Smuti

Muka mi je kad mi netko spomene te kojekakve sokiće, ups, joooooooooooooooj pardoooooooon, ispričavam se: to nisu sokići to su smoothie-ji (il´kak se to već piše). Jel´ da, kad kažeš smoothee (i još to napišeš tako na engleskom) onda to valjda zvuči  ukusnije nego kad kažeš sokić.

Sokić (joj dobro, dobro: smoothie) je nekakvo izmiksano (sirovo) voće/povrće, može i nekakvo sjemenje i nekakva tekućina. I onda neki ljudi tvrde da kad naliju taj sokić u sebe – to je cjelokupni obrok il´ međuobrok. To su opet oni neki ljudi s drugačijim mentalnim sklopom – koji su siti od 2 deci sokića!? To nisam ja! Probala sam!

Najgora je stvar što u te sokiće u pravilu ne ide ništa slatko. Eventualno se trpa med (koji mi se ionako gadi) ili suho voće (koje mi se također gadi, a kad ga i stavim u sokić, nemam dojam da je slađi, koliko kila suhog voća bih trebala staviti da bi taj jedan sokić bio iole sladak???).

To je nešto preužasno! To ima taaaaaaaaaaaaako oduran okus da ne mogu naći riječi kojima bih to opisala. Kad gledam te ljude koji (dobrovoljno?) to nalijevaju u sebe, mislim si: „To se zove snaga volje!“.  Skidam kapu! Stvarno treba imati volje da naliješ taj odurni sokić u sebe i da ga doživiš kao međuobrok! Još kad bi se barem stavila koja jušna žlica šećera! (naravno, bijelog šećera, ona smeđa muskovado sranja i slične pizdarije mi se gade – probala sam ih!, a kako je tek to odurno sranje skupo!!!).

No, blago vama koji tvrdite da vas ti sokići zasite, nije čudo da ste mršavi, od tih sokića se ne možete zdebljati (pogotovo ako vam je samo taj sokić - obrok/međuobrok). Ali ne volimo svi zdravu prehranu, ima nas kojima se takva prehrana gadi i nismo na toj tzv. zdravoj, dijetnoj prehrani dobrovoljno (nego nas liječnici liječe dijetom) i mi nismo u stanju lagati sami sebi da su ti sokići fini ili zasitni.

Liječenje izgladnjivanjem

Dok sam po internetu  tražila zanimljive slike vezane uz prehranu, našla sam ovu sličicu:

U mojem grubom prijevodu: Za tri mjeseca zahvaljivat ćeš samoj sebi.

Može se to odnositi na bilo što, ali u ovom kontekstu odnosi se na 3 mjeseca provedena na dijeti.

Mene liječnici drže na dijeti već više od tri mjeseca.

Na čemu bih ja sad trebala biti zahvalna sebi???

Dijeta nije bila moja ideja niti sam ja ikad više u životu planirala ići na dijetu (pisala sam već o tome). Pod liječničkim sam nadzorom  i moram biti na dijeti jer me ne žele liječiti lijekovima.

Ne, nisam zahvalna liječnicima što me preko tri mjeseca izgladnjuju tom zdravom dijetnom  prehranom!!!

Smršavila sam 15ak kila, ali to nije bio moj izbor! Ja to nisam tražila, a nije mi nikakvo čudo što jesam smršavjela: pa tko ne bi smršavio gladujući na zdravoj dijetnoj prehrani!!!

Ne osjećam se ništa bolje. Većina ljudi obično sere npr. „kad smršavim samo 5 kg, ja odmah osjećam poboljšanje, osjećam se poletno, nisam umorna…“ i slične pizdarije.  Ja se svaki dan osjećam gladno i iscrpljeno od te zdrave dijetne prehrane, non stop sam umorna. Nikad nisam razumjela tvrdnje da se debeli ljudi osjećaju umorno i da su općenito ljudi umorni nakon teške hrane: ja se nikad nisam osjećala umorno (ok, ako sam 3 noći za redom morala probdjeti da napravim nešto za posao – onda sam bila umorna, al´ smatram da to nije imalo veze s kilama; oni koji su mršavi i 3 noći za redom probdiju  zbog posla – zar oni nisu umorni???). 

Uvijek sam jela tešku i masnu hranu u nisam nikad osjećala umor poslije ručka i nikad, ali zaista nikad, ali baš nikad: ja nisam spavala poslije ručka! To mi je pogotovo išlo na živce na moru: poslije ručka ja sam htjela da idemo na plažu i sl., al´ svi su išli spavati, čak i ovi koji su se zdravo hranili i pasli nezačinjene salatice – pa od čega se njima spavalo kad svi tvrde da je zdrava prehrana divna i krasna??? Pretpostavljam da su bili toliko pospani i umorni baš od tih jadničkih, majušnih, nezačinjenih salatica, jer se ja sad tako osjećam od zdrave dijetne prehrane. Nikad nisam bila ovako umorna: pa tko može cijeli dan živjeti na zdravoj prehrani koja se još k tome sastoji od majušnih porcijica??? Ja se definitivno ne osjećam poletno i sad sam zaista stalno umorna, uopće nemam energije. Ne mogu ni zamisliti da bih uspjela probdjeti 3 noći ovako izgladnjela i umorna.

Da objasnim ovo o salaticama, kad kažem malena salatica ne mislim na salatu koja doslovno sadrži samo par listića zelenjave. Salatom se smatra svašta, pa tako postoje: salate od tjestenine, riže, žitarica, uz dodatak kojekakvog mesa ili ribe, raznih sireva i svih mogućih vrsta povrća (krumpir, grašak, grah, kukuruz,...). A upravo takve salate su danas popularne i brste ih svi ti koji trkeljaju  da je zdrava prehrana ukusna. Dakle te salatice ne sadrže samo par listića zelena salatice, sadrže  one više sastojaka, ali to je sve totalno nemasno, neslano, nezačinjeno,… a  porcije su zaista majušne. 

Fakat ne razumijem zašto bih ja sad trebala nekome na nečemu biti zahvalna. Natjerali su me na dijetu na kojoj ne želim biti. Točno je da sam smršavjela – ali nisam ja to htjela. I da, sad ima par kila manje, odjeća mi je malko prevelika, pretpostavljam da bih sad trebala kupiti nešto nove obleke. Zašto?

Mene moda nikad nije zanimala niti ju pratim. I nemam nikakvu namjeru početi pratiti modu i kupovati nove krpe. Uostalom niti imam novaca za to. Ja sam bila zadovoljna svojim izgledom (i svim kilama koje sam imala) pa mi manjak kila ništa ne znači. Znam da bi se druge žene raspametile zbog 15ak kila manje i odmah otrčale u shopping. Ja nisam kupila nikakvu novu odjeću niti to imam u planu, nosim ovu pomalo šlampavu, probušila sam rupe na remenu i to je to.

Famozno mi je to da kad netko smršavi, onda se jednostavno mora početi „ljepše“ oblačiti. Pisala sam već da sam zadnji put bila na dijeti na završetku srednje škole i onda sam zaista bila znatno smršavjela jer nisam željela biti najdeblja u razredu. Bila sam kupila nešto  nove odjeće, ali  zadržala sam svoj stari način odijevanja jer meni se sviđao. Nikad nisam pratila modu i nije me zanimalo što je moderno, ja sam kupovala što se meni sviđa. Al´ stalno sam slušala komentare da bih se sad (kad sam smršavjela) trebala oblačiti ovako ili onako i pratiti modu. Zašto?

Nitko mi nije znao objasniti zašto bih ja to trebala. To je valjda ono: zato što sve druge žene tako rade. Da, ako one skoče s mosta ili kroz prozor, moram i ja!? Nisam vam ja tip za ta kolektivna samoubojstva.

Nakon što sam smršavjela u srednjoj školi, patila sam se s održavanjem težine, brzo sam se ponovno udebljala i tada sam donijela odluku da nikad više neću biti na dijeti. I držala sam se toga više od 15 godina – dok me sada liječnici protiv moje volje nisu stavili na zdravu dijetnu prehranu.

Fakat mi je van pameti da nekome budem zahvalna što me protiv moje volje izgladnjuje zdravom dijetnom prehranom!

Sve slike preuzete su s interneta.

Kako kilograme isprditi ili ispuhati kroz nos

Počelo je…

Idu mi na živce internetski (blogerski) postovi, medijski članci itd. koji se javljaju "početkom"(?) ljeta: svode se na to da ljeti treba jesti laganiju hranu i zbog te neke nenormalne vrućine(?) izbjegavati uključivanje pećnice/štednjaka... Ja nikad nisam patila od toga da ljeti jedem tu neku laganu hranu, moja prehrana je ista i ljeti i zimi: zdrava hrana gadi mi se tijekom zime i zdrava hrana gadi mi se i tijekom ljeta. 

Ove godine sam prvi takav tekst na hrv. jeziku vidjela (već?) 18. 4. (da, tekst je od ove godine, nije od prošlog ljeta). Nije bitno gdje, ali tekst je osvanuo i kaže nešto u stilu (nemam doslovan citat): „zatoplilo je i ne morate kuhati“.

Kao prvo:

- ja uopće ne smatram da je zatoplilo, 

- a kao drugo ne znam što će svi ti (kojima je sad već  taaaaaaaaaaa „zatoplilo“ da su već počeli izbjegavati uključivanje pećnice i štednjaka)  – napraviti u kolovozu! Onda će im valjda biti tako vruće, da će biti i prevruće za žvakanje, pa će skroz prestati jesti!

Ali vidim da ljudi masovno ljeti mijenjaju prehrambene navike. Uporno bi jeli nešto lagano, npr. nekakvu malenu, majušnu, mukinu-mikinu, nezačinjenu, nemasnu, neslanu salaticu od zelenjave i to im je cijeli obrok.

Da ne bi bilo zabune, kad kažem malena salatica ne mislim na salatu koja doslovno sadrži samo par listića zelenjave. Salatom se smatra svašta, pa tako postoje: salate od tjestenine, riže, žitarica, uz dodatak kojekakvog mesa ili ribe, raznih sireva i svih mogućih vrsta povrća (krumpir, grašak, grah, kukuruz,...). A upravo takve salate su danas popularne i brste ih svi ti koji trkeljaju  da je zdrava prehrana ukusna. Dakle te salatice ne sadrže samo par listića zelena salatice, sadrže  one više sastojaka, ali to je sve totalno nemasno, neslano, nezačinjeno,… a  porcije su zaista majušne. 

Svaka vam čast što možete tako gladovati, tj. pretvarati se da ste siti od toga. Ja sam nakon takve salatice i dalje gladna, meni bi ta mukina-mikina salatica eventualno mogla biti prilog. A zapravo mi je problem opće pojesti tu odurnu, neukusnu salaticu. Ja to jedem na rate: počnem i žvačem to, razmišljam kako je to neukusno, pa imam osjećaj da ću se zbljuvati, pa odgurnem tanjur, prestanem jesti i razmišljam što se meni zapravo jede (a to ne smijem jesti!), al´ sam još uvijek gladna pa se vratim toj salatici i s gađenjem ju nastavim jesti, opet ju žvačem i imam osjećaj da ću se zbljuvati i tako u krug… dok mi ta salatica ne dojadi i frknem ju u smeće.

Da, da, dobre su te salatice, imaju dvojako djelovanje:

- em su to zdravi sastojci pa sa od toga neću zdebljati,

- em je to tako neukusno da se ne mogu natjerati da pojedem cijelu tu majušnu neukusnu salaticu pa nema straha da ću pretjerati s količinom (a porcija je ionako majušna!).

Fascinantno mi je i kako nekima vrućina stvara osjećaj sitosti!? Često ljeti čujem: "Ne mogu jesti, vruće mi je!". 
Ja nemam takvih problema. Meni jest vruće, ali nisam zato manje gladna. Kakav to metabolizam imate svi vi kojima vrućina stvara osjećaj sitosti??? 
Nemoguće mi je pretvarati se da sam od vrućine sita i da ne trebam jesti: ja počnem živčaniti.

Kad sam ja na dijeti, to svi znaju: ne može im promaknuti koliko pizdim cijele dane.  A na "pižđenje", tj. na stres i inače reagiram na način da bih stalno jela - i sad da ja budem na dijeti!
Naravno da uzimam sredstva za smirenje, tko bi normalan mogao izdržati dijetu bez toga.

Osim ovih koji ljeti svojevoljno(!) žele(!) jesti lagano i ovih kojima vrućina stvara osjećaj sitosti(!), postoji i posebna skupina ljudi: to su oni koji bez obzira na godišnje doba žderu sve redom i ne debljaju se. Imam ja takvih u rodbini i među prijateljicama (? takve mi nisu prijateljice!). 

Nemaju one ravan, zategnut trbuh, visi im koža ispod pazuha, nemaju kondicije, imaju strije i celulit – al´ žderu sve redom, u životu se sportom bavile nisu, a stalno su mršave i to baš onako skroz na skroz mršave, koščate (i nakon 2-3 djece).

Među ovima iz te posebne skupine, postoji jedna još posebnija podskupina: one koje su izdojile kile; dobro da ih nisu isprdile ili ispuhale na nos. Ima takvih, npr. dobila je 8 kila u 9 mjeseci trudnoće i pritom je žderala sve redom. Kad kažem žderala, jasno je da nije npr. za doručak požderala  kilu jabuka, pa za ručak 3 kile zelenjave i sl. Žderala je sve nezdravo do čega je došla i to u ogromnim količinama – jer se tako i inače hrani. I nakon što je rodila: izdojila je 8 kila bez ikakve dijete ili sporta.

Fascinantno mi je i kojom brzinom je dobila tih 8 kila – u 9 mjeseci trudnoće, to je manje od kile mjesečno. Ja 8 kila dobijem u mjesec i pol – bez trudnoće. Ne znam kojom točno brzinom ih je izdojila, ali sigurno joj je trebalo manje da izdoji 8 kila, nego što meni treba da smršavim 8 kila.

Zapravo, ne znam jel´ mi više idu ne živce oni koji mogu sve jesti i ne debljaju se ili oni koju tvrde (seru) da nisu na dijeti, nego se jednostavno zdravo hrane/zdravo žive (i još trkeljaju da je zdrava hrana ukusna). A što je zdrava prehrana/zdrav život, nego dijeta? Neki će reći da zdrava prehrana/zdrav život nije dijeta, nego način života. Za mene je ta zdrava prehrana/zdrav život: dijeta, a ne način života. A ako te liječnici cijeli život žele liječiti zdravom prehranom, onda je to cjeloživotna dijeta. 

Sve slike preuzete su s interneta.

Zdravlje koje možeš okusiti - jedeš sve što je neukusno

Čitala sam blog s ex-yu prostora koji je pisala neka žena koja  se navodno zdravo hrani da bi bila mršava. Dobro, nek ona piše svoje, kao što i ja pišem svoje, ali to što je ona tamo na blogu nasrala, to ne bi ni pas s maslom pojeo (ona naravno ne bi nikad upotrijebila maslo, jer ona jede zdravo!). I tako ona kaže da kad ju negdje nude nečim što sadrži brašno ili šećer, ona to odbije i kaže da ju onda svi zbog toga gledaju sa sažaljenjem, al´ se ona na kraju svega slatko smije jer svi ti pogledi sažaljenja magično nestanu kad dođe ljeto i svi se dive njezinoj mršavosti. Meni nije jasno zašto bi nju netko žalio, ako ona svojevoljno odbija neku  hranu??? Ja, takve koji su si sami nametnuli dijetu, nemam razloga žaliti. To su si izabrali i neka im bude. Ja žalim ljude poput sebe – kojima su liječnici nametnuli dijetu! Mi si nismo to sami izabrali, nego nam je nametnuto. A ovi koji se dobrovoljno zdravo hrane i seru kako je zdrava hrana fina – ti nisu za žaljenje, nego za lobotomiju.

A nije mi jasna ni njezina tvrdnja da dolaskom ljeta pogledi sažaljenja magično nestanu i svi se dive njezinoj mršavosti – a zašto bih se ja divila njezinoj mršavosti? Pa nisam tinejdžerka i mene uopće nije briga koliko je ona mršava. Ne osjećam potrebu da stanem u manji konfekcijski broj. Ja sam debela i uvijek sam bila debela, zašto bih ja morala biti mršava kao ona??? Ja uopće ne bih bila na dijeti da me liječnici žele liječiti lijekovima. 

Al´ neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee. Oni mene liječe dijetom, tzv. zdravom prehranom. Ok, jasno mi je da ne postoji čarobna tableta koja bi me izliječila, ali da mi je kao liječenje propisano gladovanje - to mi je van pameti.

Da utvrdimo gradivo: da me liječnici nisu stavili na dijetu, ja ni u ludilu ne bih došla na ideju da idem na dijetu. Nisam bila na dijeti od završetka srednje škole (prošlo je preko 15 godina od moje zadnje dijete). 

Nisam imala u planu više ikad u životu ići na dijetu. Jer biti na dijeti, znači živjeti onako kako sada živim: jedem neukusnu, zdravu, odurnu hranu koja mi se gadi, a moram prestati jesti  sve ono što volim i u čemu uživam.

Točna je ona fraza koja se koristi u kontekstu zdravih namirnica: zdravlje koje možeš okusiti. 

- Sve što je zdravo ima upravo takav okus po kojem znam da je zdravo: neukusno je i nemam apetita na to.

- Ako je nešto što jedem dobrog okusa tj. sviđa mi se: onda automatski znam da je nezdravo i da to ne smijem jesti.

Zaista se nadam da se nikad neću posvađati s pameću i ići na dijetu svojevoljno te tvrditi da je zdrava hrana ukusna.

Dobro, pustimo te neke … ajde bit ću pristojna pa ću reći „čudne“ ljude (iako bih ja našla primjerenijih i slikovitijih pridjeva za opisati te osobice).

Kad sam već krenula s tim nekim frazama vezanim uz zdravu prehranu, da nastavim u istom tonu.

Nikako ne shvaćam frazu: ono si što jedeš.

Dakle, ako ja jedem kolače, onda sam ja kolač.

Ako jedem sladoled, onda sam ja sladoled.

Ako jedem tortu, onda sam ja torta.

Ako jedem pecivo od bijelog brašna, onda sam ja pecivo od bijelog brašna.

Ako jedem bijeli šećer, onda sam ja bijeli šećer.

A ako netko jede tapioka ili chia puding (ili nešto drugo što je sad fensi), onda je on tapioka ili chia puding.

Ako netko jede voćnu salaticu, onda je on voćna salatica.

Ako netko jede sirovu tikvicu, onda je on sirova tikvica.

Ako netko jede pecivo od integralnog brašna, onda je on pecivo od integralnog brašna.  

Ako netko jede med, steviu ili agavin sirup (il´ što god je sad popularno), onda je on med, stevia ili agavin sirup.

I što sad s tim? Ja nemam ništa protiv da budem kolač, torta, sladoled, bijelo brašno, bijeli šećer…

I ne zavidim ovima koji su tapioka ili chia puding, voćna salatica, sirova tikvica, pecivo od integralnog brašna, med, stevia ili agavin sirup.

I ne bih željela jesti to što oni jedu kako  bih postala to što oni jesu.

Sve slike preuzete su s interneta.

Naribane tikvice nikad neće postati špageti od tikvica

I dalje se patim s dijetom iliti „zdravom prehranom“.

Najgore je kad slušam kako netko kaže da je zdrava hrana ukusna. Obično su to one neke manekenčice, glumičice i pjevačice…. Ne vjerujem u stereotip da je lijepa žena glupa, al´ kad čujem te manekenčice i glumičice na tv-u kako  kažu da je zdrava hrana ukusna, odmah mi glavom proleti: “Ajme, što je ova glupa!“. Imam dojam da takvim glupim izjavama te manekenčice uporno žele (nama koji mislimo da lijepe žene nisu nužno glupe) dokazati - da one baš jesu glupe! 

Znam da nismo svi isti i valjda zaista postoje ljudi koji su sebe uvjerili da je zdrava hrana ukusna(???). Dobro, oni imaju drugačiji mentalni sklop od mene: koliko ja god puta ponovila laž da je zdrava hrana ukusna, neću u nju povjerovati: na temelju iskustva u jedenju te odurne zdrave hrane, a na žalost – prisiljena sam jesti  ju svaki dan. Ili ti ljudi imaju drugačije okusne receptore? Ja takve nemam.

Nešto zbog čega posebno podivljam su tzv. špageti od tikvica. Možete vi tikvice ribati običnim ribežom ili nožićima „rezati“ na uske trake ili to „rezati“ spiralizatorom: koji vi god alat upotrijebili, tikvice nikad neće postati špageti, u svakom od navedenih slučajeva dobit ćete jednostavno naribane/narezane tikvice.

I onda te naribane tikvice oni koji slijede sirov način prehrane (sve sirovo ili eventualno osušeno) posluže tako sirove s nekim sirovim umakom i oni to jelo zovu: Špageti od tikvica. Dragi moji, možete vi to jesti do mile volje (niti vam branim niti vam zavidim niti mislim to početi jesti), al´ to vam nisu špageti. Zašto se ne usudite nazvati stvari pravim imenom???  To vaše jelo zove  se: Naribane tikvice.

Oni koji ne jedu samo  sirovo, nego mogu/smiju i kuhano, oni će te naribane tikvice poslužiti s kuhanim (mesnim) umakom i opet će to nazvati: Špageti od tikvica. Dragi moji, to vam nisu špageti od tikvica, možete vi to jesti do mile volje (niti vam branim niti vam zavidim niti mislim to početi jesti), al´ to vam nisu špageti. Zašto se ne usudite nazvati  stvari pravim imenom???  To vaše  jelo zove  se: Naribane tikvice.

Za mene, tikvice nisu ni do koljena špagetima  od bijelog brašna (nikako od integralnog brašna!!!), zapravo, smatram uvredom kad netko naribane tikvice nazove špagetima.

E da, ne smijemo zaboraviti ni ono što postoji u nekim prehrambenim pravcima, a zove se: Lazanje od tikvica. Netko neupućen pomislio bi da se redaju listovi tijesta za lazanje (od normalnog tijesta) i nekakav nadjev koji sadrži i tikvice. Figu! U takvim  receptima tanko narezane ploške tikvica glume tijesto za lazanje(!), a nadjev je najčešće mesni.

Meni opet nije jasno kako tikvice mogu zamijeniti tjesteninu. Ta tikvica koja se praktički sastoji od vode, nema veze s listom tijesta za lazanje od bijelog pšeničnog brašna. I naravno da su te lazanje odurne (na moju žalost, probala sam ih, nisam ja nikad došla na ideju da ih idem raditi, al´jednom prilikom su mi poslužene i nisam ih mogla izbjeći). Naravno, te lazanje ne sadrže ni bešamel umak, nego su zalijane nekakvom smjesom od jaja  – kad stavite zalogaj toga u usta: to veze nema s okusom lazanja! To nisu lazanje od tikvica, nego, evo predlažem naziv: Mljeveno meso s tikvicama zapečeno s jajima. Nazovimo stvari pravim imenom.

Ok, na stranu te špagete i lazanje od tikvica koje to zapravo nisu, vratimo  se klasicima poput tzv. tikvica na lešo. Kad netko kaže da je to ukusno, kosa mi se digne na glavi! Tikvice na lešo su vodurina kuhana u vodurini: tikvice se sastoje praktički od vode i kuhaju se u vodi – da, to je zdravo, od vode se nećete zdebljati, al´ da je to ukusno??? Moš` mislit.

Nije stvar samo u tome da mi ide na živce kad tikvice glume tjesteninu od brašna, ja ni inače ne volim tikvice (ni pohane – to je ko pohana voda: ova tikvica u sredini sva omekani i razljigavi se, jedino ostaje „korica“ od smjese za paniranje, a nikad nisam voljela pohano).

A tek tzv. pohane tikvice iz pećnice – to ne postoji!!! Ako su pečene u pećnici, onda nisu pohane! U pećnici se hrana ne može pohati! Te tikvice u pećnici su samo „osušene“ da se ova smjesa za paniranje na njima stvrdne, tj. osuši, te tikvice zaista ne valjaju ama baš ništa.

Ne znam gdje je kraj tim nebulozama poput tih „špageta od tikvica“ ili „lazanja od tikvica“. Ima danas masa tih prehrambenih pravaca, pa neki kažu npr. da rižu zamijenite cvjetačom (karfiolom). I tako je nastao Rižoto od cvjetače. Netko neupućen opet bi mislio da taj rižoto sadrži rižu u kombinaciji s cvjetačom. Figu! U tom rižotu sirova cvjetača „glumi“(!) rižu. Ajme užasa! To zapravo nije rižoto, nego valjda cvjetačoto, il´ ako hoćete karfioloto.

U nekim prehrambenim pravcima postoji i sarma, u kojoj, sad već pogađate: cvjetača glumi rižu(!). Nikad nisam voljela sarmu jer redom sadrži  sastojke koje ne volim: kiseli kupus, meso i rižu. Od te tri namirnice, riža bi još u ekstremnim slučajevima kod mene kako-tako prošla. Al ova cvjetača u sarmi – to je čisti užas!

Možda bi bilo dobro da i ja (ko manekenčice s početka teksta) počnem samu sebe uvjeravati da je zdrava hrana koju svaki dan moram jesti  - ukusna. Koliko milijuna godina bih si svaki dan to trebala ponavljati kako bih možda samu sebe uvjerila u to???

Sve slike preuzete su s interneta.

Kako je sve počelo…

Na moju veliku žalost i zgražanje:  ja se zdravo hranim. Ne možete zamisliti koliko je to meni nevjerojatno i koliko sam jadna zbog toga jer meni se zdrava hrana jednostavno gadi. Baš me briga što tko kaže, ali meni zdrava hrana uopće nije ukusna.

Zašto se ja zdravo hranim? Zato što danas liječnici sve liječe dijetama. Ja zapravo prakticiram „dijetno gladovanje“. To je ono kad vam na nalazu piše „terapija“ pa je navedeno koji su to lijekovi, ili u mojem slučaju piše: dijeta.  Dakle, liječnici su mi zbog nekih tegoba (o tome drugi put) propisali dijetu kao lijek. Moram napomenuti da ja nisam od onih koji pate za prirodnim liječenjem, takvi  bi sve što im sa zdravljem ne štima regulirali na prirodan način: prehranom, sportom i sličnim pizdarijama. Ne, nisam vam ja ta. Ja bih radije gutala tablete. Ali ne, meni liječnici ne žele propisati tablete, nego me liječe dijetom. Dobro, znam da ne postoji čarobna tableta koja bi me izliječila, ali da me se liječi gladovanjem, to mi je van pameti.

I tako se ja već mjesecima liječim dijetom. I to nije ona neka izgladnjivačka dijeta, kad se očekuje da smršavite 10 kila u tjedan dana. Ne, mene su liječnici poslali dijetetičaru koji mi je savjetovao plan prehrane, a to je zapravo ono što se smatra zdravom prehranom. To je ono: smanjiti masnoće, sol, crveno meso, konzumirati ribu (bljak!), konzumirati ono sve odurno cjelozrnato/punozrnato/integralno (fuuuuuuuj!), izbaciti slastice iz prehrane,  konzumirati svježe voće,  pasti zelenjavu (bljak!) i kojekakvo povrće,...

Ili jednostavno seljački rečeno: moram iz prehrane izbaciti sve što volim, u čemu uživam i što mi je fino, a moram jesti sve ono što mi je odurno, što mi se gadi i što inače ne bih ni štapom taknula.

Znala sam ja da ta zdrava prehrana postoji, ali tek sad kad svaki dan prakticiram tu odurnu zdravu prehranu, tek sad sam zapravo postala svjesna u kojoj mjeri mi se ta zdrava prehrana ne sviđa. To je fakat jednostavno odurno! Nikad mi se nije sviđala i uspješno sam ju izbjegavala: ja nisam dirala nju, ona nije dirala mene – izbjegavale smo se u širokom luku.

Ne znam jel mi gore jesti raženi, integralni kruh, zelenjavu i slične odurnoće il jesti meso. Da, ja dugi niz godina (oko 16) nisam uopće jela meso ni ribu i ni danas to ne bih jela. Ali liječnici smatraju da su meso i riba dio zdrave prehrane (naravno, treba paziti koje, kakvo, na koji način pripremljeno itd.). Često sam slušala/čitala kako su neki ljudi postali vegetarijanci/vegani radi zdravlja i otkad su vegetarijanci/vegani, sve im je super u životu. Ja nisam jedna od tih sretnika. Nakon 16ak godina bezmesne prehrane, prisiljena sam se vratiti mesu i ribi (odurno!).

Svaki dan mi je sve teže. Šizim i gladna sam, dobro da mi je liječnica propisala nešto za smirenje, jer ne znam kako bih inače izdržavala tu dijetu.

Nije mi cilj posvetiti život bloganju, nemam u planu skupljati sljedbenike, komentare itd. Blog je nastao iz situacije: vidjela žaba da konja potkivaju, pa i ona digla nogu. Vidim da je to piskaranje po blogu popularno pa sam eto i ja počela piskarati. Oni kojima se ne sviđa što i kako pišem ne trebaju čitati ovaj blog. 

U stilu današnjeg računalnog svijeta:

Sve slike preuzete su s interneta.