Zamislila sam da sam posve neiskusna u
pečenju kolača, da sam jedva tu i tamo ispekla kolač i išla sam
isprobavati recept s jednog razvikanog bloga.
Kao iskusnoj amaterki u pečenju kolača bilo mi je sasvim jasno da recept ne valja tako kako je napisan, ali eto, potrudila sam se praviti se blesava, tj. neiskusna i držala sam se recepta, baš da vidim što će ispasti od toga.
U receptu piše da se od 3 jaja i ovih sastojaka koji su navedeni napravi biskvit.
Prvo se polovica te smjese peče u limu. A onda se u limu iste veličine ispeče i druga polovica te smjese.
U receptu piše da je lim veličine: 24 x 37 cm.
Onda je netko u komentarima pitao u kojem limu se to peče. Ta osoba koja je objavila recept navodi sasvim druge dimenzije lima: 33 x 34 cm.
WTF???
Ja sam, praveći sa da sam totalno neiskusna u
pečenju kolača, uzela veći lim. Ali, nemam lim dimenzija 33 x 34 cm, pa sam uzela lim dimenzija 30 x 38 cm, to je tu negdje. Razmazala
sam pola smjese na papir za pečenje: i to sam, molim lijepo, izvagala cijelu smjesu pa sam ju podijelila na
dva jednaka dijela, u gram!
Kad se taj prvi „biskvit“ ispekao, ličio je,
pa ne znam s čim da to usporedim, ličio je: na palačinku debelu oko 2 mm. Na fotografiji možete vidjeti kako je to izgledalo.
Taj biskvit bio je taaako tanak da ste mogli vidjeti kroz njega.
Kao iskusnoj amaterki u pečenju kolača: meni
to nije bilo nikakvi iznenađenje, kad sam među sastojcima vidjela 3 jaja i da se od te jedne(!) smjese peku čak 2(!) kore u limu dimenzija 33 x 34 cm (ili kod mene: 30 x 38 cm), odmah sam znala da od toga možete dobiti
jedino palačinku koja se ni neda odlijepiti s papira za pečenje. Ali tko sam
ja, da ispravljam nešto u receptu s te hvaljene stranice, zato sam se držala
originala.
Onda sam to sve lijepo frknula u smeće: papir
za pečenje s „palačinkom“ sam zgužvala i bacila, a ostatak smjese izlijala sam
u zahod.
Taj recept bi imao šanse da u receptu
piše da trebate upotrijebiti ogrooooooooooooooooomna jaja. Dakle, da upotrijebite
3, ali fakat veeeeeeeeeeeka, oooooooooooooooooooooooogromna jaja, onda biste
dobili ta dva kakva-takva biskvita. Ali u receptu nigdje ne piše da jaja trebaju biti
ogromna (ni u videu se to ne kaže!). A ja sam se pretvarala da sam neiskusna u
pečenju kolača. Kako netko neiskusan može znati koje veličine moraju biti jaja?
Pa ljudi koji nemaju iskustva, tj. ne peku kolače – stvarno to ne znaju.
Prije 15ak godina moja rođakinja radila je po
receptu s interneta nekakav biskvit. Nazvala me i rekla da je sve točno izvagala, i sad kad se to
ispeklo ima palačinku na papiru za pečenje i to uopće ne može odlijepiti s papira.
Naravno da razloga za neuspjeh može biti više, pa internetu ima svakakvih
netočnih i manjkavih recepata. Ali nakon što smo prodiskutirale recept bilo je jasno
da je upotrijebila malecka jaja (S). Ona je rekla da u receptu ne piše
kako velika jaja moraju biti, i da ona ne može čitati nečije misli da zna na
kakva jaja je autor recepta mislio.
Ako koristite S jaja, za ovaj recept uzmite ih barem 8.
Ja nisam ovaj spomenuti recept pokušala napraviti s velikim jajima. Čak i da se uzmu 3 velika jaja,
zapravo, fakat bi trebala biti oooooooooooooooooogromna, ako to pečete u većem
limu (33 x 34 cm ili 30 x 38 cm), dobiti ćete dva faaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaakt skroz taaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaanka
biskvita.
Ako ste kojim slučajem uspjeli napraviti kolač...
Najbolja mi je izjava da je taj kolač (kad vam kolač konačno uspije, tj. ako uspijete pročitati misli autorice recepta i pogodite veličinu jaja i veličinu lima za pečenje) - bolji nego kupovni. Ajme.
Ok, ja mogu shvatiti da takvi, kojima se više sviđa taj kolač, zapravo ne vole kupovni. Ok, nemojte ga kupovati, nego si jedite taj doma napravljeni kolač.
Zaista je žalosno što su food blogovi s takvim manjkavim, nepotpunim i nedorečenim receptima, popularni. Kad isprobavate recepte s tih popularnih i razvikanih blogova, morate biti jako oprezni. Moji blogovi nisu bili razvikani niti popularni, ali na njima su barem bili točni recepti.
Nema komentara:
Objavi komentar