Moje nerazumijevanje mode 2

Neki dan, pisala sam o gospi koja obuje šlape, ugura hlače u čarape i to se smatra modom. 

Danas nisam mogla doći k sebi. Čak mi nije bilo ni smiješno, jednostavno sam bila zabezeknuta. Vidim ja u tramvaju žensku u šlapama, s nogavicama hlača uguranim u čarape! I mislim si: "Ajme, još jedna!".

Ali, tu priči nije kraj! Ta današnja ženska, je ista ona od prošlog puta (sigurna sam, iako nisam to objavila, imam fotografije lica i od prošli put i od danas; nema sumnje da je to ista osoba!).

Očito je i da ove šlape od danas, nisu one od prošlog puta (vidi se na fotografiji!).

Koliko je ona tih šlapa nakupovala???

Ok, da, znaaaaam, te modno-osviještene gospoje, opskrbe se s tim stvarima koje su moderne.

Pa ne može jadnica svaki dan obuti iste šlape!

A jebo mene glupu, ja svaki dan nosam iste šlape (ok, to su šlape za po doma, i ja ih ne nosam po tramvaju; koliko god to moderno bilo, mene bi bilo sram).

Fotke su moje. 

Bog i Hrvati i djeca i njihovi roditelji.

 

Moje nerazumijevanje mode ili prvoaprilska šala?

Vau, ok, znam već odavno da ja fakat ne razumijem modu. Ne da sam modno neosviještena, nego sam modno totalno onesviještena!

Ali, ovo...

WTF???

Ajme.

Znam da je taj njezin stajling planski osmišljen (sigurno nije ni jeftin!), ali ajme!

Kad vidim hlače ugurane u čarape, počne mi se bljuvat (znaaaaam, to je zato što ne razumijem modu!). 

Pa kad vidim ove šlapice s crno-bijelim rubom! A jebo mene glupu, ja slične nosam po doma, po kući: a trebala bih neke hlače ugurat u čarape, obut te svoje šlape i tako ići na posao i onda bih bila u trendu. 

Fakat mi nije jasno.

Jel ta ženska možda izgubila neku okladu, pa mora tako hodat okolo?

Il je to neka prvoaprilska šala koju ja ne kužim?

Slike su moje!

Trčavac

 Ok, znam da neki ljudi obožavaju sport. Ali ovo...

Vidi se da gospođa nasuprot meni ima jaknu i drži ruku na kišobranu: hladno je, vjetar puše i pada kiša (malo pada, malo ne pada, tj. kad sam u busu/tramvaju, onda ne pada, a kad izađem iz busa/tramvaja - onda pada!).

Jasno mi je da će taj tip uvijek biti mršav, kad trči po kakvom god vremenu. Ali, mislim, stvarno... Jebala vas mršavost.

Slike su moje. 

Moje nerazumijevanje mode

Mislim, ok, znam da sam ja modno onesviještena, ali ovo... ajme. 

WTF?

Budući da ima kratke hlače, ne kužim poantu debele jakne i kape.

Ok, nisu bile temperature ispod 0, bilo je oko 5°C, ali svejedno. Znam da je problem u meni: ja na tako niskim temperaturama ne nosim kratke hlače. Ja sam bila zabundana ko Eskim. A što mogu, kad ne razumijem modu.

Slika je moja. 

Da mi je biti vrećica

Nemam pojma koliko sam tekstova na temu Dajmo da sjede napisala, vidim da ih ima podosta (npr. Dajmo da sjede 19), ne znam koji je zadnji... 

Malo za promjenu, promijenit ću naslov.

Dakle, ista tema, drugi naslov.

Čekam tramvaj. I ja bih sjela. Da, svi vi koji ste blenuli u čudu: ja volim sjediti i ja bih sjela dok čekam tramvaj. Ali, ne. Ne možeš sjesti, jer nečije vrećice moraju sjediti. 

Jebo mene glupu, ali ja ne razumijem zašto je ta neka baba posjela svoje vrećice.

Ja sam svoje vrećice stavila na pod. Pa neću ih valjda držati u rukama dok čekam tramvaj. I da sam sjela, ja bih vrećice stavila na pod (tako uvijek radim!), ne bih ih posjela. Znaaaaaaaaaaaam, još će me neto prijaviti zbog zlostavljanja vrećica (umjesto da ih lijepo posjednem nekamo, ja ih odlažem na pod).

Istu večer, moram presjedati i čekam drugi tramvaj (vrećice sam odložila na pod). Naravno, ne možeš sjesti. Nečije vrećice moraju sjediti.

Slike su moje.

Sveti gležnjevi

20. veljače, temperatura je oko 6.00 u jutro bila -8°C (minus osam!).

Ok, ovo je 2 sata kasnije (nešto prije 8.00 sati). Bila sam toliko šokirana time što sam vidjela, da sam uopće zaboravila provjeriti kolika je temperatura. 

Svaka čast.

WTF???

 

"...poznata po najsavršenijem tijelu na svijetu..."???

WTF???

Pa žena je debela!

OK, da, ima puno manje kila od mene, ali svejedno je debela!

Svi imaju, samo ja nemam

Naiđem u novinama na članak o nekakvom sredstvu za mršavljenje. Članak nisam pozorno čitala, preletjela sam ga jer mi je jasno da nemam novaca za takve lijekove koliko god oni super bili, iako ja nemam ama baš ništa protiv kemije, da imam novaca ja bih kupovala takve lijekove, ne bih gladovala na zdravoj hrani. Pred kraj članka šokirala me ova podcrtana tvrdnja, citiram:

"...oni koji ostvaraju željene rezultate često se sami našale da su prije korištenja lijeka na junk food potrošili i veće iznose mjesečno, dok neki pak odaberu lijek umjesto cigareta (na koje mnogo bolesnika troši i veće iznose od 180 eura mjesečno)..."

MOLIM???

WTF???

Od kud tim ljudima toliko novaca da su mjesečno trošili i više od 250 eura na junk food?

Sad me više ne zanima zašto sam debela, nego me zanima zašto nemam novaca??? Očito ih drugi imaju. Gdje oni svi rade? Koji faks su završili?

Ja sam očito sve krivo napravila u svom životu.

Već sam pisala o tome da mi ide na živce kad npr. na tv-u, u nekoj emisiji i sl. neki nutricionist, dijetetičar... ili koji god kurac tvrdi: ... da su ljudi debeli jer non top idu u pekare, fast food restorane/grill barove/pizzerije... 

Pisala sam i o tome, da s obzirom na to, koliko često ja idem u te fast food restorane, pekare, pizzerije, doner kabab prodavaonice... ja bih trebala biti koščato-oglodano-ispijeno-anoreksično mršava! 

Meni su ti fast food restorani, pekare, pizzerije,... uvijek bili skupi. Ja nisam nikad imala novaca za to. Moja obitelj je uvijek bila siromašna. 

Nisam čak niti svake godine išla u te fast food restorane! 

U McDonaldsu sam bila doslovno MANJE OD 10 PUTA U ŽIVOTU (a imam 43 godine)! Ne mogu točno nabrojiti koliko puta, ali sigurno manje od 10 puta u svoje 43 godine života. Meni je hrana tamo jednostavno uvijek bila skupa. Ali meni se ta hrana zaista sviđa! 

Osim u McDonaldsu, NISAM NIKAD U ŽIVOTU bila u nekom drugom fast food restoranu, koji prodaje hamburgere i sl. 

Nikad u životu nisam bila u nekom grill baru (npr. Rubelj grill, imam jedan u blizini, uvijek sam htjela otići tamo, ali meni je to skupo).

U KFC-u bila sam jednom u životu. Super je, ali fakat je skupo.

Bila sam 2 PUTA u životu u ćevapdžinici (jel se to tak kaže?) i moram priznati da mi se ćevapi baš ne sviđaju. Ok, mogu pojesti, ali nije nešto što bih poželjela. 

Bila sam JEDNOM u životu u doner prodavaonici Ali Kebaba: zaključila sam da mi se doner kebab baš nikako ne sviđa, uopće mi ne odgovara taj okus. Ne znam, možda bi mi se negdje drugdje svidio, ali bilo mi je preskupo isprobavati.

Nikad nisam bila u Burger Kingu, a htjela bih.

Nikad nisam probala Subway sendvič, a htjela bih.

U pizzerije sam išla, ali ne svake godine! Naravno, išla sam u jeftine pizzerije, ali svejedno si nisam mogla priuštiti da idem svake godine, a kamo li svaki mjesec! Daaaaa, znaaaaam, neki idu svaki tjedan!

Ne mogu reći da sam često išla u pekare, kruh sam kupovala u dućanu kad sam išla po ostali špeceraj. A peciva sam si sama pekla kod kuće! Ova zadnja rečenica sve objašnjava.

Da, ja sam uvijek bila debela, ali: debljala sam se od hrane koju sam sama PRIPREMALA KOD KUĆE. Nisam lijena, meni nije bio problem pripremiti si nešto fino za bilo koji obrok. Da, nekad sam pripremila doma pizzu, hamburger, hot dog,.., ali nisam se natrpavala takvom vrstom hrane! Ja sam si pekla krumpir u pećnici, pekla sam povrtne popečke, kuhala tjesteninu, pekla povrtne složence s puno tvrdog sira i vrhnja, mijesila pogače i peciva, pekla kolače i torte,... Nikad mi to nije bio problem.

Smeta mi kad mene, koja nisam lijena i uvijek sam si sama pripremala hranu kakvu volim, trpaju u isti koš s ovima koji pojedu cijele McDonaldse, pekare, KFC,... 

Nikako mi nije jasno kako oni imaju toliko novaca da više od 250 eura mjesečno troše na fast food.

A za ove koji troše više od 180 eura na cigarete, uopće ne znam što bih rekla. Ja nisam nikad pušila. Prije koju godinu sam probala početi pušiti s ciljem mršavljenja, ali meni se to previše gadi, pa sam odustala. Daaaaaaa, ima ljudi koji su mi rekli da očito ne želim dovoljno jaaaako biti mršava, da stvarno želim smršaviti, trudila bih se pušiti cigarete umjesto jedenja hrane! Pa, činjenica je da ja ne želim biti mršava: moji doktori žele da ja budem mršava!