Krenula je sezona krizmi i sjetila sam se da sam još prošle godine na nekom portalu naletjela na jedan „članak“. Ovo „članak“ stavila sam pod navodnike jer to je članak kakve piše netko, tko ne zna o čemu bi pisao – pa onda u tom „članku“ prepriča (i prepiše) komentare s nekog foruma, društvenih mreža itd. U tom spomenutom „članku“ bili su navedeni primjeri neke rasprave na temu oblačenja za svečane prilike u Hrvatskoj, tj. što ljudi smatraju neprimjerenim (nemam sad pojma jel to preuzeto s redita ili nečeg drugog). Očito nisam imala drugog posla i kliknula sam na članak. I ostala sam zabezeknuta.
Kao najneprimjereniju odjeću za svečane prilike ljudi su naveli muške košulje s kratkim rukavima.
Zašto?
Ne kužim. Ja sam očito seljača, ali ja jednostavno, fakat ne vidim problem u
tome da muškarci u proljeće/ljeto nose košulju s kratkim rukavima u svečanim
prilikama. Naravno, košulja mora biti zakopčana i moraju imati kravatu, i meni je
to sasvim normalno. Ali, u tom članku bilo je svakakvih komentara, npr. da su
košulje s kratkim rukavima za vozače busa i konobare. Ajme. Ne mogu vjerovati
da košulje s kratkim rukavima nekome smetaju. I to su se ljudi masovno izjašnjavali da se te košulje s kratkim rukavima nenormalne, neprimjerene, neukusne... valjda je 99% ljudi to napisalo. Fakat ne kužim zašto. Očito sam
glupa.
Meni nikad nije
smetalo što neki od mojih partnera ima košulju s kratkim rukavima na nekoj
svadbi ili slično. Jednom prilikom, u 8. mjesecu, bilo je vruće za krepat, a
jedan moj bivši imao je košulju s dugim rukavima – meni nikako nije bilo jasno
zašto nije obukao (bijelu) košulju s kratkim rukavima. Ali, nisam htjela komentirati,
možda nema nijednu elegantnu. To je bilo prije 20ak godina, i tek prošle godine u
spomenutom „članku“ saznala sam da većina ljudi košulje s kratkim
rukavima smatra nenormalnim u svečanim prilikama. Dobro da nisam tada, prije 20 godina ništa rekla, ispala
bih glupa, a ja ne bih toga bila ni svjesna (taj spomenuti bivši očito je bio upućen u to; ajme, kako sam uopće ja, takva neupućena, bila upecala takvog modno osviještenog šminkera?).
Zna li netko razlog zašto je nenormalno da muškarci u svečanim prilikama nose košulje s
kratkim rukavima?
Da, dobro, svatko ima svoj ukus, stav, al ja fakat ne vidim problem s tim kratkim rukavima.
Za mene su u svečanim prilikama neprimjereni odjevni predmeti: oni koji se danas, na žalost, smatraju najnormalnijima u takvim situacijama. A to su: traperice i/ili tenisice (i na muškima i na ženskima i na djeci i na odraslima). Ok, da, dobro, znam, to su brendirane traperice i tenisice koje koštaju pravo bogatstvo; prosječna mjesečna plaća ode na to. Svejedno mi je koliko su te brendirane traperice i tenisice popularne, kad to vidim, svejedno jel na svadbi, na krizmi, na krštenju, na rođendanu... dođe mi da se zbljujem. Ne znam jel to normalno u cijeloj Hrvatskoj, ali zadnjih 20ak godina, u okolici Zagreba to svi smatraju normalnim.
Nisam nikad o tome razmišljala, ali uz te brendirane traperice i tenisice se valjda(?) nose isključivo košulje dugih rukava(!). I to je onda u redu? Ajme.
Nije
bitno jel krizma, jel svadba u restoranskoj sali, jel rođendanska proslava u
garaži…, ali nošenje tih brendiranih traperica i//ili tenisica u svečanim prilikama za mene je istinski primjer seljakluka.
To s brendiranim trapericama
i tenisicama u svečanim prilikama nitko nije spomenuo u dotičnom „članku“, tj. toj
raspravi o oblačenju u svečanim prilikama. Znači, to nikome ne smeta. Štoviše, neki su istaknuli da su „bolje“
tenisice i traperice ok u takvim situacijama. Priznajem da ne znam što su „bolje“
traperice i tenisice, mogu samo pretpostaviti da su skupe tj. brendirane. Ili?
Ajme.
Dakle, u svečanim
prilikama košulja s kratkim rukavima je problem, a brendirane traperice i/ili tenisice nisu.
Ok, jasno mi je
da su ljudi različiti, ali to fakat ne mogu shvatiti.
Ne znam jel mi
gore vidjeti dijete ili tinejdžera ili 30-godišnjaka u brendiranim trapericama
i/ili tenisicama u nekoj svečanoj prilici.
Znam, ja sam
stara. Dakle, prije 30 i više godina, kad sam bila dijete, nije bitno jel se radilo
o svadbi u restoranu ili proslavi rođendana, krizme, krštenja,… u garaži kod
kuće – moralo se svečano obući za takve prilike: i djeca i odrasli. I to
pravilo vrijedilo je kod sve moje rodbine, kumova, susjeda…
Da, i djeca su morala biti svečano obučena! Nije bitno jel su imala 5 ili 10 ili 15 godina – taj jedan dan, nije čak ni cijeli dan, nego većinom jedno popodne, djeca su morala biti svečano obučena. Nisu smjela nosati (brendirane) traperice i tenisice!
Dječaci/dečki/muškarci nosali su odijela, s hlačama na crtu, od štofa (ne s
brendiranim trapericama!!!) i uz to elegantne cipele (ne brendirane tenisice!!!).
Djevojčice/djevojke/žene nosile su ili kostime (suknja i sako) ili haljine i uz to cipele za
svečane prilike; nisu to morale biti štule, ko danas.
Te svečane/elegantne
cipele (a i druga svečana odjeća!) kod curica i dečki bile su uščuvane jer su se nosile samo u tim svečanim
prilikama (a to nije svaki dan). Zato su se prenosile sa starije
sestre/starijeg brata na mlađe generacije. Ili su se čak posuđivale rodbini,
susjedima, kumovima… koji su imali mlađu djecu. Da, znam, danas bi to bila
sramota.
Nije bilo bitno
čak i ako su svečane cipele djeci bile malo premale, tj. ako su žuljale na peti
ili na prstu, mame bi na to samo rekle: Ma prebavit će taj jedan dan! Nije bilo
teorije (a niti prakse) u kojoj bi dijete u slučaju da su mu svečane cipele premale, ipak smjelo obući tenisice
za svečanu priliku! Ionako su djeca tada, u tim svečanim prilikama morala sjediti mirno i u tišini za stolom, (a čak nisu imala mobitele u koje bi blejala) i mogla su pod stolom izuti cipele(!), tj. nisu smjela jurcati i vrištati ko danas po sali u restoranu, zaletavati se u konobare (s košuljama kratkih rukava?) i rušiti i razbijati vaze, tanjure, gađati se hranom, itd. kao što to danas smiju.
Znam da je većina današnjih, brižnih majki popadala u nesvijest od zgražanja kad je ovo pročitala jer danas
tjerati dijete da obuje premale cipele koje ga žuljaju – to se smatra fizičkim
zlostavljanjem djece. Onda su bila drugačija vremena, onda su djeca smjela
nositi premale cipele (i nisu se išla drugi dan u školi žalit školskom pedagogu i nisu išla zvat
plavi telefon, pravobraniteljicu za djecu ili policiju).
Što se tog oblačenja za kojekakve proslave tiče, danas su djevojke/žene od 15 do - ne znam ni ja do koliko, do 100(?) u svečanim prilikama većinom obučene ko Jenifer Lopez u filmu Hustlers. Ne razumijem tu fascinaciju odjećom striptizeta ili prostitutki iz američkih filmova. One koje nisu obučene ko Jenifer Lopez, one su pak u brendiranim trapericama ili tenisicama.
Donijela nedavno susjeda mojoj mami hlače za skratiti. Hlače će njezina kćer-tinejdžerka nositi na proslavu bratove krizme. Hlače su elegantne, na crtu, kričavoroze, uz njih ima odgovarajući sako, dakle, sve ok. Ali, ona će na te hlače nositi tenisice. Naravno, daaaaaa, tenisice su brendirane(!).
Ajme.
Što je ružnije u svečanim prilikama? Ove
obučene ko striptizete ili ove u brendiranim trapericama ili tenisicama?
Meni je i jedno i
drugo gore od muškaraca u košuljama s kratkim rukavima.
Znam, da, znam: vi
koji nosite te brendirane traperice i tenisice, nosite to svaki dan, a nakon
što ste spiskali pare na te brendirane traperice i tenisice nije vam ostalo
više para da si kupite neku odjeću/obuću za svečane prilike. Pa zato te skupe,
brendirane traperice i tenisice nosate i u svečanim prilikama.
I to se danas
smatra normalnim.
Ajme.
Osim tih
brendiranih traperica i tenisica, meni je nenormalno da danas djevojčice
šminkaju za svečane prilike. Nedavno, rođakinja krstila dijete, starija kćer,
koja ima 8 godina, bila je našminkana, tj. mama ju je vodila sa sobom na profesionalno
šminkanje i frizuru u neki salon. Ne znam koliko je platila šminkanje, bilo me strah
pitati.
Srećom, klinka nije bila obučena ko Jenifer Lopez, imala je dječju haljinu blijedonarančaste boje i frizura je bila normalna i lijepa. Ali šminka, ajme! Klinka ima crnu kosu i jako blijedi ten pa je valjda zato(?!) ta neka profesionalna vizažistica smatrala da je baš dobra ideja da klinki namaže usne, ne tamnocrvenom (bordo) bojom, nego nekakvim taaaaako tamnocrvenim ružem koji je izgledao skoro pa crn (to je fakat bilo skoro crno!).
Nisam uspjela naći odgovarajuću sliku na webu, ruž na spomenutoj klinki bio je tamniji od ovog na slici (skoro crn!). Osim toga, klinka nema ovako tamnu put kao manekenka na slici; dobro, nema ni ta manekenka baš nešto tamnu put, ali spomenuta klinka je baš bijela kao sir.
Ok, i ostala šminka na klinkinom licu bila je u tom stilu: maskara, pa tekući puder, pa puder u kamenu, pa korektor, pa rumenilo… ne znam ni kako se ti svi dreki zovu. Meni je to tako namazano izgledalo vulgarno, ali dobro, ja nisam kompetentna za to. Klinka i njezina mama (koja je također bila namazana ko indijanac!) bile su oduševljene.
Ne razumijem gdje je granica,
ako klinka već s 8 godina mora biti tako namazana. S koliko godina se danas
klinke počinju mazat? Znam da su sad neki popadali u nesvijest što sam ja tako
neupućena i da bi mi se najradije pohvalili da oni svoje kćeri (i sinove?) vode na
profesionalna šminkanja već s 2-3 godine starosti. Ili još mlađe? Ne znam zašto rođakinja i ovu bebu koja se krstila nije odvela na šminkanje. Baš čudno.
Moja obitelj je uvijek bila siromašna pa mi baš nikad (ali stvarno nikad!) nismo priređivali slavlja po restoranima. Uvijek smo slavili skromno (u krugu uže obitelji) kod kuće. Kad bih se udavala, pretpostavljam da bih imala svadbu u restoranu. Iako, moram priznati da nemam apsolutno nikakav plan. Znam da većina žena još dok su klinke počnu razmišljati kako će njihova svadba izgledati. Neke čak naprave i detaljan plan prije nego uopće upoznaju svog budućeg supruga. Meni to nikad nije palo na pamet. Zapravo, meni to vjenčavanje uopće nije bitno, ja mogu živjeti s nekim bez tog komada papira za kojim, koliko vidim, većina pati.
Ali, kad bih stvarno imala proslavu vjenčanja u restoranu, ja bih postavila zaštitare na ulaz i u salu ne bi smjeli ući: ni odrasli ni djeca u trapericama i/ili tenisicama i našminkana djeca. Razmišljam si, kako da definiram ovo „našminkana djeca“. Očito je granica sve niža, pa ne znam gdje da uopće postavim granicu. Moraju li se mlađi od 16 godina uopće šminkati? Ja se nisam šminkala u toj dobi. Ali, budući da moja rođakinju svoju osmogodišnju klinku vodi na plaćeno mazanje prigodom proslave nečijeg krštenja, pretpostavljam da bi ju onda i prije proslave nečijeg vjenčanja vodala na mazanje. A što je sa svim onim ženama koje se za proslavu vjenčanja obuku i namažu i isfriziraju ko striptizete ili prostitutke u američkim filmovima? Kad bih i tim ženama i svima u trapericama i tenisicama i svoj našminkanoj djeci zabranila ulaz na proslavu – bih li uopće imala gostiju na proslavi???
Nema komentara:
Objavi komentar