Meni je fakat fascinantno kako ljudi trpaju te jagode u sebe, kao da danima nisu ništa jeli.
Sjećam se da sam prije 2-3 godine bila kod
kolegice. Kupila je onu plastičnu posudu,
tj. mjericu u kojoj je pola kile tih bio/eko/svašta-nešto jagoda. Oprala ih je, očistila i donijela ih je na stol u zdjeli. Ona je to tako trpala u sebe, kao
da par dana nije ništa jela. Ok, ne znam jel bila na dijeti, jel joj njezini nisu dali jesti il što, ali meni je to bilo nenormalno, kako je ona to žderala!
Ja sam (na kolegičino inzistiranje!) pojela jednu
jagodu – ustanovila sam da to (gle čuda!) ima okus, kakav jagode imaju i da ja ne osjećam potrebu
da to jedem. A ona je u nešto više od sat vremena (koliko smo sjedile i
razgovarale) sama utrpala u sebe tih pola kile jagoda (minus ona jedna jagoda koju sam
ja pojela na njezino inzistiranje). Pojela je ama baš sve jagode iz zdjele!
Ajme. Ja pola kile jagoda nisam sveukupno pojela
u zadnjih 10 godina. Meni to nije fino.
Ja sam jela kekse dok smo razgovarale (uz jagode, donijela
je na stol i kekse). I ne, nisam pojela cijelu kutiju keksa. Volim kekse, i da,
pojedem 5-6 komada. I dobro. Ja to volim i neću se ispričavati zbog toga, koliko god vama svima nenormalno bilo da netko voli kekse više od jagoda.
Nema komentara:
Objavi komentar