Da mi je biti vrećica

Nemam pojma koliko sam tekstova na temu Dajmo da sjede napisala, vidim da ih ima podosta (npr. Dajmo da sjede 19), ne znam koji je zadnji... 

Malo za promjenu, promijenit ću naslov.

Dakle, ista tema, drugi naslov.

Čekam tramvaj. I ja bih sjela. Da, svi vi koji ste blenuli u čudu: ja volim sjediti i ja bih sjela dok čekam tramvaj. Ali, ne. Ne možeš sjesti, jer nečije vrećice moraju sjediti. 

Jebo mene glupu, ali ja ne razumijem zašto je ta neka baba posjela svoje vrećice.

Ja sam svoje vrećice stavila na pod. Pa neću ih valjda držati u rukama dok čekam tramvaj. I da sam sjela, ja bih vrećice stavila na pod (tako uvijek radim!), ne bih ih posjela. Znaaaaaaaaaaaam, još će me neto prijaviti zbog zlostavljanja vrećica (umjesto da ih lijepo posjednem nekamo, ja ih odlažem na pod).

Istu večer, moram presjedati i čekam drugi tramvaj (vrećice sam odložila na pod). Naravno, ne možeš sjesti. Nečije vrećice moraju sjediti.

Slike su moje.