20. veljače, temperatura je oko 6.00 u jutro bila -8°C (minus osam!).
Ok, ovo je 2 sata kasnije (nešto prije 8.00 sati). Bila sam toliko šokirana time što sam vidjela, da sam uopće zaboravila provjeriti kolika je temperatura.
20. veljače, temperatura je oko 6.00 u jutro bila -8°C (minus osam!).
Ok, ovo je 2 sata kasnije (nešto prije 8.00 sati). Bila sam toliko šokirana time što sam vidjela, da sam uopće zaboravila provjeriti kolika je temperatura.
Naiđem u novinama na članak o nekakvom sredstvu za mršavljenje. Članak nisam pozorno čitala, preletjela sam ga jer mi je jasno da nemam novaca za takve lijekove koliko god oni super bili, iako ja nemam ama baš ništa protiv kemije, da imam novaca ja bih kupovala takve lijekove, ne bih gladovala na zdravoj hrani. Pred kraj članka šokirala me ova podcrtana tvrdnja, citiram:
"...oni koji ostvaraju željene rezultate često se sami našale da su prije korištenja lijeka na junk food potrošili i veće iznose mjesečno, dok neki pak odaberu lijek umjesto cigareta (na koje mnogo bolesnika troši i veće iznose od 180 eura mjesečno)..."
MOLIM???
WTF???
Od kud tim ljudima toliko novaca da su mjesečno trošili i više od 250 eura na junk food?
Sad me više ne zanima zašto sam debela, nego me zanima zašto nemam novaca??? Očito ih drugi imaju. Gdje oni svi rade? Koji faks su završili?
Ja sam očito sve krivo napravila u svom životu.
Već sam pisala o tome da mi ide na živce kad npr. na tv-u, u nekoj emisiji i sl. neki nutricionist, dijetetičar... ili koji god kurac tvrdi: ... da su ljudi debeli jer non top idu u pekare, fast food restorane/grill barove/pizzerije...
Pisala sam i o tome, da s obzirom na to, koliko često ja idem u te fast food restorane, pekare, pizzerije, doner kabab prodavaonice... ja bih trebala biti koščato-oglodano-ispijeno-anoreksično mršava!
Meni su ti fast food restorani, pekare, pizzerije,... uvijek bili skupi. Ja nisam nikad imala novaca za to. Moja obitelj je uvijek bila siromašna.
Nisam čak niti svake godine išla u te fast food restorane!
U McDonaldsu sam bila doslovno MANJE OD 10 PUTA U ŽIVOTU (a imam 43 godine)! Ne mogu točno nabrojiti koliko puta, ali sigurno manje od 10 puta u svoje 43 godine života. Meni je hrana tamo jednostavno uvijek bila skupa. Ali meni se ta hrana zaista sviđa!
Osim u McDonaldsu, NISAM NIKAD U ŽIVOTU bila u nekom drugom fast food restoranu, koji prodaje hamburgere i sl.
Nikad u životu nisam bila u nekom grill baru (npr. Rubelj grill, imam jedan u blizini, uvijek sam htjela otići tamo, ali meni je to skupo).
U KFC-u bila sam jednom u životu. Super je, ali fakat je skupo.
Bila sam 2 PUTA u životu u ćevapdžinici (jel se to tak kaže?) i moram priznati da mi se ćevapi baš ne sviđaju. Ok, mogu pojesti, ali nije nešto što bih poželjela.
Bila sam JEDNOM u životu u doner prodavaonici Ali Kebaba: zaključila sam da mi se doner kebab baš nikako ne sviđa, uopće mi ne odgovara taj okus. Ne znam, možda bi mi se negdje drugdje svidio, ali bilo mi je preskupo isprobavati.
Nikad nisam bila u Burger Kingu, a htjela bih.
Nikad nisam probala Subway sendvič, a htjela bih.
U pizzerije sam išla, ali ne svake godine! Naravno, išla sam u jeftine pizzerije, ali svejedno si nisam mogla priuštiti da idem svake godine, a kamo li svaki mjesec! Daaaaa, znaaaaam, neki idu svaki tjedan!
Ne mogu reći da sam često išla u pekare, kruh sam kupovala u dućanu kad sam išla po ostali špeceraj. A peciva sam si sama pekla kod kuće! Ova zadnja rečenica sve objašnjava.
Da, ja sam uvijek bila debela, ali: debljala sam se od hrane koju sam sama PRIPREMALA KOD KUĆE. Nisam lijena, meni nije bio problem pripremiti si nešto fino za bilo koji obrok. Da, nekad sam pripremila doma pizzu, hamburger, hot dog,.., ali nisam se natrpavala takvom vrstom hrane! Ja sam si pekla krumpir u pećnici, pekla sam povrtne popečke, kuhala tjesteninu, pekla povrtne složence s puno tvrdog sira i vrhnja, mijesila pogače i peciva, pekla kolače i torte,... Nikad mi to nije bio problem.
Smeta mi kad mene, koja nisam lijena i uvijek sam si sama pripremala hranu kakvu volim, trpaju u isti koš s ovima koji pojedu cijele McDonaldse, pekare, KFC,...
Nikako mi nije jasno kako oni imaju toliko novaca da više od 250 eura mjesečno troše na fast food.
A za ove koji troše više od 180 eura na cigarete, uopće ne znam što bih rekla. Ja nisam nikad pušila. Prije koju godinu sam probala početi pušiti s ciljem mršavljenja, ali meni se to previše gadi, pa sam odustala. Daaaaaaa, ima ljudi koji su mi rekli da očito ne želim dovoljno jaaaako biti mršava, da stvarno želim smršaviti, trudila bih se pušiti cigarete umjesto jedenja hrane! Pa, činjenica je da ja ne želim biti mršava: moji doktori žele da ja budem mršava!
Drage gospoje, svaka čast! Hladno mi je kad vas vidim.
Ne mogu si pomoći.
Bila sam opet u bolnici na pretragama i nikako da me prestanu fascinirati redovi u bolničkim pekarama.
A koliko je zdravstvenih radnika (u kutama, bolničkim uniformama; il kak se to već zove) u tim redovima!
Zašto oni to smiju jesti?
Daaaaaaaaaaaa, znaaaaaaaaaaaaaam, zato što su mršavi.
Oni ne moraju nosati zdjelice s varivima na posao, oni smiju jesti fina peciva.
Fasciniraju me pekare i u bolnicama i izvan njih.
Uvijek su ogromni redovi.
Meni kažu da ja to ne smijem jesti jer je nezdravo.
A kaj ti ljudi, u redovima, ne znaju da je to nezdravo???
Znam, stalno laprdam o tome kako me uvijek iznova zabezeknu ženskice s golim gležnjevima i trbusima na temperaturama ispod 0!
I opet ću laprdati o tome.
Sad sam se čak potrudila skinuti rukavice, prekopati po torbi da bih našla mobitel i uslikati dotične gospoje.