Zdravlje koje možeš okusiti - jedeš sve što je neukusno

Čitala sam blog s ex-yu prostora koji je pisala neka žena koja  se navodno zdravo hrani da bi bila mršava. Dobro, nek ona piše svoje, kao što i ja pišem svoje, ali to što je ona tamo na blogu nasrala, to ne bi ni pas s maslom pojeo (ona naravno ne bi nikad upotrijebila maslo, jer ona jede zdravo!). I tako ona kaže da kad ju negdje nude nečim što sadrži brašno ili šećer, ona to odbije i kaže da ju onda svi zbog toga gledaju sa sažaljenjem, al´ se ona na kraju svega slatko smije jer svi ti pogledi sažaljenja magično nestanu kad dođe ljeto i svi se dive njezinoj mršavosti. Meni nije jasno zašto bi nju netko žalio, ako ona svojevoljno odbija neku  hranu??? Ja, takve koji su si sami nametnuli dijetu, nemam razloga žaliti. To su si izabrali i neka im bude. Ja žalim ljude poput sebe – kojima su liječnici nametnuli dijetu! Mi si nismo to sami izabrali, nego nam je nametnuto. A ovi koji se dobrovoljno zdravo hrane i seru kako je zdrava hrana fina – ti nisu za žaljenje, nego za lobotomiju.

A nije mi jasna ni njezina tvrdnja da dolaskom ljeta pogledi sažaljenja magično nestanu i svi se dive njezinoj mršavosti – a zašto bih se ja divila njezinoj mršavosti? Pa nisam tinejdžerka i mene uopće nije briga koliko je ona mršava. Ne osjećam potrebu da stanem u manji konfekcijski broj. Ja sam debela i uvijek sam bila debela, zašto bih ja morala biti mršava kao ona??? Ja uopće ne bih bila na dijeti da me liječnici žele liječiti lijekovima. 

Al´ neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee. Oni mene liječe dijetom, tzv. zdravom prehranom. Ok, jasno mi je da ne postoji čarobna tableta koja bi me izliječila, ali da mi je kao liječenje propisano gladovanje - to mi je van pameti.

Da utvrdimo gradivo: da me liječnici nisu stavili na dijetu, ja ni u ludilu ne bih došla na ideju da idem na dijetu. Nisam bila na dijeti od završetka srednje škole (prošlo je preko 15 godina od moje zadnje dijete). 

Nisam imala u planu više ikad u životu ići na dijetu. Jer biti na dijeti, znači živjeti onako kako sada živim: jedem neukusnu, zdravu, odurnu hranu koja mi se gadi, a moram prestati jesti  sve ono što volim i u čemu uživam.

Točna je ona fraza koja se koristi u kontekstu zdravih namirnica: zdravlje koje možeš okusiti. 

- Sve što je zdravo ima upravo takav okus po kojem znam da je zdravo: neukusno je i nemam apetita na to.

- Ako je nešto što jedem dobrog okusa tj. sviđa mi se: onda automatski znam da je nezdravo i da to ne smijem jesti.

Zaista se nadam da se nikad neću posvađati s pameću i ići na dijetu svojevoljno te tvrditi da je zdrava hrana ukusna.

Dobro, pustimo te neke … ajde bit ću pristojna pa ću reći „čudne“ ljude (iako bih ja našla primjerenijih i slikovitijih pridjeva za opisati te osobice).

Kad sam već krenula s tim nekim frazama vezanim uz zdravu prehranu, da nastavim u istom tonu.

Nikako ne shvaćam frazu: ono si što jedeš.

Dakle, ako ja jedem kolače, onda sam ja kolač.

Ako jedem sladoled, onda sam ja sladoled.

Ako jedem tortu, onda sam ja torta.

Ako jedem pecivo od bijelog brašna, onda sam ja pecivo od bijelog brašna.

Ako jedem bijeli šećer, onda sam ja bijeli šećer.

A ako netko jede tapioka ili chia puding (ili nešto drugo što je sad fensi), onda je on tapioka ili chia puding.

Ako netko jede voćnu salaticu, onda je on voćna salatica.

Ako netko jede sirovu tikvicu, onda je on sirova tikvica.

Ako netko jede pecivo od integralnog brašna, onda je on pecivo od integralnog brašna.  

Ako netko jede med, steviu ili agavin sirup (il´ što god je sad popularno), onda je on med, stevia ili agavin sirup.

I što sad s tim? Ja nemam ništa protiv da budem kolač, torta, sladoled, bijelo brašno, bijeli šećer…

I ne zavidim ovima koji su tapioka ili chia puding, voćna salatica, sirova tikvica, pecivo od integralnog brašna, med, stevia ili agavin sirup.

I ne bih željela jesti to što oni jedu kako  bih postala to što oni jesu.

Sve slike preuzete su s interneta.