Zdravo i neukusno: Sveti gležnjevi

četvrtak, 20. veljače 2025.

Sveti gležnjevi

20. veljače, temperatura je oko 6.00 u jutro bila -8°C (minus osam!).

Ok, ovo je 2 sata kasnije (nešto prije 8.00 sati). Bila sam toliko šokirana time što sam vidjela, da sam uopće zaboravila provjeriti kolika je temperatura.

Svaka čast.

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)

Zašto sam tako kažnjena?

Uvijek sam voljela raditi ukusne kolače i torte (isključivo od bijelog brašna i bijelog šećera (s tonom bijelog šećera!), margarina, biljnog šlaga,...). Naravno, voljela sam ih i jesti. Obožavala sam isprobavati i razne tehnike ukrašavanja kolača i torti. Barem jednom tjedno napravila bih kolač. Voljela sam i kuhati, isprobavati nove recepte, kombinirati namirnice, eksperimentirati,… Kuhinja je bila moje carstvo.

OD SIJEČNJA 2016. DO TRAVNJA 2018...

Otkad me liječnici "liječe(?)"zdravom dijetnom prehranom, ne pečem kolače. Zašto da ih pečem, kad ih ne smijem jesti? Zar da gledam druge kako žderu ono za čime ja žudim i što ja želim jesti, a ne smijem? Ne, hvala. Zašto uopće drugi smiju to jesti, a ja ne smijem? Pisala sam već koliko me to odricanje financijski košta. Kako već rekoh, uvijek sam voljela eksperimentirati i isprobavati recepte pa sam pratila trendove u pripremi hrane: prije koju godinu iz znatiželje sam eksperimentirala s RAW, LCHF, paleo, bezglutenskim, itd. receptima; malo je reći – da je to strašno. Ok, možda bih se mogla prisiliti da jednom mjesečno pojedem nešto takvo (pod uvjetom da to jedem zajedno s nečim ukusnim!), ali jesti to baš svaki dan i za svaki obrok(!), to ne mogu ni zamisliti. Znam da neki ljudi slijede te prehrambene pravce zbog bolesti, ali ima hrpetina ljudi koji nisu na tome zbog zdravstvenih problema, nego tvrde da im je to ukusno(!). Znam da su ukusi različiti, ali tvrditi da je to ukusno,... ne znam što bih uopće rekla - probala sam takvu prehranu i to je zaista pre, pre, pre, prestrašno. Meni je strašna sama po sebi i ova "obična/klasična" (manje-više svežderska) zdrava prehrana na koju su me liječnici stavili (sve nemasno, neslano, niskokalorično, lagano, hrpetine (sirove) zelenjave i kojekakvog povrća i voća, lišeno bijelog brašna i bijelog šećera,...). No, kad se sjetim one raw, lchf, bezglutenske, paleo prehrane,... tj. recepata koje sam isprobala i takve hrane koju sam imala prilike jesti - ježim se od užasa. A kad mi takvi (koji nisu na toj nekoj "posebnoj" hrani radi zdravlja) kažu da se to njima stvarno(!) sviđa - i onda mi serviraju takvu hranu kad dođem na ručak ili večeru kod njih - onda se pitam: kome sam ja jadna što skrivila da su mi to poslužili. Ja sam od siječnja 2016. prisilno na tzv. zdravoj dijetnoj prehrani – ali moji ukućani apsolutno ne jedu zdrave splačine koje ja jedem (oni i dalje jedu što i kako su do sad jeli: ukusnu hranu), a i kad nam gosti dođu – sigurno im ne serviramo ovo što ja jedem – ja to ne bih poslužila ni najgorem neprijatelju. Ne razumijem zašto ovi koji navodno obožavaju raw, paleo, lchf… moraju svima nametati tu svoju vrstu prehrane (neka oni to slobodno jedu, ali ne moraju druge maltretirati time). Kad je riječ o tim kojekakvim prehrambenim teorijama, pravcima, stilovima,... poput raw, lchf, bezglutensko,... pogotovo su kolači užasni! Sramota je to uopće zvati kolačem. Radila sam ih i probala sam ih jesti, ne mogu reći koji su gori. Ali, nema veze, morala sam se odreći svoje strasti . Već skoro 2 godine zaobilazim kuhinju. Nakon, otprilike, 17 godina uživanja u kuhinji, kažnjena sam zdravom prehranom, a uopće ne želim biti mršava. Pripremim si na brzinu ovo neko zdravo sranje koje mi se gadi, a koje moram/smijem jesti i pokupim se iz kuhinje. Boli me provoditi vrijeme u kuhinji, kad ne smijem jesti ono što volim. Svaki dan se odričem ukusne hrane kakvu volim. Svega sam željna, svaki dan čeznem za tzv. nezdravom hranom i sve mi to fali. Da, jesam, smršavila sam 40ak kg i što sad s tim? Kad više od 2 godine gladuješ na zdravoj prehrani, naravno da mršaviš. I što bi to sad trebalo biti bolje u mojem životu??? Svi problemi su ostali, ali sad još moram i gladovati, morala sam se odreći svog hobija... nesretnija sam nego ikad. Što je to postalo bolje u mojem životu otkad mršavim???

Sredinom 2017. uzela sam si skoro 2 mjeseca godišnjeg odmora od jedenja zdrave hrane, tj. tada sam jela isključivo, jedino i smo sve ono što volim, tzv. nezdravu hranu. To je bio život. Ovo s jedenjem zdrave prehrane, ne znam što je to, ali to nije život, to nije humano.

OD TRAVNJA 2018...

Dakle, liječnici me od siječnja 2016. „liječe“(???) tzv. zdravom dijetnom prehranom. Ja ne mogu naći riječi kojima bih opisala koliko je meni dosta zdrave hrane.

Negdje, krajem travnja 2018. – odlučila sam da više neću biti na tzv. zdravoj dijetnoj prehrani. Liječnici mene i dalje „liječe“ zdravom hranom i očekuju da i dalje mršavim. Ne znam koliko točno oni hoće da budem mršava; ja apsolutno nemam potrebu biti mršava i ja sam bila zadovoljna i sa 114 kila (toliko sam imala kad su me u siječnju 2016. počeli „liječiti“). Meni je već muka od zdrave hrane. Zato sam odlučila naći neku dijetu na kojoj bih i dalje trebala mršavjeti da bi moji liječnici bili happy (ja nisam happy, al njih usrećuje kad nekoga maltretiraju dijetom, pa, ok, nek barem oni budu happy; ma da, ja živim da bih usrećila druge). Osim što mi se zdrava hrana gadi, nikako da doživim sve te silne divote i krasote zdrave prehrane o kojima svi, koji su na njoj, trkeljaju. Gdje su te sve silne divote? Ja ih u više od 2 godine ove muke na zdravoj prehrani nisam doživjela.

Krajem travnja 2018. krenula sam na UN dijetu, nije ta dijeta najbolja, s tim se sporo mršavi; ali bila sam na tome, sjećam se kako to funkcionira pa nisam morala istraživati po internetu.

A ovih dana kopam po internetu i čituckam o kojekakvim dijetama i uspoređujem ih (jedna gora od druge). Ne znam na kojoj ću biti i kako će to funkcionirati, ali u jedno sam sigurna: nema teorije da i dalje budem na onoj zdravoj hrani koju su mi liječnici propisali. Znam da inače zdravožderi trkeljkaju da je njima ispočetka bilo jaaaaaaaaaaako teško na zdravoj prehrani, ali onda su se taaaaaaaaako navikli na tu hranu da više ne mogu bez nje i njima je sad zdrava hrana lifestyle (a ne dijeta; nema veze što je taj njihov zdravi lifestyle zapravo cjeloživotna dijeta).

Ajme. Ne znam što da uopće kažem na to. Meni se zdrava hrana gadi i gadila mi se i tijekom posljednje 2 godine dok sam bila na njoj. Sad, na UN dijeti - uopće mi ne fali zdrava hrana (tko je bio na Un dijeti, zna da je propisano što se jede tijekom kojeg dana, npr., kad je ugljikohidratni dan ja jedem isključivo bijelu tjesteninu i bijeli kruh, ne jedem ona integralna sranja koja sam morala jesti tijekom posljednje 2 godine na zdravoj prehrani). i sl. I kad na ugljikohidratni dan jedem kolače, naravno da jedem kolače od isključivo bijelog brašna i bijelog šećera ili kad jedem sladoled, jedem praaaavi, maaaaaaaaasni, kalorični sladoled, a ne ono sranje od smrznute banane (to upće nije sladoled, to je jednostavno smrznuta banana).

Dragi čitatelji,

nije mi cilj posvetiti život bloganju, nemam u planu skupljati sljedbenike, komentare itd. Vidim da je to piskaranje popularno - pa sam, eto, i ja počela piskarati. Ispod mojih tekstova ima komentara u kojima me brižni čitatelji obavještavaju da im se ne sviđa što i kako pišem itd. Za njih imam ideju koja će im promijeniti život. Stvar je zapravo vrlo jednostavna: oni kojima se ne sviđa što i kako pišem, ne trebaju čitati ovaj blog. (Priznajte: niste bili spremni na tako revolucionarnu ideju i sad vam je žao što se niste sami toga sjetili. Osim toga, vama nitko ne brani da pokrenete svoje zdravožderske blogove na kojima ćete pisati kako je vama super gladovati, krepavati i mrcvariti se na zdravoj hrani i kako je vama sport divan.)

Volim, obožavam i uopće me nije briga ako se to smatra nezdravim:)

- bijelo pšenično brašno i sve divote pripremljene od tog brašna, pogotovo dizana tijesta u slanoj varijanti (razne vrste peciva i kiflica, pogače, slane lisnate pite,…)

- pizzu s debelim, mekanim (ne hrskavim i tankim!) tijestom od isključivo bijelog brašna!

- slane pite od vučenih kora po uzoru na sirnicu (burek ne volim) i pite s katmer korama

- kreeemaste kolače i torte (Majmunski kolač, Karpate, Princes krafne, Šampitu, Kolač od ruma i čokolade, Kremasti kolač s bananama, Voćni kolač s ananasom, Kremasti bananko, Rafaelo, ...) isključivo od bijelog brašna i bijelog šećera (obavezno bez orašastih plodova!!!)

- slane krekere (od bijelog brašna!)

- tjeteninu (isključivo od bijelog brašna)

- bijeli šećer

- rebrasti čips od krumpira (naravno, pržen u dubokoj masnoći, a ne onaj neki čips pečen u pećnici)

- marshmallows

- čokoladne napolitanke

- čokoladu s niskim udjelom kakaa (jer je mekana, slatka i topi se u ustima!)

- fini kremasti, kalorični sladoled (a ne ono nekakvo smrznuto izmiksano voće koje "glumi" sladoled)

- krumpir i grah (moje najdraže povrće!!!)

- prženu hranu, pogotovo razne popečke od povrća

- masnu hranu koja pliva u masnoći (od biljnog ulja ili margarina, nikako od maslaca ili maslinovog ulja)

- francusku salatu s puuuuno krumpira, bez kuhanih jaja i sa što manje mrkve i graška (ona neka tvorevina koja se može kupiti u trgovinama, a koju sačinjavaju grašak i mrkva prelijani majonezom: to nije francuska salata, to su jednostavno grašak i mrkva zalijani majonezom; ista stvar je i s krumpirom, graškom i mrkvom koji su nakapani jogurtom kojem je dodano "na vrhu noža" majoneze)

- teške, zasitne, kalorične, masne složence od tjestenine (od bijelog brašna) ili krumpira zapečene s puuuuno sira, vrhnja, bešamel umakom itd.

- masne sireve

- masno kiselo vrhnje i mileram

- teške, masne umake

- ajvar

- banane (moje najdraže voće, osim kad glume sladoled: smrznuta banana nije sladoled!)

- „prazne kalorije“ (stalno slušam kako svi imaju nešto protiv tzv. praznih kalorija – a ja ih obožavam jer je meni sve što sadrži te prazne kalorije jednostavno preukusno, prefino i predobro)

- „eove“ (tj. EXXX, EYYY, EXYX, EYXY, …), tj. konzervanse, aditive - svi imaju nešto protiv toga i čak ne kupuju neke namirnice, ako sadrže ovakav ili onakav „E“ ili ovaj ili onaj aditiv – a ja ih obožavam, tzv. nezdrave namirnice koje kupujem uvijek sadrže neke „eove“/aditive/konzervanse - i meni su odlične, uopće me nije briga jel to nezdravo – bitno da je ukusno!!!)

- gluten (znam da ga mnogi ne jedu, ok neki su alergični i sl., ali neki se samo povode za tom modom da je danas gluten out itd.; ja ga obožavam - skoro sve što ga sadrži je odlično)

Nikako ne volim, neovisno o tome je li nezdravo ili zdravo:(

- integralno, raženo, heljdino, kokosovo, laneno... brašno i sve što se od toga radi (peciva, kolači, tjestenina,…)

- med, agavin sirup, kokosov šećer, smeđi šećer, steviu

- neslatke kolače (kakvi su danas popularni)

- čokoladu s visokim udjelom kakaa (tvrda je ko kamen i gorka)

- kolače koji sadrže onu neku "osušenu" tvorevinu od bjelanjaka (Ledeni (čokoladni) vjetar, Španjolski vjetar (i svi ti takvi jebeni vjetrovi), Pavlovu, Reform tortu, Puslice, Makaronse, Esterhazy tortu... i slične varijante tih beze/meringue kolača)

- Kremšnite, Čarobni kolač, Jaffa kolač, Milhšnite, Snikers kolač, Bajaderu, Kesten pire kolač, Kolač od mrkve, Katarina kocke, Čupavu Katu, Žarbo šnite, Ženske mušice, Medovik, Ferrero rocher tortu, Doboš tortu, Sacher tortu, Tiramisu, Panna cottu, Mileram tortu, Pitu od oraha, Pitu od sira, Mađaricu, Medenu pitu, Bijelu pitu...

- karamele i one nekakve užasne namaze dulce de leche, bombone, žvakaće gume

- ono što se zove cheesecake iliti kolač od sira (bilo sirovi ili pečeni - hvata me jeza od sira u kolačima!)

- kolače od dizanog tijesta (makovnjača, orehnjača, buhtle, krafne,...)

- fritule, kroštule,...

- suhe kolače (bez kreme), pogotovo one zalijepljene pekmezom

- slatko vrhnje

- maslac

- maslinovo ulje

- kojekakvo "sjemenje" (chiu, lan...)

- leću, quinou, soju,...

- orahe (obične, indijske, brazilske, pekanske...), lješnjake, bademe... te onu nebulozu koja se zove "sir" od orašastih plodova

- mak

- rogač

- sve vrste pahuljica i kaša (zobene, kukuruzne, ražene, heljdine)

- agrume (sve(!): limun, limetu, mandarine, klementine, naranče, grejp, pomelo,...)

- jabuke, kruške, smokve, šljive, mušmule, grožđe, jagode, borovnice, aroniju, kupine, ribizle, trešnje i sve ostalo bobičasto voće,…

- smuti (bilo od voća ili povrća; to je čisti užas)

- "smrznuti" smuti (kad izmiksano, smrznuto voće "glumi" tzv. zdravi sladoled)

- smrznuti (grčki) jogurt koji "glumi" tzv. zdravi sladoled

- sve moguće vrste (ne)gaziranih voćnih sokova

- kompote i voćne salate (kuhano voće koje pliva u nekom soku ili sirovo narezano voće: nije desert!)

- pekmez, džem, marmeladu, voćni namaz

- sušeno voće (želudac mi se okreće na spomen tzv. čipsa od jabuka)

- raw food, tj. sirovu hranu, pogotovo one neke tvorevine koje se zovu "sirovi kolači"

- zdrave grickalice

- meso, špek, krvavicu, devenice, pečenu krv, jetrica i ostale iznutrice, fileke, hladnetinu...

- ribu

- morske plodove

- gljive

- nemasne mliječne proizvode

- hranu pripremljenu „na lešo“

- hranu koju neki pametnjakovići peku u pećnici i onda tvrde da je to "prženo/pohano u pećnici". Ajme. Ta hrana jest termički obrađena, ona je: pečena, ali nije ni pržena ni pohana. Hrana se u pećnici ne može ni pržiti ni pohati. Ne postoje npr. Pohane tikvice iz pećnice, to su jednostavno Pečene tikvice

- juhe (bistre, guste, kremaste,... kakve god bile - ne volim te juhaste vodurine)

- rižu (ni bijelu ni integralnu ni divlju,...)

- sve(!) vrste zelene salate

- grašak, mahune, tikvice, tikve, kelj, kupus (svježi i kiseli), prokulicu, mrkvu, peršin, pastrnjak, celer, rajčice, špinat, čičoku, batat, komorač, korabicu, cvjetaču, brokulu, šparoge, poriluk, kukuruz, ciklu, repu, salatu… (- ne jedem kad su pripremljeni na zdrav način; ako su pripremljeni na nezdrav način, u kombinaciji s nečim što volim (npr. bešamel umak, krumpir, fini masni sir itd. ili kad su pripremljeni kao fini, masni popočci koji su pečeni u dubokoj masnoći) onda pojedem!)

- povrtne popečke "pečene(?!)" u pećnici umjesto pržene u dubokoj masnoći - kao što je normalno!!!

- pire krumpir (krumpir je moje najdraže povrće, ali pire krumpir je nešto najgore što se od krumpira može napraviti, ne valja ni kad je zapečen)

- sarmu, punjenu papriku,... i slična jela koja sam morala jesti dok sam bila dijete

- štrukle

- knedle (sa šljivama, marelicama i sl.)

- bučnicu

- majonezu, tofunezu, jogurtonezu... tj. sve te namaze koji jesu majoneza ili bi trebali ličiti na majonezu (obožavam Francusku salatu i u takvim jelima je majoneza u redu, ali kad vidim da netko jede majonezu u sendviču/hamburgeru, na kruhu i sl., okreće mi se želudac)

- kojekakav tzv. "superfood"