Čitam komentare ispod nekog recepta.
Neka osobica se u svom komentaru raspituje za smanjivanje šećera jer su njoj i njezinoj obitelji banane preslatke otkad su se odrekli šećera. Ajme.
Ima i onaj tekst na nekakvoj fitness stranici gdje neka
persona opisuje svoja navodna iskustva kad se na 30(?) dana odrekla šećera. I
onda ona tamo laprda da je nakon 30 dana probala pojesti 1(!) napolitanku, ali nije
mogla jer joj je bila preslatka. Ajme.
Ja sam na prisilnoj dijeti nešto više od 5 mjeseci. Izdržala
sam 5 mjeseci bez da sam jela slatko (šećer, kolače, slatkiše…), prženo i masno,
bijeli kruh…
5 mjeseci odricanja, gladovanja i krepavanja na odurnoj zdravoj
hrani, proslavila sam na način: da sam jela napolitanke, čokoladu i šećer! I to točno tim redom. Pod utjecajem teksta
spomenute persone koja se na 30 dana odrekla šećera, pa nije mogla pojesti
napolitanku, odlučila sam i ja u usta staviti napolitanku, da vidim mogu li ju
pojesti. I jesam: pojela sam ju bez problema. Uopće nije preslatka, normalna
napolitanka, kakvih se sjećam. Pojela sam cijelo pakovanje (187 g) za manje od 15
min. Da sam imala pakovanje od kilu, pojela bih sve! To su bile fine čokoladne Jaffa
napolitanke, volim ih, jer imaju puno nadjeva. Baš me zanima koju napolitanku
je probala jesti ta persona iz fitness članka. Ona je sigurno imala neke
jaaaaaaaaaaaaaako slatke(?), zanima me koje su to (u svom tekstu nije napisala koja je
to napolitanka).
Nakon napolitanki, pojela sam 100 g Milka Milkinis čokolade.
Nisam primijetila da je je preslatka.
Nakon napolitanki i čokolade – nisam više imala doma nikakvih
slatkiša. Zato sam si uzela posudu u kojoj držimo kristal šećer te žlicu iz kuhinjske ladice - i jela sam žlicom
šećer iz posude. Ni za njega nisam primijetila da je presladak.
Dakle, ta neka osobica, koja se na 30 dana odrekla šećera –
nakon tih 30 dana nije mogla pojesti napolitanku. Jadna sirota. Da su meni njezini problemi.
Ja sam se na 5 mjeseci tj. 150 dana (5 mjeseci x 30 dana = 150 dana; zapravo, čak više od 150 dana - jer neki mjeseci imaju 31 dan, ali ja nisam cjepidlačila pri izračunu) pod liječničkom prisilom odrekla šećera. Ok, nisam se odrekla voća, integralnih vrsta brašna/tjestenine/riže,... I nakon 150 dana najnormalnije sam pojela pakovanje napolitanki, čokoladu i par žlica šećera. Baš mi je žao ove jadne fitness-jadnice koja nije mogla pojesti jednu napolitankicu. Joj, da znaaaaaaaaaaaaaam, on je predivnosuperkrasna, i svi bi trebali težiti da budemo poput nje: da se zdravo hranimo i fitnesiramo. Moš mislit.
Ako se pitate, jesam li smršavila: jesam - moraš smršavit kad tako gladuješ 5 mjeseci. Ali, još nisam na težini koju doktori hoće da imam, pa se gladovanje i mrcvarenje nastavlja.
Što se (preslatkih???) banana tiče, taj dan kad sam slavila 150 dana bez šećera, nisam probala
pojesti prezrelu banana jer – i zrele i nezrele i prezrele banana jela sam i tijekom
tih 5 mjeseci dok sam bila bez šećera – i uopće nisu (pre)slatke.
Nakon te moje jednodnevne proslave, morala sam dalje
nastaviti dijetu. Zadnjih tjedana se opet mrcvarim, gladujem i krepavam na
odurnoj zdravoj hrani, bez šećera, bez slatkiša, bez kolača, bez bijelog kruha,
bez masnog, bez prženog, bez napolitanki,…
Nema komentara:
Objavi komentar