana ne sviđa. To je fakat jednostavno odurno!
Nikad mi se nije sviđala i uspješno sam ju izbjegavala: ja nisam dirala nju,
ona nije dirala mene – izbjegavale smo se u širokom luku.
Ne znam jel mi gore jesti raženi, integralni kruh, zelenjavu i slične odurnoće il jesti meso. Da, ja dugi niz godina (oko 16) nisam uopće jela meso ni ribu i ni danas to ne bih jela. Ali liječnici smatraju da su meso i riba dio zdrave prehrane (naravno, treba paziti koje, kakvo, na koji način pripremljeno itd.). Često sam slušala/čitala kako su neki ljudi postali vegetarijanci/vegani radi zdravlja i otkad su vegetarijanci/vegani, sve im je super u životu. Ja nisam jedna od tih sretnika. Nakon 16ak godina bezmesne prehrane, prisiljena sam se vratiti mesu i ribi (odurno!).
Svaki dan mi je sve teže. Šizim i gladna sam, dobro da mi je
liječnica propisala nešto za smirenje, jer ne znam kako bih inače izdržavala
tu dijetu.
Nije mi cilj posvetiti život bloganju, nemam u planu skupljati sljedbenike, komentare itd. Blog je nastao iz situacije: vidjela žaba da konja potkivaju, pa i ona digla nogu. Vidim da je to piskaranje po blogu popularno pa sam eto i ja počela piskarati. Oni kojima se ne sviđa što i kako pišem ne trebaju čitati ovaj blog.
U stilu današnjeg računalnog svijeta:
Sve slike preuzete su s interneta.
Nema komentara:
Objavi komentar