Lchf 4 - Kakva jela jedem?

I dalje sam na lchf-u. Nakon prošlog teksta Što (ne)jedem? sad ću napisati nešto o jelima koja se silim jesti na toj dijeti. Pisala sam već da upotrebljavam svježi sir, krem sir, mozzarellu, mileram, kajmak…  Da to izbacim iz prehrane, ne znam što bih uopće jela.

Kad sam počela s tom dijetom, kopala sam po internetu što ljudi jedu (koji nisu na zelenoj kuri).

Prilično popularne među lchf-ovcima su palačinke. Ima više varijanti, ali ja sam odlučila probati onu najjeftiniju, s najmanje sastojaka. U taj recept idu 3 jaja i 100 g krem sira (npr. ABC). Meni se to nije razlijevalo po tavi, nego su ispale nekakve malene ko „američke“ palačinke; okusom to nema veze s palačinkama. Onda sam još kopala po internetu i našla sam varijantu u koju ide 5 jaja i 100 g krem sira, te po želji malo psylliuma. Od te smjese nastalo je nešto što liči na klasične palačinke. No, ni to s palačinkama veze nema.

Ni inače ne volim palačinke. Mogu pojesti klasičnu palačinku, no nisam ljubitelj toga. Ali ove lchf palačinke stvarno ne valjaju ništa. Od ovih 5 jaja i 100 g sira dobila sam 8 palačinki (pekla sam ih u manjoj tavi, promjera oko 19 cm). Imala sam to u hladnjaku cijeli tjedan. Prvi tjedan dijete, svaki dan sam se silila da pojedem jednu, namazanu ili sirom ili kajmakom. Meni to stvarno ne valja, ali bila sam gladna pa sam pojela.

Nadalje, pročitala sam negdje (na forumu?) da se od takvih palačinki mogu napraviti lazanje. Nasjela sam na to i napravila drugi tjedan još jednu turu palačinki, ali nisam imala doma krem sir, pa sam upotrijebila 5 jaja i 100 svježeg sira s 30% mm (propasirala sam ga kroz gusto metalno cjedilo)  i malo psylliuma. Te nazovi-palačinke su se najnormalnije ispekle, ali meni to i dalje nema veze s pravim (klasičnim) palačinkama. Napravila sam nadjev od mljevenog mesa, a umjesto bešamela, pomiješala sam mileram s malo nekakvog kupovnog naribanog sira (pročitala sam na nekom forumu da se to upotrebljava umjesto bešamela na lchf-u). Ne sjećam se kako se zove sir (piše da 40 g ima 0 kalorija). Redala sam u okruglu posudu za pečenje tih 8 palačinki, nadjev od oko 600 g mesa i to vrhnje sa sirom i pekla sam to 40ak minuta. Hm, ne znam kako da to nazovem. To nisu lazanje. To su zapečene palačinke s mileramom i mesom. Podijelila sam to na 10 porcija i sljedećih 5 dana jela sam to za ručak i večeru. Ajme. To je i samo po sebi odurno, ali stvarno mi se zgadilo jesti to svaki dan.

Tu su još neka  „klasična“ jela u lchf varijanti. Ajme.

Da odmah nastavim  s (i drugim zdravožderima, a ne samo lchf-ovcima), dobro znanim Bolonjez umakom s naribanim tikvicama. Joj ne, a jebo mene glupu, to nisu naribane tikvice to su špagete od tikvica. Ajme. O tome sam itekako pisala. Spominjala sam već da sam ja probala te naribane tikvice, pardoooooooooooooon, špagete od tikvica,  prije kojih 5-6 godina.  Nisam ja tada bila ni na kakvoj dijeti, ali pisala sam već da sam uvijek voljela kuhati. Stalno sam isprobavala recepte, provodila sam sate i sate u kuhinji i uživala. Voljela sam eksperimentirati čak i s onim što mi se činilo odvratno (lchf, paleo, raw recepti), bila sam znatiželjna što je ljudima ukusno u tome.

Btw.: nisam nikad uspjela saznati što je njima ukusno u tim receptima. Došla sam do zaključka da su oni gladni na tim kojekakvim dijetama/stilovima života i uslijed toga jedu kojekakve gadosti te tvrde da su ukusne.

Tada nisam radila bolonjez umak nego jednu varijantu Ćufti tj. mesnih okruglica u umaku koje se inače poslužuju s pravim špagetima, a ja sam ih eto poslužila s naribanim tikvicama, pardooooooooooooon, špagetima od tikvica.

Meni tada te naribane tikvice nisu imale okus kao špagete, a nisu ga imale ni sada kad sam ih jela s Bolonjez umakom. Nemam spiralizator i narezala sam tikvice na duge uske trake nožićem za guljenje krumpira, izdinstala sam mljeveno meso i napravila neku varijantu bolonjez umaka kakva se meni sviđa. I?

Ponavljam: tikvice imaju okus kao tikvice, a ne kao fiiiini špageti od bijelog pšeničnog brašna. Koje čudo!

A najgluplje mi je kad na tim lchf-ovskim blogovima blogerice pišu kako  uz te naribane tikvice, pardoooooooooon špagete od tikvica s Bolonjez umakom poslužuju neku zelenu salatu. A jebo vas glupe! Meni te naribane tikvice, nisu špagete, nego su te tikvice – ta jebena salata o kojoj vi pričate. Što, da jedem salatu sa salatom??? Pa da, dobro, ak se tak hranite, nije čudo da ste mršavi.

Ok, sljedeća nebuloza…

Čitala sam na forumu kako neka lchf-ovka radi „lchf-Francuski krumpir“ – umjesto krumpira stavlja cvjetaču (karfiol) i kaže da se uopće ne primijeti razlika. ??? Ajme. A jebote glupu. Stvarno moraš biti glup da bi ti karfiol imao isti okus kao krumpir. Nemam ja ništa protiv da netko to priprema i jede, ali molim vas, nemojte to zvati Francuskim krumpirom. Zašto na forumu nije jednostavno napisala: jedem Karfiol zapečen s kobasicama i kuhanim jajima. Meni je bogohulno ogavni karfiol koji mi se gadi uopće uspoređivati s krumpirom koji obožavam (to je moje najdraže povrće!). No, u nedostatku inspiracije, i ja sam radila nešto takvo (ALI JA NIKAD NE BIH REKLA DA JE TO JELO SLIČNO FRANCUSKOM KRUMPIRU, ZA MENE JE TO SASVIM DRUGO JELO!!!). 

Kupila sam nekakvu korabicu pred istekom roka trajanja, izrezala sam ju na ploške i kratko prodinstala s crvenim lukom i češnjakom i nešto začina. I onda sam to redala u posudu s domaćim kobasicama i kuhanim jajima, prelijala sam to vrhnjem  i zapekla. Meni se to nije sviđalo. Obožavam Francuski krumpir, s tim da ja od toga zapravo jedem samo krumpir (kobasice i jaja sam uvijek ostavljala), a što sad s ovim? Trebala bih jesti i kobasice i jaja i korabicu. Ajme. I toga sam imala 4-5 dana u hladnjaku i jela sam to i za ručak i za večer. Nisam neki ljubitelj korabice, prije sam ju jela u kombinacijama s krumpirom, ali definitivno je bolja od karfiola (sve je bolje od karfiola, brokule i šanon (romanesko cvjetače)).

Primijetila sam da lchf-ovci u sve trpaju karfiol. Rade čak i „tijesto za pizzu“(???) od toga. I to sam iz znatiželje napravila i na žalost, degustirala, prije 5-6 godina kad sam čula za lchf.

Kad sam čula za tu pizzu s tijestom (podlogom) od karfiola, činilo mi se umobolno karfiol s jajima nazvati tijestom za pizzu … i ostala sam pri tom stavu kad sam tu pizzu probala. To veze nema s pizzom, u najboljem slučaju to je nekakav (neuspjeli) omlet (palačinka?). Može se gore natrpati kojekakav nadjev (sir, domaće kobasice, šunka, špek…), ali to svejedno ostaje zapečeni karfiol s jajima. I opet: nemam ja ništa protiv da ljudi to jedu, ali nemojte to zvati pizza s tijestom od karfiola jer to je: Zapečeni karfiol s jajima i nadjevom za pizzu.

Vidjela sam na webu i recept za nešto što je varijanta engleskih jela Shepard´s pie i Cottage pie (ovisno o tome kakvo meso se upotrebljava).
Ovo je bio recept za Pastirsku pitu s karfiolom. Ajme. Inače se Pastirska pita radi, naravno, s pire krumpirom. A bolesno-domišljati lchf-ovci umjesto pire krumpira stavljaju pire od cvjetače. Ajme. Nisam ljubitelj pirea od krumpira, smatram da je to nešto najlošije i najneukusnije što se od krumpira može napraviti (ni inače ne volim Pastirsku pitu i nemam u planu to raditi!), ali zamijeniti krumpir karfiolom??? Ajme užasa!!!

Spomenula sam i da sam po receptu s weba radila kao nekakav omlet(?)/pitu od jaja i blitve. To se danima potezalo po hladnjaku, na kraju sam dio toga bacila.

Pisala sam već da sam radila majonezu od maslinovog ulja koja je završila u smeću jer to ništa ne valja.

Pisala sam već i da sam ispekla i nekakav kruh od orašastih plodova i mljevenog sjemenja koji je završio u smeću jer to nije kruh (ne znam što je, ali kruh nije).

Zatim, probala sam nekakve grisine od mljevenog sjemenja, meni to također  ne valja, a i ne osjećam se dobro kad ih jedem.  To veze nema  s grisinima!

Onda, sljedeća popularna lchf nebuloza je Upsi iliti Ooopsi kruh.

Ups, joj, to nije kruh. Ne znam što je to, ali to kruh nije (jel to neka čudna palačinka, omlet?). Recept je sličan kao za spomenute lchf palačinke, samo se ovo peče u pećnici. To je zaista odurno. Neću više ništa napisati o tome, svaki komentar je suvišan.

Ali, fali mi kruh.

Zato sam isprobavala fat head dough iliti fat head tijesto. To je „tijesto“(???) uglavnom od mozzarelle, jaja i nekakvog brašna npr. kokosovo ili bademovo.

Da, iskeširala sam 19 kuna za pola kile kokosovog brašna. Ajme. Tu je svaki komentar suvišan. Ali, budući da meni kruh jaaako fali, odlučila sam isprobati to tijesto. Na webu ima recepata s takvim tijestom za peciva, nekakve rolice/pužiće (slatke i slane), naravno, za tijesto za pizzu itd. 

Napravila sam nekakva peciva. Nisu to prava fiiiina, meeeekana peciva kao od bijelog pšeničnog brašna.

Radila sam i nekakve pužiće sa sirom i blitvom, nekakvu varijantu njemačke slane „pite“ tzv.  Flammkuchen i to s vrhnjem, šunkom i špekom, te nekakve štapiće sa sirom. 
To sve pripremala sam po pola mjere. Cijela mjera meni je previše, danima mi se povlači po hladnjaku. Jesam ja gladna, ali to me uopće ne privlači. Kao što sam napisala, to je za silu, kad si gladan na ovoj dijeti. 

Nisam u prošlom tekstu spomenula, ali čitala sam da u jutro, na tašte, treba piti iscijeđeni limun. Ja to ne pijem jer je kiselo.

Hrana na lchf-u je zaista ogavna.

Slika je preuzeta s interneta.

Lchf 3 - Što (ne) jedem?

Smršavila sam još pola kile na tom lchf-u. Danas je 14. dan.

1 kila u 14 dana? Ok, ne očekujem da ću mršaviti kilu dnevno, ali nisam nimalo oduševljena s obzirom na to čega sam se sve odrekla.

Obično se kaže da netko na dijeti ne mršavi jer jede ono što ne smije. Na ovoj dijeti ja valjda ne mršavim zato što ne jedem ono što bih morala(?). Naime, postoje neke stvari koje se jedu na lchf-u, a koje se meni stvarno, ali zaista totalno i potpuno gade.

Da krenemo redom…

Prva na popisu je juha od kostiju. Ajme. Meni se gadi sve što spada pod juhu (guste, kremaste, s tjesteninom, povrtne…). A s obzirom na činjenicu da sam 16ak godina bila vegetarijanka: gadi mi se i meso i kosti. Ionako mi je veliki problem barem za 2 obroka (ručak i večeru) jesti meso (s tim sam imala problem i na zdravoj dijetnoj prehrani kojom su me liječnici maltretirali), a da se još silim jesti i te juhetine??? Nemam iskustva s pripremanjem te juhe od kostiju, al čitala sam o tome po forumima. Jedna lchf-ovka piše da to kuha po 6 sati, a druga piše da ona to ostavi da se kuha 10ak sati preko noći. Ajme. Na stranu činjenica da se te juhe  meni gade, ja nemam novaca da trošim struju ili plin na kuhanje toga i točka. Već sam pisala o tome da su dijete poput lchf-a za bogate, to se vidi i iz spomenutog primjera: jedenje mesa svaki dan za 2-3 obroka i višesatno nakuhavanje tih juha barem jednom tjedno.

U ovu kategoriju gadosti spadaju i iznutrice. Ja sam odrasla na selu i kod nas su se uvijek nakon klanja nekih životinja pripremale iznutrice, pržila se i krv itd. Otkad pamtim, ja samo što nisam padala u nesvijest od smrada i pogleda na to. Iznutrice u tom obliku zadnji put sam probala kao dijete, prije više od 25 godina i ja nemam apsolutno, ali zaista apsolutno ama baš nikakvu namjeru jesti to sad na lchf-u. 

Ok, pisala sam već da nemam ništa protiv kad su iznutrice, papci, koža, crijeva, dlaka, itd. samljeveni u npr. hrenovkama. Nisam neki obožavatelj hrenovki, ali ukusne su: u njih su dodani pravi aditivi pa mi se ne gade. Pisala sam već da nemam ništa protiv dodavanja aditiva i eova u hranu jer to hrani poboljšava okus, hrenovke su dobar primjer za to. Naravno, na lchf-u su zabranjene.

E da, u ovu kategoriju spadaju još i čvarci i špek. Čvarke sam zadnji put pokušala jesti prije 15ak godina. Ajme. Ja čvarke zaista nemam namjeru jesti sad na lchf-u. A špek mi se totalno gadi. Znam da to ljudi (pogotovo kod mene na selu) jedu samo, bez ičega, za doručak večeru, uz bijeli kruh. Ne znam bih li se uspjela natjerati da to pojedem čak i da smijem jesti bijeli kruh. Bila sam umiješala narezani špek u umak od mljevenog mesa, ali ja sam to poslije čeprkala van i ostavila sam komadiće  na tanjuru.

Kao što sam već napisala, ne volim nikakvo meso, zato sam i bila vegetarijanka, ali sad za 2 obroka dnevno jedem malo mesa jer nemam što drugo jesti na toj dijeti. Negdje sam pročitala da bi na lchf-u trebalo za obrok  jesti 1/3 mesa i 2/3 povrća, kod mene je to 1/5 mesa i 4/5 povrća.

Idemo na sljedeću skupinu gadosti…

Na onoj zdravoj hrani kojom su me liječnici maltretirali bilo mi je preporučeno da upotrebljavam maslinovo ulje. Ja sam to apsolutno ignorirala i upotrebljavala sam kao i prije: biljno, sojino i suncokretovo. Sad na lchf-u ne smijem jesti ta fina ulja, nego ono odurno maslinovo. Kupila sam maslinovo ulje prvi put u životu (ajme, kako je to skupo, da ponavljam se: već smo ustanovili da je ovo dijeta za bogate). Nisam ja sad prvi put probala maslinovo ulje, dobro znam kakvo je (zato ga i nisam upotrebljavala). Moja mama ga ja bila kupila prije 20ak godina pa nam je jedna flaša toga stajala godinama u kuhinjskom ormariću dok nije završilo u smeću, a i mala sam i tu ne-čast negdje na ručkovima/večerama/slavljima okusiti nešto što je pripremljeno s maslinovim uljem. Ajme, stvarno je odurno. Ja koristim svinjsku mast, a ovo maslinovo ulje, gledam i ne znam što bih s njim. Čitala sam na nekom lchf-ovskom blogu kako blogerica piše da je napravila nekakav lchf kruh i mackala ga u maslinovo ulje i jela! Ajme, ja sad samo kad pomislim na to: diže mi se želudac. To je ogavno.

Zašto sam uopće kupila to maslinovo ulje? Ah, pročitala sam da se na lchf-u može jesti domaća majoneza. I naravno da sam ja to išla probati. Ajme. Kako to ima oduran okus. Da, to se priprema kao majoneza, ali taj rezultat koji se dobije: izgleda to kao majoneza, ali nema okus majoneze! 2 deci maslinovog ulja završila su u smeću. 
Ja inače nisam ljubitelj majoneze, volim ju jedino u Francuskoj salati i zapravo sam ju prije samo za to i upotrebljavala (nisam ju stavljala u sendviče i nisam ju upotrebljavala kao umak itd.). Znam da puno ljudi kaže da to jedu za Božić i Uskrs, ali ja sam često jela Francusku salatu. Radila sam ju barem jednom mjesečno, a ljeti i češće, volim ju jesti onako hladnu iz hladnjaka. Ljeti bih napravila veću količinu i imala bih ju u hladnjaku par dana. Uz Francusku i par šnita bijelog kruha meni ne treba nikakvo meso. Znam da svi trkeljaju da se Francuska salata  može pokvariti, pogotovo ljeti pa ju zato ne rade itd., ja se nikad nisam otrovala, a imala sam ju u hladnjaku i do 5 dana. U mojoj Francuskoj salata uvijek je prevladavao krumpir (znam da neki rade neke tvorevine od mrkve, graška i majoneze – to nije Francuska salata!!!) Ja sam npr. na 1,5 kg krumpira stavila oko 200 g mrkve,  200 g graška, par kiselih krastavaca i obavezno kupovnu majonezu.  Kuhana jaja nisam stavljala jer ih ne volim, a nisam dodavala ni šunku ili jabuku itd. (znam da ljudi dodaju takve stvari).

Kao što sam u prethodnoj rečenici spomenula: ne volim ni jaja. Nemam ja problem s jajima u npr. kolačima, dok nisam bila na ovim dijetama i dok sam pekla kolače, radila sam torte u koje je išlo i po 20 jaja (ne mislim na torte na kat, nego na jednu torticu promjera 24-26 cm: par jaja u biskvite, par u kremu i za čas je to 20 jaja). I to mi nije smetalo. Ali da jedem kuhana ili pečena jaja ili omlet, ajme užasa! Jaja kao samostalno jelo nisam jela više od 20 godina – ja zaista ne volim jaja! Pa napisala sam da čak ni u Francusku salatu nisam stavljala kuhana jaja! Dok sam bila na onoj zdravoj dijetnoj prehrani kojom su me liječnici maltretirali, smjela sam pojesti 2 jaja tjedno. Na lchf-u se smije pojesti i više od 2 jaja dnevno. Ajme. Ja ne znam kako da se sad natrpavam tim tolikom jajima. Ako ja u 7 dana pojedem 7 jaja – to je super! Probala sam onaj ko neki kapućino(?) od jaja – to je završilo u zahodu i dobro da se nisam zbljuvala. Radila sam i nekakav omlet od 12 jaja i blitve. Ajme. To je tjedan dana stajalo u hladnjaku i nikako da to pojedem i na kraju sam dio bacila.

Sljedeća skupina gadosti su orašasti plodovi: lješnjaci, bademi i sve moguće vrste oraha. Dok sam smjela jesti fine kolače, ja sebi nisam nikad stavljala orašaste plodove u biskvite ili kreme jer ih ne volim (pisala sam već da ne volim ni Nutellu jer sadrži lješnjake). A na svakoj stranici o lchf-u čitam: kad ste gladni, grickajte bademe, orahe, lješnjake… Ajme. Dakle, kad se meni jede fini čips od krumpira ili neki fini krekeri itd. da jedem ove odurne orašaste plodove???  Nema šanse. Ok, znam da je to dijeta i da se meni ne treba sviđati to što jedem (i zaista mi se ne sviđa!), ali ovo što treba jesti na lchf- to je jednostavno odurno, to nije humano.

A tek lchf „kruh“(?)! Ajme. To su nekakve mase od mljevenih orašastih plodova i sjemenja te tone jaje. Ne znam što je to, ali to nije kruh. Napravila sam nekakav „kruh“ (sramota je to zvati kruhom, ali nemam drugu riječ za tu tvorevinu). Ajme. Kako je to odurnog okusa i kako smrdi po jajima! Već sam pisala o tome da je ovo dijeta za bogate, za te orašaste plodove stvarno treba imati novaca. Meni je žao novaca koje sam potrošila na sastojke za izradu tog kruha.

Kad sam već kod orašastih plodova, prelazim na sjemenje.

Radila sam nekakve grisine od mljevenih sjemenki. Nema to veze s pravim, finim grisinima, ali eto, to se tako zove. Pojela sam 2 grisina i osjećala sam nekakvu težinu u želucu, ali nisam znala od čega, može biti i od nečeg drugog što sam taj dan pojela. Sljedeći dan, opet ista stvar. Treći dan sam odmah u jutro pojela 2 grisina nakon kojih sam osjećala težinu u želucu. Dakle, velika količina mljevenih sjemenki (lana i sezama) kod mene izaziva takav osjećaj. Nije se meni bljuvalo ni spavalo, nisam imala proljev…, ali definitivno bih to opisala kao loš osjećaj u želucu. Svih onih godina (prije nego su me liječnici „liječili“(???) zdravom hranom), dok sam jela svu onu tzv. nezdravu hranu (bijeli šećer i bijelo brašno, sve prženo, kalorično, maaasno i fiiino itd.) nisam se nikad osjećala loše kao nakon ovih grisina. Prije sam taj lan i sezam pojela jedino kad je time bilo posipano pecivo od mojeg omiljenog fiiinog bijelog brašna, ali to su bile male količine tog sjemenja.

Često sam pisala kako ne razumijem zdravoždere jer je njima od neke hrane zlo, bljuje im se itd., itd., itd., no konačno sam uspjela naći nešto od čega se ja baš i ne osjećam dobro.

Oni koji su proučavali lchf čuli su za zelenu kuru. To je zapravo varijanta lchf-a na kojoj dobro da se išta smije jesti. Zabranjeno je sve voće i svi mliječni proizvodi. Da odmah kažem: ja nisam na tome!

Ne jedem voće, ali jedem mliječne proizvode: masni svježi sir, mozzarellu, kajmak, krem sir  i mileram/masno kiselo vrhnje. Da toga nema, ne znam što bih jela. Ne mogu se cijeli dan natrpavati mesom koje mi se gadi i zelenjavom koja je u biti voda (krastavci, rajčice…).

Na „običnom“  lchf-u smije jesti kiselo voće (bobičasto i agrumi). Bez toga mogu jer ni inače ne volim kiselo voće (osim u kolačima!). Ni zadnja 2 tjedna na lchf-u nisam jela nikakvo voće. I prije nego sam bila na lchf-u, ja npr. ove godine nisam jela ni jagode ni maline ni borovnice…  jer ih ne volim. Meni je to kiselo, mogu ih jesti  jedino posipane bijelim šećerom (a ni onda mi ne valjaju, jer se ispišaju i to je sama voda). 

Osim toga, svih onih godina, dok sam pekla kolače, nisam stavljala limunovu i narančinu koru u kolače koje sam radila za sebe jer ne volim agrume. Ja zaista ne volim sve to kiselo bobičasto voće i agrume i bez toga mogu. Ali jako mi fale banane, lubenice, dinje… Sad po ljeti svi to jedu, a ja ne smijem.  

A koliko tek drugih stvari ne smijem jesti! Kako mi fali bijeli kruh, (lisnate) pogače i  slana peciva! I krumpir! I grah! I kolači! I pravi sladoled! I pizza! I banane!
...

S obzirom na ovo sve što se mora jesti i na ovo sve što se ne smije jesti, meni nije jasno kako ljudi mogu biti na lchf-u.

Da rezimiramo:

- ne jedem juhe od kostiju, iznutrice, čvarke i špek

- ne upotrebljavam maslinovo ulje

- ne jedem orašaste plodove kao grickalice (kruh od orašastih plodova i 

  sjemenja mi ne valja)            

- gade  mi se i sva ta silna jaja i ne znam kako da to natrpavam u sebe svaki 
  dan

- jedem masni svježi sir, mozzarellu, kajmak, sir, milleram/masno kiselo vrhnje.

Znači, ja sam u 2 tjedna smršavila samo 1 kilu jer ne jedem stvari koje mi se gade i za koje nemam novaca te jedem mliječne proizvode? A dobro.

Slika je preuzeta s interneta.

Lchf 2 - Kretenski savjeti

Tražila sam po internetu  kako provoditi taj lchf. Ajme. Ne mogu vjerovati čega sam se sve načitala. 

Ima hrpetina blogera koji se osjećaju pozvanima drugima dijeli savjete, ali jedna blogerica je uistinu posebna. Jedan njezin savjet je, ne znam točan citat, ali napisat ću po sjećanju: ostavite si dovoljno vremena za doručak, jedite polako, žvačite dugo, uživajte... Ajme.  Sad sam na godišnjem, ali kad idem na posao, krećem od kuće u 6:10. U koliko bih ja to trebala ustati da polako žvačem??? Dobro je ako nešto uspijem na brzinu ubacit u usta. A ne zaboravimo kako  sam ja non stop  pospana na tom lchf-u, kad bih ja trebala ustajati??? A što se ovog uživanja u hrani tiče: pa lchf hrana je odurna. Jebote, u  čemu da uživam???

Sljedeći njezin biser je da si svako jutro treba odrediti turu za pješačenje (ne kaže trčanje, nego pješačenje). Ona kaže da ona pješači 45-50 min. do posla. Njoj je posao očito blizu kad joj treba samo(!) 50 minuta pješice. Ako inače krećem u 6:10 od kuće, ja bih onda sad (kad završi godišnji), ako namjeravam pješačiti na posao, trebala kretati od kuće, valjda u 5 u jutro. I blago njoj što ona očito ima tuševe na poslu i dovoljno vremena da se presvuče i uredi za posao – ona to nije napisala, ali ja to pretpostavljam. Ili je ona od onih žena koje se ne znoje i prava im je sitnica propješačiti 50 minuta do posla, pretpostavljam da još pješači i u štiklama!

A jebo mene glupu!  Na što bih ja ličila da pješačim na posao??? Ja se nemam gdje tuširati na poslu, a očekuje se da pristojno izgledam jer radim sa strankama. Ne moram biti našminkana, ali sumnjam da bi pred šeficom dobro prošli koluti znoja pod mojim pazuhima (ok, mogla bih se presvući u zahodu i potrošiti cijelu bocu dezodoransa, ali nema od toga puno koristi, ako se nisam istuširala). I naravno, tu odjeću i obuću u koju bih se trebala presvući na poslu, to bih trebala nosati dok pješačim (koliko bih ranije uopće trebala doći na posao da se još i presvlačim tamo, onda bih morala krenuti od kuće u 4:30). Ma da, potpuno je nebitno da ja svaki dan na posao u torbi nosam još i neke papire za posao ili priručnike koje doma moram proučavati. I znači da sve te papire, priručnike i odjeću teglim na posao pješačeći 3 sata? Pogotovo su mi ti priručnici teški, jedva dočekam da spustim torbu u busu ili tramvaju na pod, nema šanse da ju tijekom vožnje držim u ruci, a kad bih pješačila na posao, trebala bih to sve i još plus odjeću 3 sata držati u ruci??? Ako sad napišem da je ta blogerica psihički bolesna ili glupa, onda ću ja ispast nepristojna. Baš me briga: ta blogerica je i psihički bolesna i glupa. 

Možete me smatrati lijenom, ali ja to stvarno, zaista, ali apsolutno ama baš nikako i nikada nemam u planu pješačiti 3 sata na posao noseći odjeću i priručnike.

Još jedan biser te lchf-blogerice je: vizualizirajte sebe kao mršavu, uživajte u tome…  Ajme. A jebote glupu! Ja ponavljam već više od 2 godine da ja ne želim biti mršava. Mene liječnici maltretiraju dijetom. Ja nisam glupa kao što je ta blogerica glupa pa ona želi biti mršava jer u časopisima piše da žene moraju biti  mršave itd. 

Da, dobro ste pročitali ja stvarno tu ženu smatram glupom (ne samo nju, i ostale slične blogere). Ako je netko sad uvrijeđen time što sam napisala, što da vam kažem? Ja sam napisala istinu, a ako vas istina vrijeđa, to nije moj problem. Dakle, ako nekome smeta moj način izražavanja, stvar je jednostavna: nemojte čitati moj blog.

Ali, ima i glupljih od nje...

Najnenormalniji su mi oni blogeri koji su na onoj klasičnoj zdravoj prehrani (kakvom su mene liječnici maltretirali), ali i ovi na lchf-u koji tvrde da: treba isplanirati „menu“ za tjedan dana unaprijed i nakupovati stvari za cijeli tjedan. 
Ajme. 

Već sam davno ustanovila da su to sve dijete za bogate. Treba zaista imati novaca da se sve kupi za cijeli tjedan unaprijed. Ja ne idem svaki dan u dućan, ali kad idem onda gledam u Konzumu, Intersparu… koje meso je sniženo zbog isteka roka trajanja, a tako kupujem i povrće. Ne znam kako kupuje ove koje idu jednom tjedno po špeceraj za cijeli tjedan; npr. ako je snižena  rajčica, zar onda one nakupuju, ne znam koliko kila rajčice za cijeli tjedan i onda jedu rajčicu cijeli tjedan? Ili nakupuju nekoliko kila mesa koje je taj dan na sniženju pa to jedu cijeli tjedan?

Ili se one ne zamaraju sitnicama poput sniženja i imaju novaca da nakupuju kojekakvog povrća i mesa koje nije sniženo? Blago njima. Zaista je lijepo biti bogat.

No, prvo i najvažnije: treba imati auto da bih odjednom nakupovala i dovezla doma namirnica za cijeli tjedan. Meni je žao, ja sam siromašna i ja auto nemam. Znam da se kaže da auto nije luksuz nego nužda. Siromašnima je auto luksuz.

Ja putujem javnim prijevozom i što, da onda teglim 10 vrećica po tramvaju i busu??? Da, da, da, znam, uz prehranu, zdravožderke i lchal-ovke svaki dan vježbaju par sati dnevno pa njima ne bi bio problem tegliti 10 vrećica iz dućana pa autobusu i tramvaju. Ja ne vježbam, pa meni je problem tegliti te vrećice. A vidim po blogovima, po iskustvima koja opisuju, da blogerice jaaaaaaako obožavaju taj šoping obavljati nedjeljom(!). Ajme. Kod mene busevi nedjeljom taaaako rijetko voze da to nije normalno.  Ok, nitko ne kaže da se taj šoping mora obavljati nedjeljom, ali meni je fascinantno kako one sve imaju vremena nedjeljom. Ja nadjeljom em moram pospremati po kući (nema šanse da sve to stignem subotom), em moram pripremati kojekakvu papirologiju za ponedjeljak za posao. Kakav posao sve te bloegrice imaju da one nedjeljom imaju vremena (i novaca) šopingirati špeceraj za cijeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeli tjedan???

Dakle, budući da sam siromašna i ne mogu si priuštiti da kupujem namirnice koje nisu snižene, te nemam auto, a nemam ni mišiće da vučem 10 vrećica iz dućana nacukavajući ih presjedajući s tramvaja na bus, te zato što busevi nedjeljom jako rijetko voze - ja nemam namjeru kupovati namirnice za cijeli tjedan. Nisam to nikad u životu probala niti to namjeravam.

Slika je preuzeta s interneta.

Lchf?

Dakle, da rezimiramo (po stoti put): od siječnja 2016. do travnja 2018. bila sam na zdravoj dijetnoj prehrani kojom su me liječnici mrcvarili (pardooooon liječili). Tijekom tog vremena ja sam svaki tjedan imala barem jedan dan (a nekad i više dana) kad sam jela sve ono što ne smijem, tj. što su mi liječnici zabranili. Prošle godine uzela sam si oko 2 mjeseca godišnjeg odmora od jedenja zdrave hrane, tj. jela sam sve ono što mi je bilo zabranjeno na zdravoj prehrani.

Tijekom te 2 godine mrcvarenja na zdravoj hrani smršavila sam 40ak kila. Ja sam zadnji put na dijeti bila oko 2000. godine. Ni 2000. godine nisam bila mršava, tada sam imala 20ak kila viška i zaključila da mi je dosta dijeta i da ne želim biti mršava (meni to ne predstavlja ništa u životu, a ne vjerujem u one demagogije da zdrava hrana sve liječi) i sljedećih 16ak godina (od 2000. do 2016.) niti sam bila na dijeti, niti sam na dijetu pomišljala. U tih 16ak godina udebljala sam se 50ak kila i prihvatila sam sebe takvu kakva jesam.

Kad su me u siječnju 2016. liječnici počeli maltretirati dijetom, ja sam bila u šoku: ne daju mi nikakve lijekove, nego me izgladnjuju tom zdravom prehranom (meni pod terapija doslovno piše: dijeta). Tada mi je liječnica rekla da ću do kraja života trebati biti na toj zdravoj prehrani. Ja sam ju gledala ko da je mutava. Meni niti na kraj pameti nije bilo do kraja života budem na tome. Moj plan je bio: biti na toj zdravoj hrano dok dođem na tu neku težinu koju oni hoće da imam, a onda ću se vratiti svojim prehrambenim navikama, tj. kombinirat ću mjesece kad ću jesti ono što volim (tj. nezdravo i debljat ću se) i mjesece kad ću biti na toj zdravoj hrani kako bih koliko-toliko bila barem blizu te neke težine koju liječnici hoće da imam.

U te 2 godine smršavila sam 40ak kila, ali ja još uvijek nisam došla na tu težinu koju liječnici hoće da imam. Oni očekuju da i dalje budem na zdravoj hrani i da mršavim. Meni je već pun ku… (ajde, nek bude kufer) te zdrave hrane, ja nikad nisam voljela takvu hranu i zaista mi se gadi. Boli me činjenica da sam 2 godine života potrošila na tu dijetu, pardooooooon, znam da se to danas ne zove dijeta, nego zdrava prehrana (meni to nije jasno, ali danas je seksi kad se kaže zdrava prehrana, a ne dijeta).

Jednostavno više nemam snage biti na toj zdravoj hrani. Zato sam u travnju 2018. odustala od zdrave hrane i prešla na tzv. Un dijetu.

Nakon 2 godine na dijeti, meni je zaista teško mršavjeti. Zadnjih nekoliko mjeseci na zdravoj hrani te zadnja 2 mjeseca na un dijeti mršavila sam oko pola kile tjedno. S obzirom na to da se odričem svega što volim, te jedem minijaturne porcijice i stalno sam gladna... - pola kile tjedno je jako malo.

Priznajem, nasjela sam na ona obećanja da na lchf dijeti „nikad nisi gladan“. I tako sam ja danas već(!)  osmi dan na tome. Osjećam se preveslano, jer kad na internetu čitam iskustva ljudi s tom dijetom, svi tvrde da mršave barem 5 kila u 1-2 tjedna. Ja sam u 7 dana smršavila pola kile. Nisam oduševljena. Ta dijeta je katastrofalna. Neću sad ovdje pisati kako to funkcionira jer ono što sam ja saznala o toj dijeti, preuzela sam s drugih web stranica (guglajte ako vas zanima).

Na toj dijeti je zaista teško. To je gore od zdrave hrane na kojoj sam bila 2 godine. Što se tiče ovoga da na tom lchf-u nitko nikada nije gladan… da, ja jedem kad sam gladna, a gladna sam stalno (očito sam zato smršavila samo pola kile u 7 dana).  

Neki pišu da na tom lchf-u imaju 2-3 obroka dnevno. WTF? Ne znam kako oni to uspiju. Ja ih imam 5-6. Na hrpetini web stranica o lchf-u piše da, ako osjetiš glad – pij vodu. A jebala te voda. Ja nisam žedna, nego sam gladna i meni u tom slučaju pijenje vode ne pomaže (svaka čast svima vama, kojima voda daje osjećaj sitosti).

Osim gladi, imam i druge nuspojave: ja sam non stop pospana! Dobro da sam sad na godišnjem, jer inače ne bih mogla eksperimentirati s tom dijetom. Prekjučer sam oko 18 sati legla na kauč i htjela sam pričekati par minuta da sunce još male zađe kako bih išla nešto raditi u vrt. Ja sam zaspala ko zaklana: probudila sam u 23 sata!!! Uopće nemam ni dojam ni sjećanje da sam se budila u tom razdoblju od 18 do 23. A kad sam se probudila nisam se osjećala odmoreno. Jedva sam se prisilila da još 10ak minuta nešto po kući napravim i odvukla sam se u sobu i bacila na krevet bez presvlačenja i pranja zubi i spavala sam do 8 sati drugo jutro. I kad sam se u jutro probudila: opet sam bila umorna! Ja na toj dijeti imam potrebu spavati  više od 10 sati dnevno. Neki dan sam si navinula sat da zvoni u 6:30 (a tu večer kad sam si nariktala budilicu, legla sam već u 22 sata jer sam opet bila umorna). Drugi dan, u 6:30 zvoni budilica, a ja imam osjećaj kao da sam spavala 5 minuta. Jedva sam se dovukla u kupaonu, umila sam se hladnom vodom valjda 3 puta, i nikako da se razbudim. Zadnjih 7 dana sam ko usporeni film. Doduše, i na onoj famoznoj zdravoj prehrani ja sam non stop bila umorna i iscrpljena, ali ne baš ovako. Da idem na posao, ja nikako ne bih funkcionirala na tom lchf-u.

Na hrpi tih stranica o toj dijeti piše da je potrebno da se organizam prilagodi.  Ok, ali da ja spavam 10 sati dnevno (dobro da sam na godišnjem!) i da sam opet umorna???? To je normalno???

I još nešto. Pisala sam da sam bila „zaboravljiva“ na zdravoj prehrani. Na un dijeti nisam imala takvih problema, ali na lchf-u ih opet imam. Mozak kao da mi uopće ne radi. Osim što zaboravljam stvari (skoro sam zaboravila torbu na autobusnoj stanici!), ne mogu se koncentrirati, misli su mi totalno raspršene. Dobro da sam krenula u to sad kad sam na godišnjem, jer da radim i da moram misliti na sve ono na što inače moram na poslu misliti, pa ja bih ovakva umorna, pospana i dekoncentrirana u tjedan dana sigurno bila nešto tako zasrala na poslu da bih dobila otkaz.

Imam problema i s probavom (stolica mi je u kuglicama kao kod zeca). Isti takav problem imala sam i na zdravoj prehrani. Na un dijeti nisam  imala taj problem. 

Ali dobro, baš da vidim hoće li se stanje popraviti. Ako vam je čudno što sam ja na lchf-u, a ne sviđa mi se - što da vam kažem? To je dijeta. Ne očekujem da će se meni dijeta sviđati (znaaaaaam da neki tvrde da je to stil života, ok, znam da ima bolesnih ljudi). 

Meni se zdrava hrana (ona kakvom su me liječnici maltretirali, pardoooon: liječili) nikad nije sviđala. I prije nego su me liječnici 2016. počeli liječiti zdravom prehranom, ja sam posljednjih 20ak godina povremeno eksperimentirala s tim i probala jesti neke stvari - zaključila sam da mi se zdrava hrana gadi. Sjećam se da su mi prijašnjih godina (prije nego sam 2 godine provela na zdravoj hrani), neki predbacivali kako mogu govoriti negativno o zdravoj hrani, a nisam probala biti na tome. 
Ok, primjedba je na mjestu. Ali sad, nakon što su me više od 2 godine liječnici maltretirali (pardooooon, liječili zdravom hranom) smatram da itekako imam pravo govoriti o tome. 

Činjenica je da se meni lchf ne sviđa i o tome sam pisala. Budući da sam uvijek voljela kuhati i peći kolače, općenito eksperimentirati u kuhinji, tjekom zadnjih 5-6 godina bila sam isprobala neke lchf recepte i bila sam zgrožena takvom hranom (nisam mogla vjerovati da ljudi to stvrano jedu). Ali, budući da nisam bila na toj dijeti, nego sam samo isprobala pokoji recept - opet će neki reći da nemam pravo negativno govoriti o tome. Sad ću baš namjerno biti na lchf-u (par tjedana?) i opisati to iskustvo. 

Za sada, s obzirom na iskustva u ovih 7 dana: pospanost, zaboravljivost, probleme s probavom, odricanje od ukusne hrane kakvu volim (hrpetina stvari je na tome zabranjena!!!) i izgubljenih pola kile: lchf je oduran.  

Slika je preuzeta s interneta. 

Kako uspijete da vam bude loše od tzv. nezdrave hrane???

Meni je nevjerojatno i fascinantno kako zdravožderi uvijek navode da nezdrava hrana kod njih izaziva hrpetine negativnih posljedica: muka im je, zlo im je, spava im se, bljuje im se, povraća im se, slabo im je, boli ih glava, teški su, tromi su, spori su, umorni su, boli ih želudac, imaju žgaravicu, imaju grčeve, imaju zatvor, napuhnuti su, imaju proljev, … Kako to uspijete???

Ja nikad nisam uspjela osjetiti barem jednu od tih negativnih pojava kad sam jela tzv. nezdravu hranu, a uvijek sam uživala u ukusnoj tzv. nezdravoj  hrani. 

Otprilike od  2000. do 2016. na dijeti nisam bila, niti sam na dijetu pomišljala, uživala sam u hrani kakvu volim (tzv. nezdravoj) i udebljala sam se 50ak kila. Već sam pisala da nikad u životu nisam imala žgaravicu, nisam nikad imala problema sa stolicom… Meni fakat nije jasno kako vi uspjeti doživjeti sve te katastrofalne posljedice od fine, ukusne hrane koju ja obožavam.

Najbolje mi je kad mi neka zdravožderka piše da se ona zdravo hrani da ne bi bila pospana, da bi imala energije itd., itd., itd. Ja zaista ne razumijem što ona hoće treći: zar joj se onda od ukusne tzv. nezdrave hrane spava????????????????? Ja nikad nisam  imala takvih problema. A ovaj dio da ona želi imati energije? A imat će ju od zdrave hrane???????

A jebote glupu.

Svaka čast svakome tko ima energije od zdrave hrane. Ja sam više od 2(!) godine bila na zdravoj hrani. Dok su me liječnici mrcvarili tom vrstom prehrane, bila sam, blago rečeno,  bezvoljna, umorna i na rubu depresije, odricala sam se ukusne hrane koju volim, a jela sam samo zdravu, usranu, gadnu, odurnu, prokletu, ogavnu hranu koja mi se gadi. Fakat ne razumijem kako zdrarvožderi uopće dišu i stoje na nogama, a ovo da imaju energije za posao, to mi zvuči ko znanstvena fantastika.  

Prije koji mjesec slušam mamu i njezinu prijateljicu (istih su godina). Nisam prisluškivala, one su u sobi razgovarale dok sam ja u kuhinji prala suđe i znale su da ih mogu čuti.

I ta mamina prijateljica priča: Ja ti volim jesti i ovo i ono i nemam ti nikakvih problema od toga, "samo" što se debljam. Jedem ja i kasno na večer i masno i slatko, ali meni nije zlo kad to pojedem.

Moja mama ju pita: Pa kaj nemaš problema s tlakom, kolesterolom?

Prijateljica odgovara: Nemam, meni su svi nalazi uredni. Jedino imam previše kila. Veli meni doktor da bi trebala skinut kile, ali kak ću kad mi je sve fino. Al ja ti nemam ni tlak ni kolesterol.

Onda moja mama kaže: A jel te bole noge, koljena, kičma?

Prijateljica odgovara: Pa povremeno me boli kad baš nešto intenzivno radim u vrtu, ali nije to stalno.

...

Točno je da ta žena ima puno kila (preko 100). Ali kao što je sama priznala, ona nema negativnih posljedica od jedenja nezdrave hrane, osim što se deblja. Moja mama nije te sreće, ona ima i tlak i kolesterol itd. i uzima hrpu lijekova, ali – i to je meni fascinantno: njoj nitko nije propisao dijetu. Ide ona na kontrole, daju joj lijekove i napomenuli su joj da bi trebala skinuti koju kilu, ali njoj to nigdje ne piše na nalazima niti su ju slali dijetetičaru. Meni je to fascinantno, jer kod mene je stvar obrnuta: meni ne daju nikakve lijekove, a na papirima mi pod terapija piše: (citiram) dijeta; mene mrcvare (pardoooooooooooooooooooooooooooooooooooon: liječe) zdravom prehranom, pička im materina! Ja zaista ne razumijem zašto od liječnici ne očekuju od moje mame da bude na dijeti?????? Ne želim ja da se mama pati na toj tzv. zdravoj prehrani kao što se ja patim (ne bih to poželjela niti neprijatelju; ili možda bih?). Al ako je ta zdrava prehrana tako divna i krasna kao što se danas tvrdi, zašto mamini liječnici njoj ne propišu zdravu dijetnu prehranu?

Ok, ako je ova mamina prijateljica lagala o tome da nema problema, lagala je sama sebi. Ja sam taj ulomak razgovora napisala kako je tekao, nisam izmišljala.

Činjenica je da postoje ljudi koji uživaju u tzv. nezdravoj hrani i ne osjećaju sve te silne i kojekakve posljedice na koje se zdravožderi vječito žale kad pojedu mrvicu nečeg nezdravog. Ja sam jedna od tih ljudi. Al fakat mi je famozno kako zdravožderi id tzv. nezdarve hrane uspiju dobiti, steći... (ne znam koji glagol da upotrijebim) sve te negativne posljedice. 

Slika je preuzeta s interneta.

Divoooooooote i krasooooooote

Svi stalno slušamo (htjeli to ili ne) na televiziji, na radiju, naravno, možemo pročitati i u časopisima, na internetu…  kako zdravožderi uporno trkeljaju kakve su im se sve divote i krasote dogodile kad su prešli na zdravu prehranu.

Ja sam od siječnja 2016. do travnja 2018. bila na toj dijeti, jooooooooooooooooooooooooj, neeeeee, pardooooooooooooooooooooon, ne na dijeti, nego zdravoj prehrani!!! Ja nikako  da zapamtim, da to nije  dijeta, nego zdrava prehrana,  jebo mene glupu. No dobro, tada sam se odricala sve one tzv. nezdrave hrane koju obožavam i volim i koja mi je falila svaki dan.

Osim što sam glupa pa nisam svladala terminologiju, ja nikako da uvidim sve te divne i krasne divote i krasote u svom životu uslijed te zdrave hrane: svaki dan sam se odricala ukusne hrane koju želim jesti, koje sam željna i koja mi fali, rasplakala sam se zbog bilo kakve sitnice, uzimala sam sredstva za smirenje kako bih izdržala dan na toj dijeti (pardooooooooooooooooooooooooooooooooooooooon, zdravoj hrani), išla sam u psihološko savjetovalište, odrekla sam se druženja prijateljima i obitelji jer ja ne mogu gledati kako oni jedu svu onu ukusnu hranu koju ja želim jesti, a ne smijem (činjenica je da moji prijatelji i obitelj jedu ukusnu hranu i jebe ime se živio za zdravu hranu, a meni ne pada na pamet da im namećem tu dijetu (pardoooooooooooooooooooooooon, zdravu hranu koja se i meni samoj gadi).

Gdje su te sve jebene, proklete divote i krasote koje nastaju uslijed jedenja zdrave hrane?????????????????????????????????????????????????????????????

Čitam kako neka zdravožderka tvrdi da se njoj „sve posložilo u životu i na poslu i u ljubavi, i u obitelji… kad se počela zdravo hraniti“. A pička ti materina, gadna, odurna, usrana zdravožderska! Kak,  gdi, što - ne kužim, kak je tebi to jedenje zdrave usrane, gadne, proklete, odurne, ogavne, proklete zdrave hrane za svaki obrok, svakog bogovjetnog dana omogućilo da ti je tako diiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiivno i kraaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaasno u životu ??????????????????????????????????????????????????????????????????????????
??????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????

Ja zaista ne razumijem zdravoždere. I još uz sva ta zdravožderska sranja neka zdravožderka tvrdi da je ona na zdravoj hranici kako bi „imala energije da citav i cjelcat bogovjetni dan obavlja sve svoje obaveze i duznosti“ (zamislite si da ovo pod navodnicima govorim kreveljavim, dječjim glasićem; u pismenoj komunikaciji gubi se puno toga što je prisutno u verbalnoj komunikaciji).

Čitav dan na zdravoj hrani i uspješno obavlja sve svoje obaveze? A jebote glupu. Tu je svaki komentar suvišan.

Od travnja 2018. ja sam na un dijeti. To je isto dijeta. A što da kažem? I na tome je teško. Ne mogu jesti sve što želim, odričem se onoga što volim. Neki će sad reći da to nije zdrava dijeta, za razliku od one zdrave dijete, pardoooooooooooooooooooooooooooooooooooooooon, to uopće nije dijeta, nego je  zdrava prehrana koja uopće nije dijeta – to je stil života. A jebao vas sve takav stil života.

Iako više nisam na toj zdravoj dijeti, pardooooooooooooooooooon (jebo me glupu – nikako da zapamtim da to nije dijeta), fascinantno mi je kako ti zdravožderi seru o tim divotama zdrave prehrane. Ja sam se 2 godine mrcvarila na toj zdravoj hrani kojom su me liječnici maltretirali (pardoooooooooooooooooooooon, "njima je u interesu moje  zdravlje, pa me nisu maltretirali, nego liječili“ – ovdje si također zamislite da govorim kreveljavim, dječjim glasićem ). 
I onda, gdje su  sve te jebene divote i krasote koje sam  ja trebala doživjeti uslijed toga što sam 2 godine jela sva ta zdrava, usrana, ogavna, odurna, prokleta, gadna  sranja  koja mi se gade?

Najbolji su mi zdravožderi koji kažu da se oni ne odriču nezdrave hrane, nego oni nezdravu hranu ne žele jesti jer je nezdrava; a kad nešto ne želiš jesti, to onda nije odricanje. A jebo svako osobu koja ne želi jesti nezdravu hranu jer je nezdrava.

Ja uistinu svaki dan želim jesti svu onu ukusnu, prefinu, tzv. nezdravu hranu koju volim i koja mi fali. Ja ne želim biti mršava. Meni to nikad nije bio cilj u životu. Zašto ja ne bih imala 120 kila? Meni to ne smeta. A vama, kojima smetaju moje kile, predlažem da odete psihijatru da vas uputi u to kako da debele ljude prihvatite kao ljudska bića. 
S obzirom na 2 godine jedenja hrane uvjerila sam se da od zdrave hrane nećete imati energije da cijeli dan obavljate sve svoje obaveze. Kod zdravoždera je to očito na psihičkoj bazi, oni sebe metodom sugestije(?), samohipnoze(?) uvjere da imaju energije od zdrava hrane, zato onda tvrde da im je zdrava hrana promijenila život (kod mene to ne funkcionira: kod mene sugestija ne pali, a ne znam se ni samohipnotizirati pa meni zdrava hrana nije donijela diiiiiiiiiiiiiiiiivan i kraaaaaaaaaaaasan život). 

A tek ona trkeljanja da zdrava prehrana sve liječi? Ajme. Pa dajte ljudi, zar ste stvarno tako glupi??? Ok, da, time nas se danas sve hrani: samo jedite zdravo i bit ćete zdravi; nemojte se obazirati na npr. genetiku, ni onečišćenje itd., zdrava prehrana sve to rješava.
Hm, zašto se onda uporno, desetljećima, traži lijek protiv raka, AIDS-a itd. ak zdrava hrana sve liječi???

Ja nisam glupa.

Da, kažem da nisam glupa, a onda se sjetim da sam 2 godine života potratila na zdravoj prehrani. Ajme, jebo mene glupu. Ja zaista ne razumijem zašto meni liječnici ne daju lijekove, nego me izgladnjuju, pardooooooooooooooooooooooooooooooooooooon „liječe“ zdravom prehranom, imam dojam kao da me liječe alternativnom medicinom.

Ja bih i sad trebala biti na toj zdravoj prehrani, jer oni mene i dalje liječe time, očekuju da i dalje mršavim. No, budući da više ne mogu ni vidjeti ta zdrava, odurna, prokleta, gadna, usrana zdrava sranja koja bih trebala jesti, ne jedem ih. Kao što sam već rekla, sad sam na un dijeti.  I sad se patim na tome. A zašto ja moram biti mršava? Zašto ne smijem biti sretna debela - sa 120 kila,  ili opsegom struka 120 cm ili konfekcijskim brojem xxxxxl? Nije nam cilj svima biti mršav, ja ne želim biti manekenka. 

A vi svi koji serete o divooooooooooootama i krasoooooooooooooootama zdrave hrane te o tome da zdrava hrana sve liječi: idite svi lijepo u pičku materinu. 

Slika je preuzeta s interneta. 

(No) comment!

Pisala sam već o tome kako zdravožderi ne mogu podnijeti da im na njihovom blogu napišete nešto protivno zdravožderskim teorijama. Takve komentare brže bolje obrišu ili uopće ne odobre njihovo objavljivanje. Kao što sam već pisala, ja nikad nisam obrisala nijedan komentar koji mi je netko ostavio na blogu (koliko god glupim smatrala taj komentar).

I baš si razmišljam: zašto? 

Zašto ja ne brišem te zdravožderske komentare sa svojeg bloga? 

Zdravožderi moje komentare marljivo brišu sa svojih blogova.

Jednom je jedna zdravožderka objavila jedan moj komentar i odmah je napisala odgovor u kojem mi poručuje da ako se meni ne sviđa njezina prehrana i njezin blog itd.: ne moram ga čitati i ne trebam joj ostavljati komentare. 

Hmm. 

Zar to ne bi trebalo vrijediti i za moj blog? Ako se vama zdravožderima ne sviđa moj blog, ne trebate ga čitati niti mi ostavljati komentare. A vi to ipak radite. 

Zašto? 

Gledam komentar od neki dan ispod posta o spiralizatoru (kao i ostale komentare). Zašto ti ljudi ostavljaju komentare? Ne sviđa im se moj blog, moj način pisanja, moj način razmišljanja itd. A zašto se uopće trude pročitati neki moj tekst i napisati komentar? Ako vam se ne sviđa, nemojte čitati.

Zanima me, očekujete li vi zdravožderi, koji pišete komentare po mojem blogu, da će vaš komentar biti objavljen? Ili računate na to da ga neću objaviti? Ako na to računate, onda ste se zajebali, jer ja sve vaše praznoglave komentare ostavljam na blogu i nijedan nisam obrisala. Ja nisam netolerantna: ne slažem se s vašim zdravožderskim glupostima, ali ne brišem vaše komentare (držim se onoga: pusti budale da žive i neka njhovi komentari žive na mojem blogu).

Slika je preuzeta s interneta. 

Pekarski proizvodi - napoj za svinje

Zaista mi fali ukusna hrana (tzv. nezdrava). Mene su od siječnja 2016. do travnja 2018. liječnici „liječili“(???) tzv. zdravom prehranom (svakome tko ima mozga jasno je da je to dijeta). U travnju 2018. sama sam odustala od te dijete. Sad sam na un dijeti. Ni na jednoj dijeti nije lako jer kako god se to zvalo, to je jednostavno: dijeta.

Zaista mi fali sva ona nezdrava hrana koju volim. Meni uopće ne smeta što je ta hrana koju volim - nezdrava, meni je jedino važno da je hrana ukusna (a nezdrava hrana zaista jest ukusna!).

Pisala sam već da živim na selendri. Moji uzgajaju svinje (za svoje potrebe, ne za prodaju). Kao dio hrane za te svinje u pekarama se može kupiti stari kruh (tj. svi pekarski proizvodi kojima je  istekao rok trajanja). Za par kuna dobijete punu ogromnu vreću starog kruha, peciva, kolača… (najčešće od prethodnog dana, ili eventualno staro 2-3 dana).  

Neki dan su moji kupili par vreća tog starog kruha za svinje. Ajme. Kako je to fino mirisalo! Osim kruha, pogača, peciva… bilo je tu sendviča s pohanim sirom, pohanom piletinom, hamburgera, kojekakvih vrsta pizza, sirnica, povrtnih pita (meni je to ličilo na nekakav quiche)… Ajme, kako je to mene privlačilo. Mama je dala mačkama (pohanog) mesa iz sendviča i s pizza, ali njezine mačke su razmažene i one to nisu htjele jesti(!) – ali ja bih bila to tako rado jela. Nikad prije (moji to već godinama kupuju kao hranu svinjama) nisam maštala o tome da bih jela te stare pekarske proizvode (zapravo: napoj za svinje) - mene su dvije odurne, duge i preduge godine zdrave prehrane dovele do toga da sam tako željna sve te hrane koju ne smijem jesti. Ni sad, na un dijeti ne smijem jesti što hoću. Ne smijem jesti sendvič od pohanog sira (na proteinski dan smijem jesti ili sir ili jaja, ali nikako i jedno i drugo i to nikako pohano); ista stvar je i sa sendvičem od pohane piletine. Ne smijem jesti ni pizzu (na ugljikohidratni dan smijem jesti tijesto, ali ne smijem jesti sir ili meso na pizzi, ni pohani sir ili sirnicu itd.). A ja sam svega toga tako željna. Zaista čeznem za svim tim ukusnim pekarskim proizvodima. Ovaj put sam izdržala. No, što će biti ubuduće? Hoću li sljedeći put izdržati ili ću se baciti na tu vreću sa starim kruhom?

Znam da je nekima blesavo ovo što pišem. Većina sigurno misli da nisam normalna (a daaa, zdravožderi su normalni???), da trkeljam o tome da bih jela pekarske proizvode koji su zapravo napoj za svinje itd. Što da kažem? Takav način razmišljanja kod mene je posljedica jedenja zdrave hrane. 2 godine zdrave prehrane dovele su me do toga da me napoj za svinje privlači: sve je ukusnije od zdrave hrane. Opet napominjem da si ja nisam izabrala tu zdravu prehranu: meni su to liječnici nametnuli – ja se NIKAD  nisam željela zdravo hraniti niti sam zadnjih 16ak godina poželjela biti mršava (prije nego su me liječnici u siječnju 2016. počeli mrcvariti tom zdravom prehranom, ja prethodnih 16 godina na dijeti nisam bila niti sam na dijetu  pomišljala, tijekom tih 16ak godina udebljala sam se oko 50 kila i ja s tim nisam imala problema!).

Fali mi sva ona ukusna hrana, željna sam je i čeznem za njom. Ne razumijem zašto sam ovako kažnjena. Zašto ne smijem uživati u životu i jesti ono što volim? Toliki ljudi se nezdravo hrane i njih liječnici ne tjeraju na dijetu. Zašto baš ja? Zdrava hrana na mene djeluje tako da želim jesti napoj za svinje pun onih finih  pekarskih divotica.

Slika je preuzeta s interneta. 

Gadost zvana zdrava hrana

Ja zaista ne razumijem kako vi svi možete biti na tim dijetama, pardooooooooooooooooooooooon, tim vašim zdravožderskim stilovima života. Ja sam više od 2 godine bila na toj tzv. zdravoj prehrani. Meni je to bila i ostala: dijeta. Sad nisam na tome, nego sam na drugačijoj dijeti. Ali to je sve dijeta. Kako vi stalno možete biti na tome?

Da, meni su liječnici rekli da ću do kraja života trebati biti na dijeti. Zar se od mene očekuje da stvarno tako živim? Bolje da onda odmah crknem.

Pa gdje su te sve silne divote i krasote koje ti iz temelja poboljšaju i promijene život kad se zdravo hraniš i mršaviš???