Sjedeći babac i dedac sa svojim sjedećim ruksakom i torbom

 

Kupila sam tri komada odjeće. Penzićka ispred mene pokupovala pol dućana (a vele da penzići nemaju novaca) i to tako lijeno, polako i opušteno sprema kao da je cijeli život pred njom. A gospa iza mene ima samo jedan artikl i pizdi dok čeka da se ja maknem. A ja čekam da penzička ispred mene pokupi sve svoje prnje! 

Nisam dočekala da penzička pokupi sve svoje prnje: blagajnica mi je naplatila, gurnula u ruku par centi sitniša i račun i ja sam izašla iz dućana: na jednom ramenu ruksak, u jednoj ruci, sitniš, račun i novčanik, a u drugoj odjeća koju sam kupila. Penzička se nije htjela maknuti pa nisam mogla odložiti ruksak, spremiti cente i račun u novčanik, a kamo li još i složiti kupljenu odjeću u ruksak.

Izađem iz dućana i gledam kako da to sve što imam u rukama, spremim.

Ispred dućana je tramvajska stanica i staklena kućica s klupom.

Ali, na klupi parkirani babac, dedac i nihovi ruksak i torba. I raširili se oni po klupi. Dođem ja sa svojim ruksakom na jednom ramenu, sitnišem, računom i novčanikom u jednoj ruci i kupljenom odjećom u drugoj ruci.

Babac i dedac se nikamo ne miču.

Nisam znala što bih, jednostavno sam spustila odjeću i ruksak na pod, tik do ovog crnog ruksaka na slici! Da, na prljavi asvalt. A kamo sam to trebala spustiti? Istina, palo mi je na pamet da to spustim babcu i dedcu na glavu, ali onda bih ja ispala nepristojna, pa sam zaključila da je bolje da to ne radim.

Kad sam ruksak i odjeću stavila na pod, onda sam spremila sitniš i račun u novčanik, pa novčanik u ruksak pa sam zatim složila i odjeću u ruksak. Babac i dedac se pomakli nisu, nije im palo na pamet da možda za koji milimetar pomaknu svoj ruksak i torbu.

Kad sam sve složila u ruksak, stavila sam ruksak na leđa i otišla iza te staklene kućice fotografirati babca i dedca s njihovim posjednutim torbama i ruksakom.

Blagoslovljeni bili sjedeći ruksak i torba i sjedeći babac i dedac.

Slike su moje.

Jakna i sandale

 

Jučer sam pisala o onoj "curi s valunzima" (znaaaaaaaaaaaaaaaaaaam, bezobrazna sam; al nije me briga). 

Danas 14. 4., ista temperatura kao jučer, ali odlučila se i ja malo poljetiti: na traperice sam obukla košulju dugih rukava, ali nisam obukla jaknu (ispod košulje sam imala majicu kratkih rukava i potkošulju) i obula tenisice; smatram da je to primjereno za ovo vrijeme. 

I onda naletim na gospoju sa slike. 

Zakopčala jaknu do grla, i još prekrižila ruke na prsima da bi stegnula jaknu oko tijela, da se jadna ne smrzne. Ok, ženi je hladno.

Dva sata(!) kasnije, (da, danas, samo 2 sata kasnije(!), i ne, nije temperatura porasla za 10 stupnjeva(!) u ta dva sata!); naletim na ovu gospoju.

12. 4.: sandale na bosu nogu. 

Hmmmmmmmmm. Da ponovim: to sam snimila isti dan u razmaku od dva sata: jednoj je hladno u jakni, a druga nosa sandale na bosu nogu. 

Ajme.

Fotke su moje. 

Krepavanje od vrućine 11. 4.

Malko je zatoplilo. No, većina ljudi, uključujući i mene, oblači jakne, gležnjače, itd.

I onda vidim u tramvaju ovu gospu: tanka ljetna suknjica, minijaturna majičica na bretelice i preko toga, nekakva košulja na kopčanje, platnene tenisice i gole noge bez hulahopki (dugo sam blejala u nju i 100% nije imala hulahopke, nego gole noge.

Evo, 11. 4. ona je tako obučena. 

A vidi se da ova cura koja sjedi desno od nje, na sebi ima i traperice i nekakvu jaknu s dugim rukavima. A gospođa koja sjedi lijevo od nje (nasuprot meni) imala je obučen baloner. Zar njima onda nije vruće? (ja sam također imala obučenu dugu jaknu (ne baš zimsku), traperice i gležnjače te majicu dugih rukava - i nisam primijetila da mi je vruće!

Ako je dotična gospa već 11.4. tako obučena, što se ja onda čudim kad u 6./7./8. mjesecu po Zagrebu vidim gospe u vrućim hlačicama i gornjim dijelovima bikinija (pardooooooon, nisu to bikiniji, to su topići; jebote, vidjela sam zatvorenijih bikinija od tih topića!). 

Logično, ako joj je 11. 4. već tako vruće da nosa ljetnu suknjicu, majicu na bretelice i gole noge - ona će u 6./7./8. mjesecu doslovno crknut od vrućine; stvarno joj ne preostaje ništa drugo nego da u 6./7./8. mjesecu hoda okolo u vrućim hlačicama i bikinijima; jadnica više nema što skinut sa sebe.

Jedino mi nije jasno kako meni s mojih 114 kila nikad ljeti nije bilo tako vruće da paradiram okolo u vrućim hlačicama i bikinijima? Po logici, mene bi moje salo trebalo više grijati, nego nju njezine kosti. 

Dobro, ok, ispričavam se, znam da će sad ispasti da sam izvrijeđala jadnu djevojku, nije sirotica kriva što je tako mlada u menopauzi pa ima valunge. 

Fotke su moje. 

Moje nerazumijevanje mode 2

Neki dan, pisala sam o gospi koja obuje šlape, ugura hlače u čarape i to se smatra modom. 

Danas nisam mogla doći k sebi. Čak mi nije bilo ni smiješno, jednostavno sam bila zabezeknuta. Vidim ja u tramvaju žensku u šlapama, s nogavicama hlača uguranim u čarape! I mislim si: "Ajme, još jedna!".

Ali, tu priči nije kraj! Ta današnja ženska, je ista ona od prošlog puta (sigurna sam, iako nisam to objavila, imam fotografije lica i od prošli put i od danas; nema sumnje da je to ista osoba!).

Očito je i da ove šlape od danas, nisu one od prošlog puta (vidi se na fotografiji!).

Koliko je ona tih šlapa nakupovala???

Ok, da, znaaaaam, te modno-osviještene gospoje, opskrbe se s tim stvarima koje su moderne.

Pa ne može jadnica svaki dan obuti iste šlape!

A jebo mene glupu, ja svaki dan nosam iste šlape (ok, to su šlape za po doma, i ja ih ne nosam po tramvaju; koliko god to moderno bilo, mene bi bilo sram).

Fotke su moje. 

Bog i Hrvati i djeca i njihovi roditelji.

 

Moje nerazumijevanje mode ili prvoaprilska šala?

Vau, ok, znam već odavno da ja fakat ne razumijem modu. Ne da sam modno neosviještena, nego sam modno totalno onesviještena!

Ali, ovo...

WTF???

Ajme.

Znam da je taj njezin stajling planski osmišljen (sigurno nije ni jeftin!), ali ajme!

Kad vidim hlače ugurane u čarape, počne mi se bljuvat (znaaaaam, to je zato što ne razumijem modu!). 

Pa kad vidim ove šlapice s crno-bijelim rubom! A jebo mene glupu, ja slične nosam po doma, po kući: a trebala bih neke hlače ugurat u čarape, obut te svoje šlape i tako ići na posao i onda bih bila u trendu. 

Fakat mi nije jasno.

Jel ta ženska možda izgubila neku okladu, pa mora tako hodat okolo?

Il je to neka prvoaprilska šala koju ja ne kužim?

Slike su moje!

Trčavac

 Ok, znam da neki ljudi obožavaju sport. Ali ovo...

Vidi se da gospođa nasuprot meni ima jaknu i drži ruku na kišobranu: hladno je, vjetar puše i pada kiša (malo pada, malo ne pada, tj. kad sam u busu/tramvaju, onda ne pada, a kad izađem iz busa/tramvaja - onda pada!).

Jasno mi je da će taj tip uvijek biti mršav, kad trči po kakvom god vremenu. Ali, mislim, stvarno... Jebala vas mršavost.

Slike su moje. 

Moje nerazumijevanje mode

Mislim, ok, znam da sam ja modno onesviještena, ali ovo... ajme. 

WTF?

Budući da ima kratke hlače, ne kužim poantu debele jakne i kape.

Ok, nisu bile temperature ispod 0, bilo je oko 5°C, ali svejedno. Znam da je problem u meni: ja na tako niskim temperaturama ne nosim kratke hlače. Ja sam bila zabundana ko Eskim. A što mogu, kad ne razumijem modu.

Slika je moja. 

Da mi je biti vrećica

Nemam pojma koliko sam tekstova na temu Dajmo da sjede napisala, vidim da ih ima podosta (npr. Dajmo da sjede 19), ne znam koji je zadnji... 

Malo za promjenu, promijenit ću naslov.

Dakle, ista tema, drugi naslov.

Čekam tramvaj. I ja bih sjela. Da, svi vi koji ste blenuli u čudu: ja volim sjediti i ja bih sjela dok čekam tramvaj. Ali, ne. Ne možeš sjesti, jer nečije vrećice moraju sjediti. 

Jebo mene glupu, ali ja ne razumijem zašto je ta neka baba posjela svoje vrećice.

Ja sam svoje vrećice stavila na pod. Pa neću ih valjda držati u rukama dok čekam tramvaj. I da sam sjela, ja bih vrećice stavila na pod (tako uvijek radim!), ne bih ih posjela. Znaaaaaaaaaaaam, još će me neto prijaviti zbog zlostavljanja vrećica (umjesto da ih lijepo posjednem nekamo, ja ih odlažem na pod).

Istu večer, moram presjedati i čekam drugi tramvaj (vrećice sam odložila na pod). Naravno, ne možeš sjesti. Nečije vrećice moraju sjediti.

Slike su moje.