Prije par godina pisala sam Kako imati popularan food-blog u Hrvatskoj?
Neki dan surfala sam netom i tražila recept za nekakvu
tortu. Pritom sam se sjetila tog svog teksta, točnije 4. točke: Vrijeme i pravi
prioriteti. Meni je i dalje nevjerojatno koliko food-blogeri imaju novaca.
Naime, tražeći recept, stalno sam nailazila na recepte u koje
idu hrpetine jaja. Ok, znam da postoje bogati ljudi, ali da netko ima toliko
novaca za jaja… Ajme. Ok, nisu tu samo jaja u pitanju, u tim receptima ima hrpa
skupih sastojaka u ogromnim količinama, ali fakat me fascinira to s jajima.
Pisala sam u spomenutom tekstu da su moji doma imali kokoši, tj. imali smo
jaja, ali jaja su bila za prodaju, a ne da bih ja isprobavala recepte. Zato sam si ja u nekoliko navrata bila sama kupila u dućanu jaja koja su mi bila potrebna za
isprobavanje recepata, ali meni je to bilo preskupo, pa sam odustala. A da,
trebaš biti bogat da bi pisao food blog.
Fakat mi je nevjerojatno da su ljudi tako bogati da si mogu priuštiti pisanje food- bloga. Ok, da, dobro, znam da postoje milijunaši, milijarderi,… ali kad govorim o food-blogerima, meni na pamet ne pada Paris Hilton, Kardiašanke i kojekakvi arapski prinčevi koji su se obogatili na nafti. Ja sam mislila (misliti je drek znati) da su food-blogeri prosječni ljudi, ali ne shvaćam otkud njima toliko novaca za pisanje bloga. Možda njih netko stvarno smatra prosječnim ljudima, ali očito zarađuju iznadprosječno kad si mogu priuštiti takav skup hobi kao što je pisanje food-bloga (ok, ne moraš sam zarađivati, možeš potjecati iz bogate obitelji, bogato se oženiti/udati...).
Najbolja je stvar što su u tim receptima koje sam gledala - većinom okrugle torte, prosječne veličine (oko 26 cm). Nisu to torte na kat ili torte veličine lima od pećnice. Da, ima i nekoliko četvrtastih torti, i to dimenzija oko 20 x 30 cm - ali to su male torte! Nisu to torte veličine lima od pećnice da bi se tom njihovom veličinom opravdala količina (skupih) sastojaka! Ma kakvi! Ako imate nekakvu proslavu, sigurno nećete raditi samo tu tortu, nego još i druge kolače i hranu(!). Ajme. Meni stvarno nije jasno gdje vi svi radite, što ste studirali… da imate tako dobro plaćene poslove i možete si to sve priuštiti.
Baš me zanima radite li vi, koji niste bogati, torte po takvim receptima? Ako i nemate proslavu, nego npr. radite tu tortu samo za ukućane, za nedjeljni ručak - zar vi onda ništa drugo ne pripremite za taj ručak, nego samo jedete tu tortu??? U mojem slučaju to bi fakat bilo tako: imali bismo samo tu tortu za jelo jer bih sve novce spiskala na sastojke za nju, ne bi mi ostalo novaca za meso, povrće itd.
Ovdje imam primjer za jednu tortu, u koju ide samo 10 jaja - u mojoj obitelji 10 jaja je puno - jer praktički sva jaja bila su za prodaju. Najbolja mi je stvar što pokraj 2 dl ulja
piše “nije greška”. To piše zato jer su neki u komentarima cendrali “jel
stvarno ide taaaaaaaako puno ulja”. Hmmm. A nitko nije pitao “kaj fakat ide čak
10 jaja”. Litru biljnog ulja možete kupiti za 1,10 eura, a za recept vam treba
2 dl. A jaja, ajme, pa 1 kutija jaja (10 jaja) košta oko 2 eura, ok, može se
naći na sniženju i ispod 2 eura – ali svih tih 10 jaja, tj. cijela kutija ode u tu tortu. Sudeći
prema popularnosti tog bloga, očito ljudima taj recept nije skup.
U sljedeći recept ide čak 30 jaja, i uz to(!) još i 300 g
lješnjaka i 400 g čokolade. Jel vi znate koliki su to novci? Ok, da, znam, znam, primijetila sam već da, sudeći po popularnosti tog bloga, ljudima to nije skupo. Torta baš i nije velika, peče se u četvrtastom limu oko 20 x 30 cm.
Sad sam se sjetila kako sam uvijek sa svojima vodila bitke oko tih prokletih jaja kad sam htjela isprobavati recepte i to kad mi je trebalo svega 2, 3, 4, 5 jaja. Kao što sam pisala u tekstu koji sam gore linkala: mi smo živjeli na selu i imali kokoši, ali jaja su bila za prodaju, a ne za isprobavanje recepata/pisanje food bloga! Nekad sam cijeli tjedan skupljala jaja, kako bih za vikend imala npr. 8 jaja da isprobam neki recept. Naime, da sam tražila 8 jaja i rekla da mi trebaju za isprobavanje recepta, sigurno ih ne bih dobila. Nego sam 2-3 puta tjedno rekla da si hoću skuhati/ispeći koje jaje - pa sam tako dobila 1-2 jaja - i do vikenda sam ih onda uspjela skupiti za neki kolač. Skrivala sam ih u hladnjaku u kutijama za hranu, srećom, moji nisu bili ludi za prekapanjem po mojim kutijama s hranom (pogotovo kad sam bila na dijeti; dijetna hrana nije se gadila samo meni, nego i mojim ukućanima, jedina razlika bila je što sam ju ja morala jesti, a oni nisu morali, jer oni nisu bili na dijeti - pa nisu prekapali po mojim kutijama sa zdravom hranom).
Baš si zamišljam kako bi to izgledalo da sad odem svojoj mami i kažem joj: "Mogu li dobiti 30 jaja za tortu?" Sigurno bi me zabezeknuto pogledala i rekla: "Za jednu tortu??? Jel to narudžba za tortu na kat?" Onda bih ja rekla: "Ne, to je mala tortica od nekih 26 cm promjera." Onda bi me ona i dalje zbunjeno, zabezeknuto gledala i izbečila oči, da smo u stripu, iznad glave bi joj se vidjeli oblačići s upitnicima. I rekla bi nešto poput: "Ja nikad u životu nisam potrošila 30 jaja na jednu tortu, zar ne možeš ispeći neku normalnu tortu od 3-4 jaja? Tko normalan peče jednu tortu od 30 jaja???"
Malo pojašnjenje: prije sam radila torte i kolače po narudžbi za manja slavlja, zato bi me mama pitala jel to pečem po narudžbi (za po doma, sigurno nisam radila kolače s puno jaja, doslovno sam se snalazila s 3-4 jaja!). Jel trebam sad istaknuti da ja stvarno nikad u životu nisam radila tortu od 30 jaja. Baš bih ju jednom voljela napraviti i probati! Da sam barem bogata!
Pokušavam se sad sjetiti koliko sam najviše jaja potrošila za jednu tortu ili kolač. Par puta bila sam si kupila npr. 20 jaja u dućanu za isprobavanje takvih recepata, ali bilo mi je skupo, pa sam odustala. Ni moja mama nije nikad radila torte/kolače u koje ide puno jaja, jer jaja su bila za prodaju, a ne za isprobavanje recepata/pečenje kolača.
Ako još niste shvatili, mamin odgovor na moje pitanje (Mogu li dobiti 30 jaja za tortu?) bio bi: "Ne, imam već dogovorene narudžbe za cijeli mjesec. Ispeci neku normalnu tortu!"
U ovom receptu nije me šokirala količina jaja, nego cijena kreme! Ajme. Potrebna je 1 l slatkog vrhnja (ne biljnog šlaga!), 400 g čokolade za kuhanje (one skuuuuuuuuupe, s puuuuuuuuuuuuuuuuuuno kakaa), 400 g Nutelle (jel vi znate koliko to košta?) i 100 g mliječne čokolade (naravno, Milka, ni u ludilu neka jeftina). Ajme. Jel vi znate koliko slatko vrhnje košta??? 1 litra slatkog vrhnja bi u nekoj najjeftinijoj varijanti koštala 8 eura. Da vam to malo pojasnim, ako još računate u kunama: to je preko 60 kuna! Ajme. Ja za 60 kuna moram pripremiti i cijeli ručak i kolač! A gdje je još onda 400 g Nutelle za oko 4 eura (to je oko 30 kn!). Jel ima 400 g kvalitetne čokolade za kuhanje ispod 7 eura (oko 52 kn)??? Bolje da prestanem računati dok nisam pala u nesvijest. Znači: slatko vrhnje, Nutella i čokolada za kuhanje za tu tortu koštaju oko 142 kn (a i to je izračunato prema najjeftinijoj varijanti!). Ja za 142 kn moram spremiti obroke za nekoliko dana - tako siromašni žive! Da, da, da, dobro znam, sudeći prema popularnosti bloga, očito je ta torta samo meni skupa. Jedna razvikana blogerica s ovih prostora vječito je reklamirala onu masno skuuuuupu bam čokoladu, jel vi znate koliko taj kurac košta??? Da, dobro, znam, ima i skuplje čokolade od te bam čokolade. Ako upotrijebite kvalitetne iliti skupe, razvikane, sastojke, samo čokolada i slatko vrhnje (bez Nutelle i svega ostalog) za ovu tortu koštat će vas 150 kn (oko 20 eura). Ajme. Torta jest četvrtasta, veličine oko 20 x 30 cm, ali kako već rekoh: nije velika, ne peče se u limu od pećnice.
A da, znam, ja sam siromašna, ne mogu se mjeriti s bogatim food-blogericama čiji su blogovi popularni i zato sam morala odustati od pisanja food-bloga. Baš si sad razmišljam da Nutellu nisam jela više od 25 godina, meni je to skupo, zato to ne kupujem (prije nekih 25 godina sam ju zadnji put dobila na poklon). Ne kupujem ni one neke Linolade, prije nekih 10ak godina bila sam dobila malu čašicu Linolade na poklon - tad sam ju zadnji put jela. Ja kupujem jeftine kakao namaze, a i to kupujem kad je na sniženju. Naravno, ni to ne kupujem svaki mjesec, nego 1-2 godišnje.
Onda gledam ovaj recept gdje se blogerica hvali kako je ona potrošila preko 30 jaja samo na puko eksperimentiranje. Kako je to lijepo, imaš novaca, a nemaš obaveza, imaš hrpetine vremena pa možeš cijelo popodne eksperimentirati s kolačima.
Ona sigurno ne radi 2 posla da bi preživjela, očito na jednom poslu zaradi toliko da iz dosade može slupati 30 jaja u jedno popodne na svoje eksperimente.
U ovom receptu nije me fascinirala količina i skupoća sastojaka, nego veličina i skupoća kuhinje. Proučavala sam kako ta neka gospoja, razvalja ogromnu koru i stavi tu okruglu posudu promjera 30ak cm na to tijesto, a sa svake strane još barem metar radne površine…. Ajme. Ja imam malu kuću i u njoj malecku kuhinju, a u njoj jednu jedinu radnu površinu: duga je oko 1 m, široka oko 50 cm. I na toj radnoj površini stalno stoje samostojeći mikser s metalnim postoljem i vaga - nemam ih kamo staviti, drugu radnu površinu nemam, a nemam ni u ormarima mjesta. Kad nešto pečem/kuham, ako nemam dovoljno mjesta na radnoj površini, često vagu i mikser moram staviti na pod(!). Znam da sad neki padaju u nesvijest od zgražanja i blebeću da to nije higijenski itd. A kamo da ih stavim??? Stavljam ih na pod jer nemam nigdje drugdje mjesta!
No, ni na podu nemam ne znam koliko mjesta, mjesta ima taman toliko da mogu zaobići taj mikser i tu vagu, kad izlazim iz kuhinje. U kuhinju se ulazi iz uskog hodnika, na sredini je taj uski prolaz, a s lijeve i desne strane, uza zid, su kuhinjski elementi sa štednjakom, sudoperom, frižiderom i hladnjakom - i to je cijela kuhinja! Nema nikakvog ni stolca ni stola; nemam ni perilicu ni mikrovalnu (ili još čak neki drugi fensi kuhinjski aparat) - da i imam novaca za to - ja to jednostavno nemam kamo staviti u kuhinju. Valjda vam je jasno da kad stavim okruglu posudu za pečenje (poput one plave na slici) na tu svoju radnu površinu, ta posuda zauzme skoro pola te površine! Naravno da tako veliku koru nemam gdje ni razvući! S jedne strane kuhinje nalazi se kupaona, a s druge stubište – ja nemam kamo proširiti kuhinju! Da, znam, trebala bih kupiti kuću ili stan (evo budem, samo što nisam, čim dobijem na lotu!) u kojem bih onda mogla adaptirati kuhinju da odgovara standardima za pisanje food-bloga. Moj djed je prije više od 50 godina izgradio kuću u kojoj sad živim. Kako on nije razmišljao o budućnosti, nije mu palo na pamet da će unucima ili praunucima trebati ogromna kuhinja za pisanje food-bloga??? Baš me zanima kako si je ta blogerica priuštila tako ogromnu kuhinju. Gdje ona radi? Nisam joj postavila nikakvo pitanje u komentarima jer znam da neću dobiti odgovor.
Ali, fakat me zanima!
Ok, znam da su se neke blogerice obogatile i pokupovale pa adaptirale kuće i stanove da bi imale uvjete za pisanje food bloga. No, zanima me jel ima neka blogerica, koja se nije obogatila, a živi u obiteljskoj kući koju je izgradio otac, djed, pradjed, svekar..., tj. kako je u tom slučaju došla do te ogromne kuhinje za pisane food bloga??? Jel tata, djed... bio vidovit pa je izgradio kuću/stan s ogromnom kuhinjom?
Čak i da imam novaca, ja nemam jednostavno kamo proširiti kuhinju (s jedne strane malena kupaona, a s druge usko stubište); u takvom slučaju rješenje nije "a samo sruši koji zid"! Čak ne mogu proširiti ni prema van, jer se vanjski zid nalazi skoro na međi (tu počinje susjedovo zemljište). Da, znam, trebalo bi sve zidove srušiti i napraviti novi plan prostorija među kojima bi bila ogromna kuhinja, potrebna za pisanje food bloga. Ma da, najbolje bi bilo kupiti kuću ili stan koji ima veliku kuhinju, ili kupiti zemljište pa graditi otpočetka (evo, samo što nisam, budem, čim dobijem na lotu!).
Nema komentara:
Objavi komentar